Prošlo je negdje oko godinu i pol dana otkada smo na ovom portalu objavili prvu vijest. Olimpijske igre u Londonu 2012. godine, na kojima su sudjelovale i naše košarkašice, te njihovi uspjesi nedovoljno medijski predstavljeni, bili su nam temeljni povod da startamo sa portalom zenska-kosarka.com na kojem će oni, koji vole hrvatsku žensku košarku, moći pročitati najvažnije vijesti iz nje. Gdje smo danas i jesmo li zadovoljni? Možemo li brže, više i bolje? Pitanja su koja se nameću i traže odgovore. Ako itko na njih želi odgovoriti, onda je to malobrojna ekipa koja radi na portalu i koja je zadovoljna uspostavljenom suradnjom i u zemlji i u inozemstvu. Posebno zahvaljujemo Fibi na ustupljenim fotografijama, košarkaškim savezima susjednih zemalja i za žensku košarku specijaliziranim portalima s kojima ćemo nastaviti uspostavljanje još tiješnje suradnje i mnogim drugim medijima. Danas se, zahvaljujući u prvom redu ovom portalu, mnogo više zna za hrvatsku žensku košarku, za rezultate koje Hrvatice postižu u nacionalnom prvenstvu, na međunarodnom planu i u nacionalnim selekcijama. Za sve izrečeno imamo podatke o praćenju našeg portala, a on se prati u gotovo svim europskim zemljama pa čaki i “preko bare”. Svijet je doista postao globalno selo.
Sigurno je da ima prostora i za brže i za više i za bolje, kojeg ćemo nastojati osvojiti, a ono što nas posebno raduje jest suradnja sa portalima diljem svijeta, koji vjeruju našim informacijama jer su točne i kao takve ih preuzimaju. Najnoviji primjer jest vijest koju smo objavili o Anđi Jelavić, a koju su prenijeli portali u Francuskoj, Turskoj i još nekim drugim zemljama, a mi vam “na uvid” dostavljamo onu koju su prenijele kolege sa cijenjenog portala lovewomensbasketball.com, a što možete vidjeti ovdje.
Mislite li i vi, dragi čitatelji i konzumenti naših informacija, da smo učinili nekakav pomak u promicanju hrvatske ženske košarke ili ne? Pohvalite ovu malobrojnu studentsko-novinarsku ekipu, ako smo zaslužili, ali i pokudite ako smo to zaradili. Bez vas ovaj portal ne bi imao nikakva smisla. Zato vam se i obraćamo. Hvala vam svima unaprijed uz pozdrav.
Foto: Anđa Jelavić (5) i Luca Ivanković (14) na Olimpijskim igrama u Londonu / fibaeurope.com
Čestitam portalu na 1,5 godišnjoj ustrajnosti!Apsolutno mi je jasno da moraš biti poprilično “lud” primiti se ovakvog posla.Koji je sve samo ne lak i gdje osim osobnog zadovoljstva(gušta) nema nikakve druge zarade.Ali nekada i samo zadovoljstvo znaći puno više od samog novca.Dobro,samo nekada:-))…..
Na žalost uz sav trud pojedinaca (kako onih u klubovima tako i onih na portalima i forumima) ne vidim neku perspektivu hrvatske ženske košarke.Tu ne mislim na neke eventualne buduće dobre (bolje) rezultate.Već “samo” na veći broj curica,djevojaka pa i žena u ovom sportu.A pogotovo na veći broj “običnih smrtnika” zainteresiranih ženskom košarkom.Bojim se da osim trenera,igračica i njihovih roditelja (ne svih) ovaj sport u Hrvatskoj nikoga ne zarezuje ni pol posto.Evo,ni ovog portala ne bi bilo da se nije pokrenuo na “roditeljskoj bazi”.Ni uz najbolju volju i najveći optimizam ne vidim da će se nešto promijeniti na bolje od trenutnog.Pa uz “bolje išta nego ništa” još jednom čestitam svima zaslužnim za funkcioniranje ovog portala!
Sve čestitke na volji i trudu da ovakva stvar uspije. Najslađe je kada se boriš sa vjetrenjačama i ta borba dade neki rezultat. Ima nas još koji volimo žensku košarku. Možda treba samo više rezultata i mlađih kategorija, jer “službene” stranice su neupotrebljive i neažurirane. Možda se ipak malo nazire svijetlo na kraju tunela. Ne posustajte i idemo dalje!!!
Hvale je vrijedno ovo što radite i kad jednog dana ženska košarka ostvari status koji zaslužuje ovo će biti jedan od važnih detalja u popularizaciji ovog športa. Znam da je teško, a ponekad možda i obeshrabrujuće, no nikad se stvari nisu pokretale lagano. Cijeloj ekipi želim puno zdravlja, strpljenja i ustrajnosti jer znam da činite dobru stvar. Neka vas dragi Bog vodi i čuva, a vaša djela blagoslovi.
Onima koji možda ne vjeruju neće škoditi :-)) a vjernicima blagoslova nikad dosta 🙂