Svatko onaj tko u bilo kojoj oblasti života i rada ne posvećuje pozornost mladima, njihovu izrastanju, napredovanju i usavršavanju, nema što očekivati od budućnosti. Najisplativija investicija koju jedno društvo može napraviti jest investicija u mlade ljude, investicija koja se po pravilu stostruko vrati. Baš u svim oblastima. Ovaj put upravo pričamo o investiranju u sport, odgajanju mladih sportaša koji najčešće najlakše i najbolje afirmiraju svoju sredinu, klub i državu u svjetskim okvirima. Doduše, ženska košarka nema takav promotivan utjecaj i učinak kakav na primjer ima nogomet kojeg gledamo ovih dana, ali ga ipak ima. Razgovaramo sa Željko Alatovićem, jednim od trenera Medveščakova trenerskog tandema Majstorović – Alatović, koji već drugu deceniju neumorno pozornost posvećuje mladima, “regrutira” ih u ženski košarkaški svijet, trenira i usavršava kroz sve uzraste i drži zdravima i perspektivnima temelje aktualnih prvakinja Hrvatske ŽKK Medveščak iz Zagreba.
– Kakva je ta Medveščakova škola s najmlađima? Kako funkcionira trenerski tandem Majstorović – Alatović. U posljednje vam se vrijeme spočitavalo da se baš ne radi s mlađim dobnim uzrastima kao nekada?
– Škola košarke ŽKK Medveščak bazirana je u radu u četiri osnovne škole: OŠ Trnsko, OŠ Kajzerica, OŠ Vjećeslava Holjevca i OŠ Dugave. Početni stadij rada su sportske igraonice za učenice od prvog do trećeg razreda u kojima se djeca uvode u osnove košarke i sporta uopće. U ovoj fazi velika je uloga prof. Majstorovića koji radi animaciju djece. U drugoj fazi u školama se formiraju školske ekipe za natjecanje osnovnih škola u kategorijama V-VI i VII-VIII razreda koje treniraju tri puta tjedno i natječu se na prvenstvu osnovnih škola na nivou Grada Zagreba, a kasnije i države. Već niz godina naše škole se u vrhu kako na nivou Grada, tako i Hrvatske. U trećoj fazi iz školskih selekcija se formiraju klupske selekcije U12 i U14 koje dodatno treniraju po klupskom programu na Zagrebačkom velesajmu.
Suradnja Majstorović-Alatović funkcionira preko 15 godina. Pored što smo suradnici, nas dvojica smo i veliki prijatelji. U svakodnevnim komunikacijama osmišljamo proragame i radimo planove za daljni rad. Svaki uspjeh u radu s najmlađim selekcijama je plod zajedničkog rada, a ne bilo kojeg pojedinačno. Uostalom u natjecanjima OŠ selekcije U12 i U14 sudjelovali smo zajedno i ravnopravno.
I pored uspjeha ove sezone – prvaci Države za V-VI Kajzerica, prvaci Države VII-VIII Trnsko, prvaci Države U12 i U14 rad s mlađim kategorijama u našem klubu nije baš priznat i ne ističe se kao primjer ostalim što je nelogično, te se pitamo što je to što ne valja i tko radi ispravno da se ugledamo na njega.
– Što znači uspjeh škola košarke za kasniji košarkaški rast djevojčica? Što znači uspjeh 5 i 6 razreda s Kajzerice ili pak 7 i 8 iz Trnskog za Medveščak?
– Uspjeh školskih selekcija doživljava se kao uspjeh klupskih sekcija jer osim jedne igračice, OŠ Trnsko, sve su članice našeg kluba i priznanje je sustavu što sam ga ranije opisao. Naš program je funkcioniranje školskih selekcija, a ne selektiranje samo par najboljih iz svake selekcije, a ostalim zatvoriti vrata. Igranjem školskih utakmica naše igračice su sticale iskustvo što se kasnije reflektiralo na rezultate klupskih U12 i U14 selekcija.
– Dajte malo detaljnije o uspjehu U12 generacije Medekica. Malo se o tom natjecanju moglo negdje pročitati. Kako je bilo?
– Generacija U12 bazirana je na školskoj slekciji V-VI razreda OŠ Kajzerica kojoj je priključeno nekoliko najkvalitetnijh igračica iz drugih škola. U natjecanju U12 lige Košarkaškog saveza Zagreba u 11 utakmica zabilježile su isto toliko pobjeda uz impozantnu koš razliku preko +500. Na državnom prvenstvu superiorno su osvojile prvo mjesto. Dominaciju iskazuju rezultati protiv trećeplasirane Dubrave BLC 55:11 i u finalu protiv Trešnjevke 2009 59:16.U toj selekciji imamo nekolicinu igračica koje će ako ništa biti kvalitetne klupske igračice.
– Bili ste prvaci Hrvatske i s mlađim kadetkinjama?
– Mlađe kadetkinje (U14) nastavile su kontunuitet rada i uspjeha jer su bile prvakinje U12 prije dvije godine. Toj generaciji ove godine su se priključile tri igračice iz Zagreba (Vlašić, Benović i Krajinović) te podigle kvalitetu i ostvarile ovaj rezultat. Dvije naše igračice Vlašić i Kolovrat su u petorci prvenstva, a Nikolina Vlašić je najbilji igrač i najbolji strijelac prvenstva.
– Kadetkinje su bile šeste, a juniorke pete u Hrvatskoj. Vodice i Trešnjevka su u ovim uzrastima bili najbolji?
– Kadetkinje su se drugim mjestom u Zagrebu, iza tada neprikosnovene Croatie 2006, plasirale na Dražavno prvenstvo gdje smo imali peh da se teško ozlijedila najbolja igračica i lider te selekcije Lana Tepeš. To se dogodilo baš na utakmici protiv direktnog konkurenta Broda na Savi, tako da smo ostali bez šanse za medaljom. S obzirom na sastav juniorke su podbacile, ali želim istaknuti da su u skupini igrale sa Podravcem i Vodicama gdje je svako mogao dobiti svakog.
– Je li po Vama ispravno vrednovati nečiji rad samo po rezultatima omladinskih kategorija?
Što se tiče rezultata omladinskih kategorija želim istaknuti činjenicu da rezultat nije imperativ niti u bilo kojoj selekciji. Sustav koji se nametnuo u našoj ženskoj košarci da se rad sa mlađim vrednuje isključivo na osnovu osvojenih rezultata nije najbolji. Smatram da se rad treba vrednovati na osnovu broja igračica koje se po vertikali pomjeraju prema gore i u konačnici igraju seniorsku košarku. Potpuno je pogrešno stvarati mlađu kadetsku ili kadetsku ekipu i forsirati rezultat po cijenu igranja zonske obrane 4o min, a u konačnici nemati niti jednu od igračica u seniorskom sastavu.
– Seniorke Medveščaka su treću godinu zaredom prvakinje?
– Siniorska ekipa je ostvarila svoje rezultate vrijednim radom i kvalitetnom selekcijom. Baza su uvijek bile naše omladinske kategorije koja je nadopunjavana sa mladim i perspektivnim igračima niželigaških klubova iz Zagreba i igračicama koje su dolazile na školovanje u Zagreb. Cijeli život ću isticati generaciju ’94 koja je osvoji sve što se može u omladinskim natjecanjima i seniorskom natjecanju.
– Ima li nešto u vašem košarkaškom životu što vam je žao?
– Žalim za dvije stvari što nisam mogao biti u reprezentativnim selekcijama MOJE generacije ’94 kao npr. pomoćnik zadužen za odnose unutar ekipe. Smatram da bi ta generacija (Pačkovski, Tikvić, Begić, Radoš, Džankić, Todorić, Majstorović,.., op.a.) ostvarila još bolje rezultate jer se radilo o MOJOJ DJECI s kojom sam imao veoma prisan odnos. Druga stvar za kojom žalim jest što sa spomenutom generacijom nisam mogao raditi u seniorskom uzrastu, ovaj put zbog obaveza na radnom mjestu.
– Postižete odlične klupske rezultate ali izgleda da vam ne daju ni jednu omladinsku reprezentaciju u ruke? Zašto?
– Na ovo pitanje odgovorio bih naslovom kultnog hrvatskog filma “Sokol ga nije volio”.
– I za kraj kako vidite hrvatsku žensku košarku danas? Jeste li zadovoljni radom Stručnog savjeta za žensku košarku, radom novog saziva HKS-a..? Je li se po vama išta pokrenulo nabolje?
– Naša ženska košarka je u brojnim problemima. Zbog kroničnog nedostatka novaca gase se klubovi. Nekad velikani su na rubu egzistencije ili su nestali. Rad sa mladim je “usporen”. Veliki broj djece nakon završetka kadetskog staža prestaje se baviti košarkom zbog nepostojanja juniorskog sustava natjecanja i daljnje vertikale do senirki. Stručni savjet je obnovio članstvo i pokrenuo rad, ali zamjerka klubova je da u istom nema niti jednog trenera ili nekog iz klubova A1 lige. Klubovi A1 lige su osnovali svoju Udrugu i dali prijedloge za unaprijeđenje stanja u ženskoj košarci. Nadam se da će to biti prihvaćeno na Stručnom savjetu i na Upravnom odboru Hrvatskog košarkaškog saveza. Smatram da klubovi moraju biti ti koji će se pitati oko sustava natjecanja i donošenja Pravilnika. Ako to ne bude tako, crno nam se piše. Povlačenjem još nekolicine entuzijasta koji vode klubove nastat će ponor koji će biti nemoguće ispuniti.
Tihomir Begić
Foto: Željko Alatović, trener Medveščaka / zenska-kosarka.com
