Dolazak Vladimira Ivankovića na kormilo Novog Zagreba preporodio je malu ekipu koja se svojedobno bez pobjede nalazila u drugoj ligi Hrvatske, borila se i izborila za viši rang, svakodnevno izgrađivala jedan novi pobjednički image, padala i dizala se na putu do ostvarenja ciljeva ali i uspjela preuzeti hrvatski ženski košarkaški primat od do tada neprikosnovenog Gospiću i vratiti ga u hrvatsku metropolu. Nije to bio ni malo lak put – trebalo je i živaca i novaca i upornosti. A on je to imao. Rekli bismo upornosti posebno. Rezultat tko zna koliko potrošenih i živaca i novaca ali i neviđene upornosti jest činjenica da je danas Novi Zagreb najbolja ženska hrvatska košarkaška ekipa i da je jedini euroligaš iz Hrvatske. Zbog svega toga porazgovarali smo s glavnim tvorcem te novozagrebačke košarkaške tvrđave u pauzi između natjecanja – i u A1 ligi i MEL ligi i EuroLigi.
– Novi Zagreb ove godine igra na tri fronta. Previše ili…?
– Svakako previše. Naime, dogovor s HKS-om je bio da će se drugačije formirati A1 liga u kojoj bismo mi participirali od drugog dijela. Međutim, kako je predsjednik HKS-a Danko Radić zavšio u bolnici, članovi UO HKS-a jednostavno su to previdjeli i donijeli drugačije odluke vezano za sustav natjecanja u A1 ligi. Nije nam bilo drugog nego da prihvatimo i igramo na tri fronta. Dugačka su to putovanja, naporna. Evo, primjerice… 11. 1. 2014. ćemo igrati u Pečuhu, a već sutradan putujemo u Split… Ta dugačka putovanja su generalno naš najveći problem.
– Ocijenite nastup Novog Zagreba u A1 ligi!
– Apsolutno smo zadovoljni, igramo dobro i uvjerljivo, imamo svih 10 pobjeda a i koš razliku preko + 400. Znači, pobjeđujemo sa preko 40 razlike u prosjeku. Najveće konkurente, Šibenik i Medveščak pobijedili smo 38 odnosno 28 razlike. I uz sve to, dajemo dosta prilike našim najmlađim igračicama. Nije isto igrati u Novom Zagrebu ili u nekom drugom klubu. Ovdje su zahtjevi uvijek veliki – borba za naslov, a kad uz to i date priliku 16-godišnjakinjama, i one je iskoriste, onda je zadovoljstvo potpuno.
– A nastup Novog Zagreba u MEL ligi?
– Dok smo bili koncentrirani samo na MEL, igrali smo dobro i uvjerljivo. Šteta što nismo uspjeli u odličnoj utakmici savladati Košice. Kasnije smo kiksali protiv Ružomberoka i Pieštana, ali to je bila posljedica umora od Eurolige. Generalno, osigurali smo F4, to nam je bio i cilj. Uz malo sreće izbjeći ćemo Košice u polufinalu, ali ako želimo osvojiti tu ligu, onda moramo pobijediti najbolje, pa je svejedno, u polufinalu ili finalu. MEL liga je igrački ispunila svoje zahtjeve, dali smo veliku priliku i minutažu Ivani Dojkić, koja se odlično razvija, u vrhu smo i apsolutno smo zadovoljni svojim prvim nastupom. Ako me pitate hoćemo li igrati i dogodine, na to vam trenutno ne mogu odgovoriti.
– Novi Zagreb u EuroLigi?
– Ne možemo biti u cijelosti zadovoljni rezultatima. Međutim, ostvarili smo minimalni cilj, a to je jedna pobjeda. Trebali smo imati na kontu barem još jednu, ali zbog spleta raznih okolnosti to nismo uspjeli. Dobra je stvar da nam naši direktni suparnici za prolazak dalje nisu previše odmakli, za Polkowicama smo izjednačeni, Litvanke su nam samo na jednu pobjedu, tako da ćemo u direktnim susretima s njima odlučivati o petom mjestu. Naravno, ne odričemo se ni borbe za viši plasman, ali za to će biti potrebno pobijediti Prag i Salamancu kući.
– Jeste li sveukupno zadovoljni?
– U ovim teškim vremenima za sport, mogu reći da smo zadovoljni svime što smo postigli u 2013. godini općenito, ali i u prvom dijelu sezone. Moglo se bolje i u MEL-u i ELW, ali to još možemo ispraviti. Troškovi natjecanja, posebno ELW su ogromni. Jedna utakmica nas košta između 50 i 80.000 kn, tako da je osiguravanje sredstava za normalno funkcioniranje kluba naš prioritet. Uz to, imamo i odličnu ekipu, koja će uz manje promjene nastaviti borbu na tri fronta. Najbolja smo ženska ekipa grada Zagreba, to je prije nas uspjelo samo košarkašicama Montinga i Croatije. Imamo razloga za zadovoljstvo.
– Što očekujete u tim natjecanjima? Što vam je cilj u A1, MEL ligi i EuroLigi?
– Primarno očekujem da “preživimo” siječanj bez većih potresa u kojem imamo 15 utakmica. Na kraju siječnja bit ćemo pametniji oko naših ambicija u ELW – ukoliko ostvarimo barem jednu pobjedu, možemo reći da smo na dohvat drugog kruga, koji nam je primarni cilj. Isto vrijedi i za MEL, koji završava krajem siječnja. Ciljeve u MEL-u smo već artikulirali, to je F4, a dalje kako bude. U MEL-u je F4 početkom ožujka. Vjerujem da ćemo biti u dobrom tonusu jer je tada i F4 kupa Hrvatske kao i play off ELW. Imat ćemo u veljači manje putovanja i više prostora za trening. U hrvatskom prvenstvu i u kupu ciljevi su uvijek najveći, dakle naslov prvaka i pobjednika Kupa. Uz sve to, moramo od Ivane Dojkić stvoriti ne samo igrača, nego i klupski brend, nešto po čemu će Novi Zagreb biti poznat u inozemstvu. To se odnosi i na neke druge naše mlade igračice, Stojsavljević, Marić…
– Zašto su Ciglarovi otišli iz Novog Zagreba?
– Postoje razne teorije, jer ni meni naprasni odlazak Ive Ciglar nije baš jasan. Međutim, ona nije bila zadovoljna ovdje – da li novcima, da li time što nije glavni igrač ili time što joj stalno netko visi nad glavom – ne znam. Uglavnom, drago mi je da je brzo našla klub i vjerujem da će u Šopronu pokazati zašto je prvi play hrvatske reprezentacije.
S g. Ciglarom jednostavno suradnja više nije bila moguća. Želim ovdje naglasiti da je klub, ali i ja osobno, stao iza njega u svim njegovim potezima, počevši od ispunjavanja želja za dovođenjem igračica u mlađim dobnim kategorijama, sudjelovanja na velikom broju natjecanja, utakmica, turnira, pa do incidenta u Zalaegerszegu i sukoba sa službenim osobama koje je kulminiralo na utakmici sa Košicama. Niti u jednom momentu u kojem je bio ugrožen ugled kluba, a bilo je takvih, klub nije Ciglaru niti na koji način okrenuo leđa. Iako je bilo nezadovoljstva njegovim potezima – primjerice načinom na koji je izgubljeno juniorsko prvenstvo, finalna utakmica MŽRKL ili prva utakmica ove godine na turniru u Šopronu, ali i načinom ophođenja s mladim igračicama – niti u jednom trenutku nisam dopustio da itko ugrozi njegov status. Klub je zahvalan gospodinu Ciglaru za vrijeme provedeno u klubu, za osvojena dva naslova prvaka Hrvatske za U16, za rad s našim mladim igračicama, ali došlo je vrijeme rastanka. Ciglar je u klub doveden 2011. godine kao seniorski trener, koji je podnio ostavku nakon mjesec dana rada s ekipom, zatim je u siječnju ove godine izrazio želju da pomogne seniorkama, što je i prihvaćeno. Sada je opet tražio da se vrati raditi u mlađi pogon, ali to više nije bila opcija. Ono što nikako ne mogu, i ne želim razumijeti, je to da on danas u košarkaškim krugovima govori apsolutno negativno o klubu i klupskom rukovodstvu. Što je najgore od svega, to što govori su neistine. Klub je postojao i prije Ivankovića i prije Ciglara, a postojat će i poslije. Nitko nije iznad kluba.
– Veliko pospremanje u Novom Zagrebu započelo je odlaskom Ciglar, pa Trebec, pa…!?
– Ciglar ne bih stavio pod zajednički nazivnik s Trebec, ali, ‘ajde, možemo to i tako gledati, kao pospremanje. Otkazat ćemo ugovore s još tri košarkašice, koje nisu pokazale da mogu biti od pomoći klubu. Neke su došle bolesne i nikako da se od toga oporave, a druge nikako da se snađu ovdje. Meni je žao, to nije ništa osobno, to je isključivo posao. Ako ne radiš svoj posao na zadovoljavajući način, zašto onda očekuješ da bi trebao biti plaćen za to? Uglavnom, provjetravanje svlačionice. Ekipa će biti jača, a kasa punija.
– Hoće li biti novih akvizicija i odakle?
– Dovest ćemo playa i četvorku koja može otvoriti reket. Radi se o Elini Babkinoj, poznatoj i interesantnoj kako igrački tako i marketinški, te o jednoj od najboljih igračica u hrvatskom prvenstvu Ani Semren. Ostat ćemo sa devet seniorskih igračica i tri mlade u prvom sastavu. Imat ćemo jeftiniju i homogeniju ekipu, a s druge strane mislim da ćemo biti jači, jer se odričemo onih koje nisu previše participirale u ekipi. One najbolje svakako ostaju.
– Izabrani ste za člana Stručnog savjeta HKS-a za žensku košarku. Hoćete li se izboriti za njezin bolji status nego je trenutno?
– Zagreb, a i ja osobno, od kad sam tu, zalažemo se za bolji status ženske košarke, kako u organima saveza, zagrebačkog i hrvatskog, tako i u medijima. Ja ću dati sve od sebe, međutim bez potpore klubova, ići će teško. Naši klubovi vegetiraju i to treba promijeniti. Nastojat ću otvoriti puteve komunikacije klubova i Stručnog savjeta, jer svi smo tu s istim ciljem – za dobrobit hrvatske ženske košarke.
– Hrvatska ima na europskim prvenstvima i U16 i U18, ali je šteta da nema i U20? Zašto? Nema novca ili nitko nije predlagao iz Stručnog savjeta HKS-u da imamo U20 jer je to jedna odlična generacija hrvatskih košarkašica?
– To je dobro pitanje. Za sada o tome nismo razgovarali, osim kuloarski. No, nažalost, ako pogledate našu U20 generaciju, koja bi danas trebala iz B divizije pokušati ući u A diviziju, koliko imamo igračica koje se, sad već kao punoljetne djevojke, ozbiljno bave košarkom? Lana Pačkovski trenira pola tjedna u Zagrebu i pola u Puli, istina, igra dosta dobro, ali je li to dovoljno za europski nivo? Koliko ozbiljno svoj košarkaški “posao” shvaćaju Butina, Džankić, Majstorović, Tikvić? Njihove vršnjakinje iz zemalja koje su pobjeđivale kao kadetkinje i juniorke igraju ozbiljne lige, ozbiljnu košarku. U ovom momentu iz te generacije ozbiljnu košarku može igrati jedino Begić, ali ne na poziciji na kojoj igra. Igračice njene konstitucije danas u Europi igraju na poziciji trojke, a mi još uvijek mislimo da svaki igrač iznad 185 mora biti centar. Dalje, ta avantura zvana “U20 reprezentacija” košta novaca, a pitanje je bi li te djevojke tu avanturu shvatile ozbiljno. Pa i kad izborimo A diviziju, tko će braniti opstanak? Generacija koja dolazi nakon generacije 94, nije baš “obećavajuća”, nažalost. Stoga je, po mom mišjenju, bolje dvije-tri od perspektivnih uključiti u rad A reprezentacije, nego inzistirati na U20 reprezentaciji s djevojkama kojima košarka više nije primarna u životu. No, to je samo moje mišljenje, kažem, nismo na Stručnom savjetu još raspravljali o tome.
– Hrvatska ženska košarka u ovom trenutku?
– Teško je. Svima. Ulaganja u sport, u ženski sport, u žensku košarku posebno su minimalna. Pa i kad gledamo našeg euroligaša, Novi Zagreb, proračunski se s drugim euroligašima ne možemo mjeriti niti približno. Mi smo sretni što Grad Zagreb odlično prati sport, pa tu ima dovoljno i za nas. Nama u Hrvatskoj nedostaje igračica, imamo taj problem. Malo klubova radi s mlađim uzrastima, imamo veliku generacijsku rupu. Ono što vrijedi, pa i ono što ne vrijedi, samo gleda kako da “zbriše” van. Klubovi nemaju ambicija igrati međunarodna natjecanja, a upravo to daje posebnu draž sportu. Sve je to zatvoreni krug. Ulaganje – razvoj – rezultat… Mislim da moramo razmišljati u smjeru smanjivanja A1 lige na 8 klubova, barem dok ponovno se stasaju jedno dvije tri generacije koje bi popunile broj. Mi jednostavno nemamo 120-140 prvoligaških igračica za 12 klubova. Pitanje je imamo li ih toliko ozbiljnih općenito. Smanjenjem lige, povećati ćemo konkurentnost, liga će biti jača i zanimljivija. Pa to su napravili i u nogometu, Liga 10 je tamo pun pogodak. Vjerujem da bi i s ligom 8 u košarci bio isti slučaj. Možda bi onda bilo interesa da određeni klubovi iz A2 lige popune broj, jer piramida natjecanja, u kojoj A2 ligaš ne želi ući u A1 ligu, koja mu je skupa i za koju ne može sastaviti ekipu (jer igračica nema), baš i nema nekog smisla, zar ne? Ili viceprvak države koji ne želi u Eurocup. Moramo to promijeniti. Mi imamo zagarantiranih 5(!!!) mjesta u Eurcupu, ne koristimo niti jedno. Na to je i g. Bralić ukazivao prije nekog vremena. Na ovakav način naše se igračice neće dobro razvijati, trebaju im jake utakmice. Puno je problema u ženskoj košarci…
– Imamo odličnu skupinu za europsko prvenstvo. Hoće li Vlado Ivanković doći umjesto Bralića?
– Imamo odličnu skupinu, ali ne treba smetnuti s uma da i Bugarska i Izrael više ulažu u žensku košarku od nas. Od lige koja je jača, svaki klub ima dovoljno sredstava da dovede poneku strankinju, utakmice su gotovo svaki tjedan na TV-u… Međutim, mi smo favoriti i u to ne treba niti u jednom trenu sumnjati. Mi danas moramo osigurati prolazak na Europsko prvenstvo, ali moramo i sprovesti prvi stadij smjene generacija, jer neke naše vedete dogodine ulaze u četvrto desetljeće života. Treba vidjeti jesu li one spremne na još jedan “olimpijski ciklus”. Srećom, neke naše mlađe igračice igraju s uspjehom u inozemstvu ili u Euroligi, što do jučer nije bio slučaj (Režan, Mišura, Ivanković, Mazić, Ciglar, ali i Jurić i Bosilj), neke (Slišković, Lelas, Ivezić, Jelavić) igraju u jakim ligama i svaki tjedan imaju jednu-dvije jake utakmice, zatim imamo jedan dio još mlađih igračica (već spomenuta Begić prije svega), te onih koje tek dolaze, a u vrhu su Europe po kvaliteti u svom godištu (Dojkić, Slonjšak). Tako da ne brinem za budućnost reprezentacije. Trebat će napraviti dobar spoj mladosti i iskustva, ali nakon neuspjeha na prošlom Europskom prvenstvu (neuspjehom smatram samo jednu pobjedu), trebat će opet “galvanizirati” ekipu, krenuti od početka s novim entuzijazmom i novim ciljevima. Mi moramo na EP, moramo proći grupu, a u drugoj fazi – treba se ozbiljno potući sa svima pa što Bog da. Bio bi neuspjeh ne vidjeti EP u susjedstvu, vjerujem da bi nas i naši gledatelji došli podržati, Mađarska nije daleko. To je moje viđenje kao trenera Novog Zagreba i člana Stručnog savjeta.
Izazova se nikad nisam bojao, a naslijediti g. Stipu Bralića na klupi reprezentacije bila bi čast, ali i obaveza. Stipe je postigao izvanredne rezultate sa reprezentacijom, odlazak na Olimpijske igre i peto mjesto u Europi ostat će zauvijek zapisani kao visoki dosezi, a na svima nama u ženskoj košarci je da navedene rezultate potvrdimo pa i poboljšamo. To nam treba biti cilj, neovisno o tome tko će sjediti na klupi kao izbornik.
Foto: Vladimir Ivanković, glavni trener hrvatskih košarkaških prvakinja Novog Zagreba
