Nije ona samo u Hrvatskoj statistički najbolja asistentica, nego je i na Europskom prvenstvu 2014. bila druga najbolja asistentica u Europi u svom uzrastu. Asistencije su joj, izgleda, u krvi. A kako kažu da pravi asistent usreći dvije osobe – sebe i onu koja postigne koš – asistencije doista imaju posebne košarkaške čari u kojima publika zna uživati, zna ih poštovati i gromkim pljeskom nagrađivati. Zbog svega toga najbolja asistentica A1 lige ove sezone Valentina Šimunić visoko je na listi poštovanja najboljih hrvatskih košarkašica. Spomen plaketu za ovaj svoj uspjeh dobila je svečano od HKS-a, u srijedu navečer u Zagrebu, prije početka treće utakmice finalne serije za prvakinje Hrvatske i upravo je sve to bio povod za ovaj razgovor.
– U vremenu kad se najčešće broji koliko je tko zabio koševa, tebi su asistencije u krvi. To na jedan način upućuje na tvoju nesebičnost?
– Od početka treniranja učili su me da su važnije asistencije i dodavanja. Igram na poziciji razigravača i smatram da je moj “posao” podijelit što više dobrih lopti.
– I realizacija ti je najčešće također dobra i dvoznamenkasta – kakvo je tvoje poimanje košarke?
– Nisam opterećena dodavanjima ali nisam ni koševima. Nekad se poklopi da zabijam, nekad da asistiram. Ovisi kako je ekipa raspoložena, kako igramo i šta nam u tom trenutku najbolje ide.
– Kad si i kako počela igrati? Sjećaš li se svojih početaka?
– Krenula sam s treninzima kasnije od svojih sestara ali isto kao i one u košarkaškom klubu u Koprivnici. Išla bih na njihove treninge, gledala, proučavala sve dok se nisam i ja odlučila upustiti u tu košarkašku priču.
– Tko su ti bili treneri i jesu li tri Šimunićke u Podravcu sestre?
– Moj prvi trener je bio Željko Golubić. Nakon što sam iz Koprivnice došla u Podravac treniraju me Ivica Molnar i David Vujčić. Tako je, sve tri seke su u Podravcu.
– U kojim si sve do sada klubovima igrala?
– Kao što sam spomenula počela sam trenirati košarku u Koprivnici i nastavila kasnije u Virju gdje i sada igram.
– Standardna si reprezentativka u mlađim kategorijama. Kako će biti ovog ljeta?
– Ovo će ljeto također biti “radno”. Sudjelovat ću na pripremama U20 reprezentacije.
– Koju školu pohađaš i koji je tvoj hobi?
– Završila sam sportsku gimnaziju Frana Galović u Koprivnici. Cilj mi je upisati fakultet i pokušati to uskladiti s košarkom koliko mogu. Osim košarke, volim se provozati biciklom ali isto tako pogledati neku dobru seriju i odmoriti.
– S kim se u igri najbolje slažeš – u klubu i u reprezentaciji?
– Mogla bih reći da se malo bolje slažem s visokim igračima. I u klubu i u reprezentaciji. Ne bih nikoga posebno izdvajala.
– Kako ti vidiš hrvatsku žensku košarku? Kakva joj je perspektiva?
– U košarku u Hrvatskoj se jako malo ulaže uspoređujući sa svim ostalim sportovima. Mislim da bi uz malo vise potpore mogli doći do neke veće razine.
– Podravac Gigant dogodine? Koji su ciljevi?
– Nadam se da ćemo ostati na okupu i eventualno dovesti nekog centra jer smo kratki na toj poziciji. Ovogodišnji rezultat je zadovoljavajući, ali mislim da to nije naš maksimum i nadam se da ćemo se sljedeće sezone pokazati u još boljem svijetlu.
– Kakav je bio osjećaj igrati sa sestrom u Podravcu protiv Petre dok je bila u Mursi?
– Volim igrati sa sestrama iako tu uvijek ima malo više tenzija kad smo zajedno u igri. Kad je Petra bila u Mursi, uvijek mi je bio gušt igrati protiv nje. Nekako imaš više volje i želje kad igraš protiv sekine ekipe.
