Ususret reprezentativnom ljetu – Hoćemo li biti uspješni kao prije?!

Ususret reprezentativnom ljetu – Hoćemo li biti uspješni kao prije?!

Fiba Europe je koncem prošle godine donijela odluku o domaćinstvima muških i ženskih europskih prvenstava za 2013.  Između ostalih nama je posebno interesantno Europsko prvenstvo U18 za žene koje je Fiba povjerila Hrvatskoj i njezinim gradovima Vukovaru i Vinkovcima. Priznanje je to i Košarkaškom savezu Hrvatske i Hrvatskoj i Slavoniji i spomenutim gradovima. Nema nikakve dvojbe da će Hrvati kao tradicionalno dobri domaćini opravdati ukazano povjerenje, posebno Slavonci širinom svoje slavonske duše, široke kao njihova ravnica.

Međutim, hoće li mlade Hrvatice, kadetkinje i juniorke, sljedećeg ljeta moći “preuzeti žezlo” jedne iznimno nadarene generacije hrvatskih košarkašica i nastaviti tamo gdje su one stale pa čak ih i nadmašiti, ako je ikako moguće. Prisjetimo se tih cura koje su se ljeta 2012. godine u Bukurešu oprostile od juniorskog statusa i “silom godina” stasale u seniorke, prisjetimo se naših kadetkinja kojima je na isti način kadetski status lani završio u Miskolcu i koje su prerasle u juniorke. Postavimo si pitanje dolaze li hrvatskoj ženskoj košarci neke nove klinke iz mlađekadetskog uzrasta koje će moći i znanjem i snagom volje boriti se za što bolji kadetski plasman u Europi?

Krenimo od onih juniorki koje su u Bukureštu rekle zbogom juniorskoj košarci i već odavno igraju seniorsku. Cura rođenih 1994. godine. Hoće li Hrvatska ove godine imati dovoljno kvalitetnu juniorsku reprezentaciju koja će moći ostvariti ono što su ostvarile Ružica Džankić, Ana-Marija Begić, Ivana Tikvić, Anja Majstorović, Iva Cigić, Andrijana Cvitković, Lana Pačkovski, Karmen Čičić, Lucija Martinović? Cura rođenih 1993 – Maje Puljić, Glorije Sikirić, Romane Stojanović, Ivane Blažević, Marije Radoš, Marijane Mamić, Ive Todorić, Mie Mašić, Anamarije Zjačić i Elle Dukić?! Hoće li naše nove juniorke moći sačuvati status u A europskoj diviziji u koju su nas spomenute cure čupale iz B i dovodile u europsku elitu?

Nije na odmet ponoviti da su one žensku kadetsku košarku Hrvatske u Estoniji (Tallinn) 2009. godine promovirale iz B divizije u A, a da su potom u statusu kadetkinja te cure u Grčkoj slijedeće 2010. godine u Kozanima i Ptolomeidi na Europskom kadetskom prvenstvu Hrvatskoj donijele srebrenu medalju i tako postigle najveći uspjeh u povijesti hrvatske ženske košarke od postojanja samostalne države Hrvatske. U Grčkoj su se s lovorovim vijencem na glavi i oprostile od kadetskog uzrasta, a preuzele su juniorski s istim ciljem – vratiti juniorsku Hrvatsku u A diviziju Europe.

I uspjele su. Najprije su u Miskolcu 2011. protutnjale i bez poraza osvojile zlato, uz briljantnu igru MVP-a prvenstva Ivane Tikvić, te se plasirali u A diviziju. Godine 2012. u Bukureštu su se oprostile od juniorskog uzrasta doduše sedmim mjestom, ali i to mjesto je opet najbolji plasman hrvatske ženske juniorske reprezentacije na europskim prvenstvima. Tako je jedna iznimno nadarena generacija mladih hrvatskih košarkašica uspješno završila kadetsku i juniorsku karijeru, rekli bismo s ozbiljnim tragovima u povijesti hrvatske ženske košarke.

Naravno da ljubitelji ženske košarke žele nastavak uspješnog niza europskih rezultata. No, realno gledajući, jesmo li za to sposobni? Imamo li neke nove klinke za takve poduhvate? Jesmo li ih odgojili da imamo kontinuitet predstavljanja na najvažnijim izlozima europske košarke?

Krenimo od kadetkinja.

Hrvatska ima perspektivnu kadetsku reprezentaciju koja će ljeta 2013. godine, kada se u Bugarskoj Varni bude igralo europsko prvenstvo, za razliku od prošle kad je bila ulazno godište, biti izlazno kadetsko godište. Znači, iskusnije su za jedno europsko prvenstvo što će im puno pomoći i nije nerealno očekivati da one postignu vrlo dobar rezultat. Imena kao što su Dora Goleš, Iva Slonjšak, Dora Jordanić, Anja Kukolja, Antonija Božić, Ivana Dojkić, Tihana Stojsavljević, Klaudija Periša, Daria Mijatović, Lucija Milošević, Anita Kelava, Maja Marošević i još nekoliko cura jamče da bi se mogao postići dobar plasman. I daljnje sudjelovanje u europskoj A diviziji uopće ne bi trebalo biti upitno ali bi bilo odlično da se iz Bugarske vrate s medaljom oko vrata. No, bit će teško jer je ždrijeb htio da u prvom krugu u skupini budu sa vrlo jakim reprezentacijama Španjolske, Grčke i domaćina Bugarske.

Bez obzira na sve, utakmice u Varni bit će pravo mjerilo snage naših kadetkinja jer europska prvenstva su nešto sasvim drugo od domaćih nacionalnih prvenstava i svatko tko tamo dođe ima određene vrijednosti i nisu to ekipe “za baciti”. Kako rekoh, europska prvenstva najbolji su svojevrsni izlozi europske košarkaške kvalitete i naše cure upravo tu trebaju pokazati da su bolje od ostalih. Jednostavno je to mjesto gdje se pokazuje vrijediš li ili ne. Alternative ima ali ovdje se najbolje može primjeniti ona latinska izreka “Hic Rodus, hic salta” (Ovdje je Rod, ovdje skoči!).

A juniorke?

Tu je mnogo kompleksnija situacija ali će iskusne reprezentativke kojima je slijedeća godina izlazna juniorska godina ponijeti najveći teret. To su prije svih Šibenčanke Ivana Dujić, Antonija Chiabov i Dana Šarić, zatim Inja Butina i Anamarija Čutura koje su bile u sastavu u Bukureštu 2012. godine. Međutim, izbor je doista skučen.

Tko bi još trebao hrvatski dres znojiti vukovarskim i vinkovačkim parketom? Na sebe su pozornost u seniorskim nastupima u A1 ligi skrenlo nekoliko juniorki kao što su Lana Rački, Patricija Bura i Mia Orešić iz Trešnjevke 2009, Agramova Martina Vujić, Medveščakova Paula Jurjević, Splićanka Mia Leskur, Dubrovčanka Ana Tomičić koja je bila i lani u širem izboru juniorske Hrvatske…No, je li nam to dovoljno!?

Osipa li se iz godine u godinu kvaliteta hrvatske košarke pa će izbornik juniorki morati posegnuti i za nekim kadetkinjama koje će odmah po završetku kadetskog europskog prvenstva u Bugarskoj morati braniti i juniorske boje Hrvatske. Najvjerojatnije će morati biti i toga, a sva sreća je da se u Hrvatskoj igra europsko juniorsko prvenstvo. Bit će bar malo lakše. Ali istodobno i teže jer igrati pred svojom publikom obveza je više, motiv više. Moramo se već sada pripremiti na činjenicu da neće biti lako. Iz dva razloga. Prvi, je jer su obje selekcije, i juniorke i kadetkinje, ždrijebom dobile poprilično jake skupine. Drugi, jer će doista teško biti ponoviti uspjehe prethodnih kadetkinja i juniorki na što trebamo biti spremni.

09/01/2013                                                                                             Autor: Tihomir Begić