Prava je rijetkost i u svjetskim okvirima da se na parketu istodobno nađu tri sestre i to u istom klubu! U Podravcu. Doduše donedavno je bila i situacija da su dvije setre u dresu Podravca igrale kontra treće u dresu Murse. Ema i Valentina protiv Petre.
– Rijetkost je da smo tri sestre na parketu ali od malena smo zajedno. Pogotovo sad jer smo sve tri seniorskog uzrasta i zajedno smo na svakoj tekmi. Petra je tri sezone odigrala u dresu Murse iz Osijeka, ali se vratila na poziv ljudi iz kluba. Jako nam je drago što opet branimo iste boje.
– Kakav je osjećaj igrati sa sestrama – upitali smo hrvatsku mladu reprezentativku Valentinu.
– Prije smo rijeđe igrale zajedno jer sam više igrala u mlađim uzrastima i eventualno bih popunila seniorski sastav dok su Petra i Ema imale standardnu minutažu. Otkako se Petra vratila iz Murse, ja sam ušla u seniorski sastav pa smo većinom svaku tekmu zajedno na parketu. Poseban je osjećaj igrati sa sestrama ali moram naglasiti da je to dvosjekli mač. Usudimo se prigovoriti jedna drugoj više nego što se prigovara drugim suigračicama pa nekad to čak završi i svađama na treningu ili utakmici, ali i kod kuće.
– Kakav je osjećaj igrati protiv sestre kad je Petra bila u Mursi?
– Petrino razdoblje u Mursi je zaista bilo zanimljivo. Najbolje utakmice su zapravo bile naše međusobne. Kad igraš protiv sestre, koja je bivša članica tvog kluba, imaš više želje i volje da joj pokažeš što ti i tvoj klub sve možete. Puno je više adrenalina bilo u nama, pogotovo jer smo dvije Šimunićke bile u Podravcu a ona u Mursi. Uz to mi smo bile njene bivše suigračice, znale smo što ona može a i ona je znala kako mi dišemo.
– Kako ste sve tri krenule u košarku?
– Najprije su Petra i Ema krenule na treninge u Koprivnicu. Ja sam ih s roditeljima pratila i odlazila na utakmice sve dok i mene to nije počelo zanimati pa sam se i ja odlučila okušati u košarci. Još smo nekoliko sezona bile u klubu u Koprivnici pa smo nastavile u Virju. Zahvaljujući podršci naših roditelja, koji su nas svakodnevno vozili na treninge, danas sve tri zajedno igramo prvu ligu u Podravcu.
– Koja je Šimunićka najbolja? Ima li rivaliteta?
– Ovo pitanje je škakljivo. Sve tri smo takvog karaktera da koju god pitaš koja je najbolja ona će odgovoriti: ‘Ja sam najbolja Šimunićka!’…haha. Naravno, da ima rivaliteta, kako na terenu i na treningu tako i kod kuće. Zato i jest toliko zanimljivo.
– Sve tri ste bile pozivane u reprezentaciju Hrvatske (mlađe dobne generacije). Što znači za vas igrati u dresu Hrvatske?
– Tako je, sve smo bile na pripremama s mlađedobnim kategorijama za reprezentaciju Hrvatske. Htjela bih reči da nam je iznimna čast svaki poziv i zahvaliti se stručnim ljudima koji su nas zvali i koji nas još uvijek svrstavaju na popise za reprezentaciju. Nositi kockasti dres je zaista nešto posebno što se ne može doživjeti svaki dan niti opisati riječima.
– Najdalje je dogurala Valentina. Ona će i ove godine u repku?
– Valentina je standardna članica mlađedobnih reprezentacija i ovog ljeta će opet prisustvovati pripremama U20 reprezentacije. Ima već par europskih natjecanja na leđima i nadamo se da će ovog ljeta nositi kockasti dres u Izraelu.
– Kako gledate na nastupe Valentine u dresu Hrvatske i to što je bila druga najbolja asistentica prvenstva Europe?
– Kad Valentina igra za reprezentaciju, ne propuštamo ni jedan live stream. Okupimo se svi i navijamo iza malih ekrana. Prijateljske utakmice u Hrvatskoj redovito odemo pogledati i podržati Valentinu. Kad mala seka igra u repki to se nikako ne propušta! To što joj je za dlaku promakla titula najboljeg asistenta europskog prvenstva sve govori o njoj. Ona više voli podijeliti lopte nego sama završiti na koš. Jako smo ponosni na nju i sretni smo što u ekipi imamo takvog razigravača jer ako netko može razigrati ekipu to je onda naša Vale.
– Kako usklađujete privatne, školske i sportske obveze?
– Do sad nam je uspijevalo uskladiti sve obaveze koje imamo, ne propuštati treninge i utakmice. Ema sad radi tako da je njoj malo teže, ali i ona uspije. Sve se može kad se hoće. Potrebna je samo volja i želja koje mi imamo napretek.
– Za koju navijaju roditelji i jesu li roditelji bili sportaši?
– Tata je u mlađim danima igrao nogomet i bio odličan sve dok se nije dogodila ozlijeda koja ga je udaljila s terena. Mama je voljela trčati pa je sudjelovala na različitim trkačkim natjecanjima, ali su djeca pobjegla na košarkaški teren. Mislimo da nas roditelji ne izdvajaju. Sve tri imamo ravnopravnu podršku.
– Hoćete li u novoj sezoni sve biti u dresu Podravca? Ili…možda se Petra vrati u Osijek?
– Ova sezona je tek nedavno završila,pred nama je odmor. Nastojimo se fokusirati na trenutne obaveze. Petra fakultet, Ema na posao, a Valentina na reprezentativne pripreme. Naravno da bismo voljele ostati zajedno, a hoće li to biti tako i iduće godine ili ćemo svaka na svoju stranu, vrijeme će pokazati.
– Koje su vam najljepše sportske uspomene, a koje biste najradije zaboravili?
– Imamo puno lijepih sportskih uspomena ali isto tako ima i onih manje lijepih. Volimo izreku ‘Nikad poraz, samo lekcija’ pa tako ne bismo izdvajali neke ružne uspomene. Iz svake se ružne uspomene može izvući nešto poučno i korisno. Zajedno se trudimo te manje lijepe uspomene svesti na minimum. Sretne smo kad smo zajedno na terenu i sve dok bude tako svaka uspomena će nam biti lijepa i draga
Tihomir Begić
Foto: Sestre Šimunić
