Juniorska ekipa ŽKK Sisak: Mia Mamić, Ema Ćubić, Tea Ljubešić, Lara Krpić, Jana Mioković, Tea Tokić, Mihaela Božinović, Ana Karaula, Matea Žugaj, Stela Pavičić, Emanuela Šimić, Kristina Jajčević, (nedostaju: Andrea Karagić, Nikolina Blažević, Anelie Štrbenc i Barbara Radić)
Jedan od glavnih ciljeva našeg portala jest afirmirati hrvatsku žensku košarku, održati je medijski na životu i koliko god to može promovirati je u našim sredinama i pomoći košarkaškim zanesenjacima da rade u toj oblasti, pronalaze nove talente, usavršavaju ih i dovode do što viših razina. Ovog puta smo gostovali u Sisku i s trenerom Romanom Kozlovićem porazgovarali o ženskoj košarci u Sisku. Gdje je?
– Recite nam nekoliko riječi o povijesti ženske košarke u Sisku.
– Do 1997. godine u klubu se igrala samo muška košarka, kada je formirana i ženska ekipa. Svake smo godine s tri ekipe sudjelovali u natjecanju mlađih dobnih kategorija u ženskoj konkurenciji. U sezonama 2002./2003. i 2003./2004. djevojke su igrale seniorsku A-2 ligu, no nakon te sezone odustalo se od ženske seniorske košarke zbog nedostatka sredstava, te se nastavilo igrati samo s mlađim dobnim ženskim kategorijama. Selekcije kluba su zadnji put igrale Prvu ligu u mlađim dobnim kategorijama u sezoni 2009./2010. Seniorska ekipa se nakratko okupila za sezonu 2012./2013. i sudjelovala u B-1 ligi, ali je nakon samo jedne sezone prekinuta ta praksa iako su djevojke svojom igrom osvojile prvo mjesto i zaslužile prelazak u viši rang natjecanja (A-2 ligu). Najveći uspjesi kluba su 4. mjesto na Prvenstvu Hrvatske za juniorke u sezoni 2001./2002., te igranje najbolje igračice te selekcije Jane Hrs za reprezentaciju Hrvatske na Europskom prvenstvu.
– Kako ste se počeli baviti trenerskim poslom?
– Kao i većina mojih kolega u klubu i okolici, košarkom me “zarazio” prof. Ranko Hrs. U našem klubu je, uz mene, još pet trenera koje su profesor Hrs i naš predsjednik Milan Ristić uveli u trenerski posao. Na jednoj utakmici mlađih dobnih kategorija profesor mi je prišao i pitao bi li se uključio u rad s najmlađim uzrastima jer mu je tu bila potrebna pomoć. Ta me ideja odmah zaintrigirala i već sam drugi dan bio s njim u dvorani i počeo raditi s najmlađim uzrastima kluba. Na početku sam radio s djevojčicama i dječacima najmlađe dobi, a zatim sam iz uprave kluba dobio ponudu da se više posvetim djevojčicama i tako sam završio u ženskoj košarci. Donedavno sam radio paralelno s muškim i ženskim ekipama vodeći juniorke i mlađe kadetkinje u ženskom i seniore i juniore u muškom dijelu kluba. Od početka ove kalendarske godine potpuno sam se posvetio radu samo s djevojkama.
– Kakva je situacija u ženskoj košarci u tom dijelu Hrvatske ?
– U mojoj Sisačko-moslavačkoj županiji situacija u ženskoj košarci nije sjajna. Međutim, bilo je i gorih dana. Na razini cijele županije samo su dva kluba, i to su KK Sisak i ŽKK Lovrekice iz Petrinje. Do prije nekoliko godina ni jedna ženska ekipa nije igrala natjecateljsku košarku. Žao mi je što u drugim sredinama u županiji (npr. Kutini, Novskoj…) nema inicijative za igranje ženske košarke jer to bi svakako pomoglo i nama drugima. Trenutno se natječemo u ligi pod Košarkaškim savezom Zagreba. Mislim da je to najjača regija u državi i ima dosta kvalitetnih utakmica tijekom sezone. Jedan od najvećih problema u nekim drugim regijama je taj što ekipe nemaju dovoljno kvalitetnih utakmica. Tijekom ove sezone počele su se raditi i regionalne selekcije. Mislim da je to pun pogodak Hrvatskog košarkaškog saveza jer tako možemo vidjeti sve najbolje što nudi pojedina regija. S obzirom da nikad nisam radio u seniorskoj košarci, nisam kompetentan o njoj govoriti.
– Kakva je suradnja između Lovrekica i Siska?
– Suradnja je započla prije nekoliko godina za vrijeme županijske lige mlađih kadetkinja. Trener ŽKK Lovrekica prof. Ivan Boras isto je, kao i ja, prošao igračku školu kod prof. Hrsa u KK Sisku. Profesor je bio naša poveznica i tako smo i počeli igrati županijsku ligu. S vremenom smo sve više surađivali i pomagali jedan drugome oko pojedinih selekcija. Tako smo se povezali i ta suradnja traje i danas. Trenutno mlađu kadetsku ligu igramo zajedno pod imenom ŽKK Lovrekice, a juniorsku ligu igramo pod imenom KK Sisak. Treninge odrađujemo i u Sisku i u Petrinji, ovisno kako nam odgovaraju termini i školske obveze djevojaka. Naravno, u svemu tome nam pomažu i drugi treneri iz KK Sisak i ŽKK Lovrekice. Suradnja je nužna kako bismo bili što konkurentniji među klubovima u našoj ligi, jer područje koje mi pokrivamo je manje od nekog kvarta u Zagrebu. Vjerujem da će ova suradnja biti sve uspješnija.
– Što se sve čini za razvoj ženske košarke u Sisku ?
– Nakon dosta vremena, klub se vratio u jednu prvu ligu, konkretno, prvu juniorsku ligu za djevojke. Iz godine u godinu broj djevojčica koje se upisuju u naš klub sve je veći i nadam se da će se ta praksa nastaviti i u buduće. Ako bi se našlo još zainteresiranih ekipa iz županije, htjeli bismo oformiti i županijsku ligu. Sve naše djevojčice igraju u nekoj ligi: djevojčice 2006. i mlađe godište natječu se na Prvenstvu regije Centar, djevojčice 2005. godište natjecat će se u ligi Košarkaškog saveza Zagreba, a najstarije juniorke u suradnji sa ŽKK Lovrekice igraju Prvu juniorsku ligu. To je veliki pomak u zadnjih nekoliko godina i nadam se da će se tako i nastaviti. Dugi niz godina, za djevojčice i dječake svih uzrasta mlađih dobnih kategorija, KK Sisak organizira košarkaški kamp u Savudriji kamo odlaze svakoga ljeta. Svi u klubu sve rade i daju maksimum od sebe kako bi ženska košarka iz godine u godinu napredovala.
– Koji su ciljevi u budućnosti?
– Nakon ovogodišnje Prve lige juniorki, cilj nam je u sljedećoj sezoni igranje ženske A-2 lige, a zatim, nakon nekoliko godina pauze, vraćanje u seniorsku košarku. Jedan od važnih ciljeva je, za početak, napraviti stabilan seniorski klub, a onda ako prilike budu dozvoljavale, nadamo se i nekom ozbiljnijem rezultatu. Želimo kontinuirano igrati seniorsku košarku s igračicama iz svog pogona. Pokušat ćemo djevojkama osigurati jedno ili dva pojačanja u vidu iskusnijih djevojaka kako bi im pomogle u prelasku s juniorske na seniorsku košarku. Ovogodišnja prva liga poslužit će za stjecanje iskustva za nadolazeće sezone u kojima ćemo pokušati uhvatiti kontinuitet igranja prvih liga, a nadamo se i ponekoj završnici. Imamo dovoljno talentiranih djevojaka da se s pravom možemo nadati nečemu takvom. Naša juniorka, djevojka iz Petrinje Emanuela Šimić, već je odigrala nekoliko utakmica za reprezentaciju i nadamo se da će i druge djevojke vođene njezinim primjerom marljivo raditi kako bi došle do tog statusa.
– Odradili ste svoje prve pripreme s reprezentacijom. Kakvi su dojmovi?
– Tijekom ove zime ugodno me iznenadio poziv za kontrolne treninge s U14 reprezentacijom u Slavonskom Brodu. Već sam duže vrijeme uključen u treninge regije Centar za to isto godište. Kako u klubu, tako i u reprezentaciji i na regionalnim treninzima, užitak je raditi sa najboljim igračicama koje nudi selekcija u određenom godištu. Mislim da je odličan potez saveza što za vrijeme praznika radi kontrolna okupljanja djevojaka jer kroz takva dva ili tri termina profilirat će se najbolje igračice koje će na smotri tipa Slovenia Ball predstavljati našu državu. U ovim pripremama puno mi je pomogao kolega Marin Mijaljević iz riječkog kluba FSV. On je stekao bogato iskustvo iz prošlih okupljanja i učinio mi laganim ulazak u nešto za mene potpuno novo. Naravno, ničega od toga ne bi bilo bez djevojaka, kroz koje se prepoznaje naš trenerski rad, i mojih kolega trenera prof. Borasa i prof. Hrsa, i naravno, kluba koji stoji iza svake moje odluke i podupire me u radu sa ženskim selekcijama.
Foto: ŽKK Sisak / zenska-kosarka.com
