U vremenu kada je teško održati na životu i postojeće športske kolektive, vrijedna pozornosti javlja se ideja sa zapadne strane Zagreba. Naime tamo se pojavljuje novi ženski košarkaški klub koji starta “od nule”. Ambiciozan plan pred sebe i svoje suradnike stavio je Mislav Kokotović kojeg smo zamolili da za naše čitatelje pojasni tu svoju inicijativu.
- Kroz djetinjstvo sam imao prilike učiti od mnogih trenera koje i dalje smatram jednima od najboljih za omladinske kategorije. Uz njih, kao klinac pratio sam svog oca (Zlatko Kokotović, op.a.) koji je prvenstveno bio trener u ženskoj košarci uz par izleta u mušku košarku. Samim time sam s upisom na fakultet i prestankom treniranja, zamijenio stranu klupe. Sa 18 godina započeo sam sa trenerskom karijerom u Novom Zagrebu, kao pomoćni trener, te zatim i kao trener u mlađedobnim kategorijama. Tada sam bio “zelen”, ali bolju životnu školu nisam mogao dobiti. Trenerski posao sam zavolio, upoznao sve pozitivne ali i njegove negativne stvari. Nakon neugodnog razlaza priliku sam dobio u ŽKK Folka Borovje. Tu bi se svakako zahvalio gosp. Jurkoviću jer mi je dao priliku i za svo vrijeme u klubu sam puno toga naučio. Sada, nakon 10 godina u klubu, nakon nekoliko generacija koje sam trenirao vjerujem da je potrebna promjena.
Koji su motivi pokretanja novog ženskog košarkaškog kluba.
- Kada radiš dugo u nekom sustavu i sam vidiš i poželiš neke stvari promijeniti. Kroz godine rada, vidljivo je koliko je košarka, a posebno ženska košarka pala, koliko je sport pao općenito, a posebno koliko se mali broj djece bavi sportom u današnje vrijeme. Zbog toga mislim da nema smisla samo kukat i govorit kako će biti sve gore i gore nego probati izazvati neku promjenu. Zbog toga smo se odlučili za pokretanje novog ženskog košarkaškog kluba… za sada mala promjena, ali za par godina tko zna? Kada smo se kao društvo sjeli i prokomentirali shvatili smo da smo se svi povezali upravo zbog sporta. To je ono što želimo vratiti u naše društvo. Sport nije samo rekreacija već je aktivnost kroz koju odrastamo i koja nas oblikuje. Upravo to su glavni okidači zašto smo se odlučili otvoriti novi klub. Odabrali smo zapadni dio grada iz vrlo jednostavnih razloga, zapadni dio grada se strahovito razvija i raste, nikada do sada nije bilo ženskog košarkaškog kluba, a na samom kraju valjda je i sudbina odradila svoje pa sam se preselio na zapadni dio grada. Puno me ljudi pitalo zašto baš sada kad smo svi svjesni kako je dječji sport stao. Upravo iz tog razloga mislim da je sada idealno vrijeme, jer krećemo iz nule dok postojeći klubovi moraju napraviti mali reset, s obzirom da mnoge mlađe generacije nisu bile u mogućnosti trenirati zadnjih godinu dana.
Jeste li ekipirali suradnike, jer je to dosta posla za pojedinca?
- Pri samom otvaranju želja je bila okružiti se ljudima koji su stručni u svojim područjima. Kako bismo razvijali klub ideja je da klub ne čine samo sportski djelatnici već da su u klubu i ljudi koji će svojim znanjem u svojim područjima pridonositi radu i širenju kluba. Upravo zbog toga sam sretan sa ekipom koju smo okupili jer ono što nam je svima zajedničko je entuzijazam da ovakav projekt stvarno uspije.
Kako ide ostvarivanje kontakata sa ravnateljima osnovnih škola i potencijalnim
sponzorima?
- Sa ravnateljima imamo različita iskustva. Jedan dio ravnatelja oduševljen je idejom i omogućuje nam rad u svojoj školi uz želju da uspijemo, neki ravnatelji nas nisu ni željeli saslušati, a kamoli nam dopustili da dođemo na sastanak, dok su neki jednostavno odmah rekli nemamo termina. Kada shvatiš da u većinu školskih dvorana ne možeš ući jer se škole financiraju od rekreativaca koji iznajmljuju dvorane, pitaš se kako u ovakvom sustavu dječji sport i dalje postoji? Pa se onda malo raspitaš pa saznaš da neke države imaju zakon koji potiče dječji sport u školama, te zabranjuje rekreativcima ulaz u školske dvorane do 22.00 sata, pa stvari postanu puno jasnije zašto je netko uspješniji i bolji od tebe u sportovima. Sva sreća pa „odlični“ rezultati u seniorskim kategorijama dvoranskih sportova ne ovise o djeci koja se bave tim sportom…Po prirodi sam veliki optimist (neki kažu možda i najveći kojeg poznaju) pa uvijek vjerujem u ljude i nadam se da ćemo ipak imati dovoljno prostora za rad i napredak. S obzirom da smo u počecima, teško je objasniti tvrtkama što nam je cilj, ideja i plan. Ali uz poznanstva, prijenos informacija tko smo i koje su nam ideje došli smo do razgovora i dobili smo do sada nekoliko donacija proizvoda, a sada prije početka same sezone uspjeli smo dogovoriti i suradnju sa Decathlon Hrvatska. Ta suradnja definitivno nam pomaže, te smo oduševljeni činjenicom da nas je netko prepoznao i pogurnuo prema ostvarivanju svojih ciljeva. Zato im se ovim putem još jednom zahvaljujemo što vjeruju u nas i naš projekt. Naravno tu nećemo stati jer želimo da naš projekt bude nešto posebno.
Planovi za budući rad i očekivanja?
- Primarni cilj nam je da se u iduće dvije-tri godine postaviti klub na čvrste temelje. Znanje, volju za radom i želju za dokazivanjem imamo, stoga nam jedino preostaje da sve ostalo profunkcionira u hodu. Krećemo od nule, sa najmlađima (2010. i mlađe), te želimo kroz kvantitetu u školama košarke doći do kvalitetnih selekcija. Možda je taj put trnovitiji, ali smatram ga jedinim ispravnim kako bi klub mogao stvoriti vlastitu tradiciju. Svjesni smo da ništa ne ide preko noći i da je dug put preko nama, ali ne sumnjamo da ćemo uspjeti u svojem dugoročnom cilju, biti jedni od glavnih omladinskih pogona ženske košarke u Hrvatskoj.
ŽENSKA KOŠARKA
