Nije čudo što je prvi dio sezone ŽKK Split završio na prvom mjestu i bez poraza. Rad u tom klubu podignut je na najvišu razinu, a rijetki su ženski košarkaški klubovi u kojima znanje mlađima prenose oni koji su igrali u najjačim ženskim i muškim ligama na svijetu. Naravno da takav rad donosi rezultate, a o čemu se zapravo radi najbolje da o svemu govori prvi trener ŽKK Split Boran Grgin koji je uz svog pomoćnika Šimu Vidakovića ŽKK Split doveo do naslova jesenskih prvakinja Hrvatske bez ijednog poraza.
– Što kažete na ŽKK Split nakon prvog dijela. Jesenski prvak bez izgubljene utakmice?
– Stvarno smo svi u klubu ponosni i sretni na ostvareni rezultat (skor 11-0 + 1-0 u kupu), ali u sportu stvarno ništa nije slučajno. Već smo lani napravili iskorak ušavši u playoff prvenstva gdje smo izgubili od prvaka Medveščaka (sa Borović i Burom) mislim 2 poena razlike u prvoj utakmici u Zagrebu i 4 poena u uzvratu u Splitu. Ove godine smo profesionalizirali rad tako da većina igračica dolazi dvaput dnevno na treninge i to se i vidi na terenu. Imali smo bar 5-6 utakmica u egalu i svaku smo uspješno riješili u našu korist u zadnjoj četvrtini što nam govori da smo bili i fizički i psihički i taktički spremni.
– Kako funkcionira stručni stožer na čelu s tobom? Kakve su čije zadaće i po imenima je najjači klupski stožer u Prvoj ženskoj ligi?
– Jako sam zadovoljan stožerom, mislim da svako daje svoj maksimum, da smo motivirani za rad i da se međusobno odlično nadopunjujemo. Moj pomoćnik je Šime Vidaković koji je napravio fenomenalan posao na kondicijskom planu, a isto tako znamo satima pričati o košarkaškoj taktici. Kolege smo po struci (magistri kineziologije), obojica smo dugo godina u košarci tako da smo se našli i na profesionalnoj ali i na ljudskoj razinii. On je sa mnom na večernjim treninzima i na svim utakmicama. Zatim je tu Vedrana Grgin-Fonseca koje je sa mnom na svim individualnim treninzima, a na večernje i na utakmice stiže koliko joj to obveze u mlađim selekcijama dozvole. Ona je voditeljica Škole košarke, trenerica kadetkinja i mlađih kadetkinja. Ima ogromno igračko iskustvo koje svaki trening prenosi na igračice i to je stvarno zlata vrijedno. Uz liječnika Sinišu Krajinu, koji nam stvarno puno pomaže kod ozljeda i dijagnostike, od ove godine imamo i masera Mirka Stipinovića bez kojeg bi brzi oporavak igračica nakon napornih treninga bio nezamisliv. Još moram spomenuti i dva “vanjska suradnika” kako ih ja zovem, moje bivše suigrače i velike igrače, a sada trenere Srđana Subotića (trener kadeta KK Split) i Brunu Šundova (trener kadeta KK Solin). Naime, sa njima svake srijede odigravamo prijateljske utakmice da se cure navikavaju na jači kontakt igrajući protiv košarkaša koji su u pravilu viši i snažniji od njih. Također, Šundov, koji ima iza sebe vrhunske NBA klubove i osvojenu Euroligu sa Maccabijem, radi kroz jutro individualno sa našim igračicama, pa se često dogodi da jednoj polovici terena radi Vedrana (WNBA) sa bekovima, a na drugoj Bruno (NBA) sa centrima što je stvarno rijetkost i u svjetskim okvirima.
– Kako je biti šef sestri koja je najtrofejnija hrvatska košarkašica?
– Hehe, lijepo je biti šef starijoj sestri :). Šalu na stranu, mislim da je najvažnije dati svakome samostalnost u njegovom dijelu posla jer sam i sam tako najviše naučio radeći zadnjih 15 godina sve od skautinga, individualnih treninga, kondicijske pripreme pa do same taktike. Tako da mislim da sam daleko od strogog šefa. Vedrana je igrala košarku na puno većem nivou od mene tako da je pitam za savjet kad god imam neke nedoumice. Posavjetujem se obavezno i sa Šimom i onda donesem konačnu odluku jer je odgovornost ipak na meni. Funkcioniramo stvarno dobro i većinom isto gledamo na stvari što se tiče košarke.
– Navedi mi igrački kadar na kojeg si se najčešće oslanjao u ovoj sezoni?
– Prva petorka koja se isprofilirala u zadnjim kolima je Buzov, Silov, Miše, Perić, Dedić. Moram napomenuti da nam je sredinom polusezone otišla Anamarija Škaro igrati u Francusku koja je do tada bila standardni član petorke. Ali i vama moram napomenuti ono što i curama stalno govorimo – jedan sportski kolektiv je jak koliko je jaka njegova najslabija karika. Dakle, u nas nema manje važnih igračica, svaka je imala svoju rolu (centri Tomičić i Barać), univerzalna Ivančević, bekovi Vojvodić, Balić te Turić i Brnas koje su baš u zadnja dva kola (Ragusa i Trešnjevka) zabile presudne serije poena i podigle ekipu svojim ulaskom s klupe.
– Može li Split do kraja ovako i tko mu je najveći rival?
– Ne volim obećavati unaprijed, nisam prorok, ali sigurno ćemo nastaviti raditi najbolje što možemo i baviti se isljučivo utakmicom koja slijedi. Sport je nepredvidljiv, a nas čeka još cijeli drugi dio i puno teških putovanja (Osijek, Požega, Slavonski Brod…) i utakmica. Sigurno će doći i porazi, ali imamo veliku želju plasirati se ponovo u playoff kada se u stvari sve i rješava. Tada treba biti u pravoj sportskoj formi. Najveći rivali su nam svakako ekipe koje nas slijede na ljestvici – Medveščak, Zadar, Pula, Trešnjevka. Ali zimski prijelazni rok je tek počeo, nekome stignu jedno ili dva prava pojačanja, nekome važne igračice odu u inozemstvo i dobijemo potpuno drugačiji odnos snaga. Tako da je stvarno nezahvalno išta prognozirati osim da će ovo prvenstvo biti jako zanimljivo.
– Povratnica iz Zadra Dedić već je u Švedskoj i to je hendikep za Split?
– Naravno da nam je veliki hendikep odlazak Dedić, puno nam je značila i sigurno je bila u TOP 3 centra cijele lige. S druge strane mi je izuzetno drago zbog nje, bio sam joj trener u svim mlađim kategorijama dok je bila kod nas u Splitu, i kad se na ljeto vratila iz Zadra vidjelo se da je potpuno posvećena košarci. Odigrala je savršenu polusezonu i zaslužila inozemni angažman te joj želim svu sreću u karijeri.
– Hoćete li moći zadržati Buzov, Silov…?
– Buzov i Silov su izuzetno karakterne cure, rođene pobjednice i mislim da imamo iste ambicije da do kraja ove sezone pokušamo napraviti nešto u Kupu i prvenstvu, a nakon toga će naravno puno ovisiti o materijalnoj strani. Mislim da ni mi ni nijedan klub u Hrvatskoj ne može pratiti ugovore koje mogu dobiti u inozemstvu.
– Vraća li se splitska ženska košarka na velika vrata u vrh Hrvatske jer, prisjetimo se, Split je do sada tri puta bio najbolji u Hrvatskoj otkad je ona samostalna država?
– Dugo nas nije bilo u samome vrhu, što je naravno ovisilo i o financijskim mogućnostima tako da je nekad i šesto-sedmo mjesto po uspjehu bilo ravno naslovu prvaka. Sada stvarno osjećamo podršku javnosti, novine su nas počele pratiti i bila bi šteta da to ne iskoristimo i ne pronađemo nekog sponzora koji bi nam jamčio dugoročnu stabilnost. To je posebna tema ali stvarno nisu potrebni neki veliki novci da bi grad Split imao dugo godina ekipu u vrhu hrvatske košarke, ili ekipu u WABA ligi ili u Eurocupu. Također moram spomenuti publiku koja nas ove sezone odlično prati na domaćim utakmicama, osjetno se povećao posjet i posebna hvala našim vjernim navijačima Ivanu i Viktoru koji ne štede grla.
– Kakva je perspektiva splitske košarke, jesu li na vidiku neke nove klinke kojih je uvijek bilo u Splitu?
– Novih klinki uvijek ima, 4-5 cura smo već počeli priključivati seniorskim treninzima, a tu je i odlična generacija u Školi košarke. Ali pred svima je veliki put, puno rada i odricanja i ako samo jedna svaku sezonu izbori svoje mjesto u seniorskom sastavu, bez da joj se išta pokloni, ja ću biti zadovoljan. I tako trenutno u prvoj (seniorskoj) ekipi imamo Mišu, Vojvodić i Balić koje su još juniorke te samo godinu starije Perić i Ivančević tako da se nećemo libiti pružiti šansu još nekoj mladoj igračici.
– Tko je za tebe najveće iznenađenje prvenstva, a tko razočarenje?
– Teško je ocjenjivati ovako na polusezoni, ali mislim da nitko nije očekivao da ćemo mi biti vodeći bez poraza i da će Zadar biti ovako visoko. ŽKK Zagreb je također za mnoge iznenađenje, ali osobno sam znao da imaju odličan roster i vodstvo tako da sam ih očekivao pri vrhu tablice. Što se razočarenja tiče, Trešnjevka je u sezonu ušla sa 4 strankinje i papirnato bila prvi favorit prvenstva, tako da smo svi očekivali da ćemo im gledati u leđa, ali spletom okolnosti i ozljede Katavić dogodili su im se neki neplanirani porazi. Tako da oni sigurno mogu bolje, pojačat će se za drugi dio prvenstva i možda opet postati glavni favoriti za naslov, jedna-dvije prave igračice čine enormnu razliku.
– Hrvatska klupska i reprezentativna košarka? Nema nas nigdje u europskim klupskim takmičenjima, reprezentacija nam je na rejting listi FIBA-e pala za dva mjesta, a nismo ni na EP…U čemu je štos?
– Glavni i osnovni razlog je nedostatak financija. Da svaki klub ima dovoljno novaca, imao bi i kvalitetniji roster i samim time bi se podigla kvaliteta cijele lige. Naše najkvalitetnije igračice bi igrale u Hrvatskoj, dolazile bi još kvalitetnije strankinje i sve bi to podiglo zanimanje sponzora, medija i publike za žensku košarku. A kad imaš jaku ligu u kojoj igračice mogu napredovati do najviših nivoa, onda nema problema ni za reprezentaciju. Povećala bi se baza pa bi bilo lakše od cca 100 kvalitetnih igračica izabrati 15 najboljih. Na našem primjeru znam da smo na početku ove sezone morali odustati od igranja WABA lige i/ili Eurocupa, u kojem smo htjeli sudjelovati, ali smo morali odustati isključivo zbog nedostatka novaca, tako da se u tome krije glavni razlog trenutnog stanja.
– Što bi trebalo promijeniti da bude bolje? Ili se kvalitetno ne radi u nižim uzrastima, ili se dovoljno financijski ne ulaže u košarku ili joj se dovoljno pažnje ne posvećuje…
– Opet se vraćamo na novac. Danas treneri mlađih kategorija u muškoj i ženskoj košarci rade za dvije-tri tisuće kuna mjesečno i onda se žalimo kako se ne stvaraju igrači. Stvar je u tome da jedan iskusan, školovani trener ne može sebi dopustiti da za te novce radi u sportu pa se obično mlađih kategorija uhvati netko kome je bilo ključno da nekoliko godina upija znanje baš od tog iskusnijeg kojeg klub ne može platiti. I onda se stvori začarani krug iz kojeg se nije lako izvući. Rješenja nema i neće ga biti tako skoro jer je iluzorno očekivati od klubova da će moći angažirati voditelja omladinskog pogona za npr. šest-sedam tisuća kuna mjesečne plaće. Naravno, uz čast iznimkama u muškoj košarci.
– Jeste li zadovoljni medijskom akcijom “Za veću vidljivost ženskog sporta”
– Zadovoljan sam akcijom, sve što može pridonijeti ravnopravnosti ženskog sporta je dobrodošlo. Vidim da se i sve više žena odlučuje na trenerski posao i to me raduje, jer ako za išta nije bitan spol onda je to bavljenje sportom i rad u sportu.
Foto: Time-out Borana Grgina / Snimio: A.Vojvodić
Tihomir Begić
