Svoje prve košarkaške korake načinila si u rodnoj Puli da bi potom preko Agrama došla do Medveščaka u kojem si, moglo bi se reći, stekla potpunu igračku afirmaciju i ostvarila brojne uspjehe kako na klupskoj tako i na individualnoj razini. Osvojila si tri naslova državnih prvakinja, dva kupa, igrala finale regionalne lige, bila MVP tog natjecanja, kao i prvenstva Hrvatske u sezoni 15/16. Kako danas gledaš na vrijeme provedeno u Medveščaku i sve te uspjehe koje si tamo postigla? Koliko ti oni osobno znače i koliko ti je vrijeme u Medveščak pomoglo u igračkom razvoju?
– Vrijeme provedeno u Medveščaku pamtim kao najljepše razdoblje svoje košarkaške karijere. Dan-danas znam se našaliti sa prijašnjim suigračicama kako mi je želja osvojiti loto i investirati u to da se sve skupa vratimo u Medveščak i igramo EuroCup. Medveščak je predstavljao kolektiv koji je veoma dobro funkcionirao izvan terena, pa se to logično odražavalo i na terenu. Neizmjerno sam zahvalna predsjedniku kluba Milanu Periću koji je podržavao sve nas mlade cure koje smo istovremeno htjele igrati košarku te se fakultetski obrazovati, te sam veoma sretna što sam bila okružena divnim ljudima i imala mogućnost igrati dvije lige. To je klub koji je inzistirao na naglašavanju pravih životnih vrijednosti, a u klubu je vladala obiteljska atmosfera.
– Od svega što si postigla sa Medveščakom imaš li neki trenutak koji bi izdvojila, kao posebno drag i posebno vrijedan uspjeh za tebe?
– Bez obzira što smo osvojile 3 prvenstva i 2 kupa, moram biti realna i reći da, nažalost, mi u toj ligi nismo ni imale pravu konkurenciju. Kao jedinu pravu konkurenciju u Hrvatskoj mogu izdvojiti naše osvajanje prvenstva protiv ekipe Novog Zagreba, te to prvenstvo 13/14. pamtim kao naš najdraži trofej s obzirom da smo tako mlade pobijedile jednu euroligašku ekipu. Također, jedna od dražih uspomena mi je igranje finala regionalne lige 15/16. u Podgorici, a osobno mi je osvajanje regionalne lige zapravo ostao jedini neostvareni san u tadašnjem periodu.
– Nakon te fantastične sezone 15/16. nekako je logičan slijed bio da tražiš dodatni iskorak u karijeri i izazov u nekoj jačoj ligi. Tvoj inozemni put do sada je u potpunosti vezan za Italiju, pa možeš li nam reći kako je za tebe po dolasku u Italiju izgledala ta faza prilagodbe na znatno dinamičniju i zahtjevniju ligu, te novu zemlju, ljude i kulturu?
– Talijanska liga predstavlja jednu od najjačih europskih liga, tako da mi je trebalo određeno vrijeme prilagodbe na ligu koja je bila znatno fizički dominantnija od ijedne koju sam do tada igrala. Što se tiče prilagodbe na novu zemlju, s tim nisam imala velikih problema budući da je talijanska kultura jako bliska istarskoj. Čak štoviše, zaljubila sam se u tu zemlju, njihovu kulturu i način života, kao i njihove pristupačne ljude pune podrške. Valjda je to jedan od razloga zašto sam sve četiri inozemne godine provela upravo u Italiji.
– Prvi tvoj klub u Italiji bila je Cestistica Spezzina La Spezia koja je te sezone 16/17. bila novi prvoligaš. Sezona u Speziji je bila teška i rezultatski neuspješna, pa kako danas sa vremenskim odmakom gledaš na to svoje prvo inozemno iskustvo i vrijeme u Speziji?
– Trudim se sve u životu gledati kao jedno novo životno iskustvo, pa tako gledam i na La Speziu. Igranje u tom klubu nije bilo jednostavno budući da je klub tokom sezone promijenio čak sedam igračica i dva trenera, te nekako cijelu sezonu nismo uspjele naći pravi ritam. Moj prvi inozemni odlazak otvorio mi je oči i pokazao koliko igrački, a i karakterno zapravo još moram raditi na sebi. Smatram da mi je nakon te sezone svaka druga bila jednostavna, stoga sam zapravo i zahvalna što sam ju proživjela.
– U odnosu na ono što si igrala kod nas možeš li usporediti kolika je razlika između talijanske lige i liga na ovim prostorima? Što je po tebi najveći razlog pada kvalitete košarke ovdje i što to nedostaje da bismo bili barem nešto bliže ovim europskim ligama?
– Razlika između talijanske i hrvatske prve lige je kao da uspoređujemo traktor i Ferrari. Nažalost, hrvatskoj ligi primaran problem predstavlja nedostatak sponzora te igranje jačih liga, te je logično da to dovodi do velikog broja odlazaka naših košarkašica u inozemstvo.
U Broniju sam imala osjećaj da sam pronašla svoj talijanski Medveščak.
– Nakon Spezije potpisuješ za Broni u kojem si evo i treću uzastopnu sezonu. Što je to posebnost ovoga kluba i čime te to toliko dugo uspijeva zadržati ovdje?
– U Broniju je vladala obiteljska atmosfera, a klubom su rukovodili košarkaški fanatici koji su divni ljudi, što je danas rijetkost u sportskim klubovima. U Broniju sam imala osjećaj da sam pronašla svoj talijanski Medveščak.
– Nakon prošle sezone, koja je bila vrlo dobra i za klub i za tebe osobno, očekivalo se nekako da će te nastaviti rasti i ove sezone. Međutim, to se nije dogodilo, ova sezona je bila prilično teška i ispod očekivanja. Što je po tebi razlog tome?
– Nakon prošlogodišnje sportske bajke u kojoj smo bile pri vrhu talijanske lige, ove godine nismo uspjele opravdati očekivanja. Ekipa je bila mlađa i neiskusnija nego lanjska, a ni zdravstveni bilten nije nam išao u prilog budući da smo sezonu započele i završile nekompletne. Ostaje žal zato što je klub imao ambicije rasti i igrati EuroCup idućih godina, a sad je upitno hoće li uopće igrati prvu ligu radi promjene uprave. Bez obzira na sve, zahvalna sam na svim sportskim trenucima koje mi je ovaj klub omogućio kroz ove tri godine i na kvalitetnim ljudima koje sam upoznala.
– Iako si propustila dosta susreta zbog ozljede, odigrala si ipak 11 utakmica. Kako gledaš na svoje igre u ovoj sezoni?
– S obzirom na nešto manju minutažu ove godine, zadovoljna sam pokazanim, te željno iščekujem nove izazove. Ozljede su sastavni dio sporta, a sreća je ta da se u mom slučaju radilo o lakšoj ozljedi rupture lista koja je sada iza mene.
– Koronavirus je okončao sezonu ranije od planiranog, to je vjerojatno težak udarac za svakog sportaša. Kako se osobno nosiš sa trenutnom situacijom?
– Nisam previše negativna oko ove situacije, već samo čekam da prođe. Ne pridajem previše značaja virusu, najbitnije mi je da je moja obitelj dobro, a slobodno vrijeme upražnjavam raznim drugim hobijima poput vježbanja, čitanja, kuhanja zdravih kolača, hikingom i provođenjem vremena s dečkom.
– Misliš li da će se trenutna situacija uvelike odraziti i na klubove u Italiji pa i natjecanje sljedeće sezone, ili vjeruješ da će se ipak sve normalizirati do starta nove sezone?
– Najiskrenije se nadam da ova situacija oko virusa neće uvelike utjecati na kvalitetu talijanskog prvenstva iduće godine, a ukoliko bude potrebno, vjerujem, da ćemo neko vrijeme igrati zatvorenih vrata.
– Da se dotaknemo i reprezentacije. Kvalifikacije za sljedeći EuroBasket započete su na najbolji mogući način. Vjeruješ li da će se Hrvatska vratiti na velika natjecanja i što je za tebe neki reprezentativni cilj koji bi željela ostvariti?
– Najbitnije je da su dvije pobjede protiv Latvije i Njemačke izvučene. Smatram da ova ekipa ima ogroman potencijal, te da će se gotovo sigurno kvalificirati na EuroBasket koji se toliko dugo iščekuje. Što se tiče mog osobnog reprezentativnog cilja, logično da želim otići na Europsko prvenstvo te tamo ostvariti dobar rezultat.
– I za kraj, Ugovor sa klubom ti istječe sa ovom sezonom, kakvi su neki budući klubski planovi?
– S obzirom na trenutnu situaciju oko koronavirusa, teško je bilo što prognozirati za iduću godinu u ovom trenutku. Vjerujem da je trenutno najpametnije – čekati.
Krešimir Dabić
Foto: Nina Premasunac / broni /fiba
