– Košarkom sam se ozbiljnije počela baviti u drugom razredu srednje škole što je dosta kasno, po meni, tako da još uvijek nadoknađujem rad koji sam propustila u ranijim uzrastima. Trenirala sam u ŽKK Split dok nisam upisala Filozofski fakultet u Zadru i prešla u ŽKK Zadar u kojem sam prvi put dobila poziv za U20 reprezentaciju Hrvatske – započela nam je svoju priču Nina Dedić ekskluzivno ispričanu za naš portal. Ove sezone bila je članica poljske Energe Torun. Bila je to prilično teška i neizvjesna sezona za klub gdje se praktički do samog starta lige nije znalo hoće li klub uopće igrati prvu ligu ili ne zbog financijskih poteškoća koje su postojale. Na kraju je sve ipak završeno dobro i sezona je odigrana.
– Kako gledaš na sezonu iza sebe, svoje igre u njoj i ostvarene rezultate?
– Mislim da mi je ova sezona dosta toga donijela unatoč poteškoćama s kojim sam se susrela u klubu. Poljska liga je jako kvalitetna, puno je dobrih igračica protiv kojih sam imala priliku igrati i dokazati se. Individualno sam napredovala, fizički i psihički, i zadovoljna sam onim što sam pokazala unatoč tome što se klupskim rezultatima ipak ne mogu previše pohvaliti.
– Zbog koronavirusa i tvoja liga, kao i sve druge, zaustavljene su prije kraja. Vratila si se kući, kako provodiš ove dane izolacije i što ti najviše nedostaje?
– Još prije nego što se situacija s virusom izmaknula kontroli, Poljski savez je na vrijeme reagirao. Nama je tada ostala samo još jedna utakmica za odigrati tako da moja sezona nije puno prije završena. Zadovoljna sam jer sam na vrijeme uspjela zamijeniti kartu i otići bez ikakvih problema. Dane provodim opušteno uz dobre knjige i filmove, u društvu momka, psića i treninge. Najviše mi nedostaje druženje s prijateljima, dvorana i kava na suncu uz more.
– Igrala si osim kod nas u Švedskoj i Poljskoj. Koja od zemalja je na tebe ostavila bolji dojam i gdje ti je bilo ljepše živjeti i igrati?
– Što se tiče košarke definitivno mi je bolji dojam ostavila Poljska, iako život isto nije loš, haha. Kao što sam već prije navela mislim da je poljska liga jako konkurentna i ne može se usporediti trenutno niti sa našom, niti sa švedskom ligom. Ove sezone su imali jednog euroligaša i tri ekipe u Eurocupu tako da je bilo jedno veliko iskustvo igrati protiv takvih ekipa. Što se tiče života ne mogu se baš odlučiti jer je Švedska jedna predivna zemlja puna dobrih ljudi. Liga je jako zanimljiva i profesionalnost je na visokoj razini. Jedino što je dosta hladno većinu vremena i rijetko kada vidiš sunce. To bi bio najveći minus, uz to što si dosta dalje od kuće nego u Poljskoj.
– Koliko ti osobno znači naslov prvaka osvojen u Švedskoj i koliko te vrijeme provedeno u Umei unaprijedilo kao igračicu?
– U Umei sam provela samo četiri mjeseca i dovedena sam kao mladi rotacijski igrač. Taj period mi je svakako donio jedan novi pogled na profesionalnu košarku. Za mene je ta polusezona završila na najbolji mogući način pogotovo što sam prvi put otišla u inozemni klub i po prvi put ostvarila jedno veliko postignuće, postala prvak lige što je bilo prva seniorska zlatna medalja za taj klub.
– Kada si odlazila iz Splita u Švedsku Split je bio vodeća ekipa hrvatske lige. Jesi li pratila igre i rezultate Splita u razdoblju od kada nisi tamo?
– Split je moj matični klub, navijam za njih i pratim ih kad god mogu i općenito hrvatsku žensku košarku. Ekipa Splita se dosta promijenila u vremenu od kada nisam tamo i smatram da su s obzirom na okolnosti i brojne promjene u ekipi ostvarili dobre rezultate i ove sezone što me veseli.
– Sada kada si stekla određeno iskustvo igranja i u nekim od ponajboljih europskih liga, možeš li usporediti razlike između naše i europske košarke i što sve nedostaje našoj ligi da bi dosegnula višu razinu kvalitete i konkurentnosti?
– Mislim da je naša liga odlična za razvijanje mladih igračica i to je to. Za sada naša liga nema niti konkretne sponzore niti se ženska košarka prati u velikom broju tako da bi se na dosta toga trebalo poraditi da bi se naša košarka vratila bar blizu vremena kada su Jolly i Novi Zagreb bili dio europskih natjecanja.
– Od svih trenera, s kojim si surađivala do sada, sa kime ti je bilo najdraže raditi i za koga smatraš da je najviše do sada utjecao na tvoj razvoj?
– Definitivno je to trenerica Marija Mazija za koju smatram da je najviše pridonijela mom individualnom i ekipnom razvoju. Ovim putem bih joj se htjela zahvaliti na trudu. Sve je to pridonijelo mome razvoju kako igraču tako i osobi koja sam danas. Moram također izdvojiti još jednog Zadranina koji je bio pomoćni trener u Splitu prošle sezone, trenera Šimu Vidakovića koji je definitivno najpozitivniji i najpredaniji trener s kojim sam radila.
– Što smatraš svojom najvećom kvalitetom, a što nedostatkom u igri?
– Rekla bih da je najveća kvaliteta u mojoj igri snalažljivost i borbenost, uz brzinu s obzirom na poziciju koju igram, dok nedostataka imam dosta ( šut za tri poena bih navela kao glavni) i na njima nastojim raditi kad god mogu.
– Imaš li igračkog uzora?
– Moj igrački uzor je Kobe Bryant, zbog njegovog odnosa prema košarci.
– Osim košarke što te još posebno zanima u životu? Da nisi košarkašica, što bi bila?
– Da se ne bavim sportom, definitivno bih bila prevoditeljica ili bih svakako izabrala neko zanimanje blisko jezicima s obzirom da sam ih do nedavno studirala i jako ih volim iako mislim da nikada nije kasno za to.
– Tokom dosadašnjeg bavljenja košarkom igrala si sa mnogim igračicama, možeš li izdvojiti neke s kojim ti je bilo najdraže igrati?
– U svakoj ekipi u kojoj sam bila do sada sam imala po nekoliko najdražih suigračica. Međutim, ne mogu izdvojiti nijednu, tj. ne bih se mogla odlučiti na samo par njih.
– Iako nisi bila među 12 odabranih igračica seniorske reprezentacije u prvom prozoru kvalifikacija za EuroBasket, jesi li pratila utakmice i kako komentiraš ostvarene rezultate?
– Pratila sam utakmice naravno s obzirom da sam bila dio ekipe na tih par pripremnih dana i bila sam ponosna što su cure ostvarile tako dobar rezultat.
– Vjeruješ li da ćeš u budućnosti uspjeti izboriti svoje mjesto u seniorskoj reprezentaciji
– Da vjerujem. Nadam se da ću dobiti priliku, mislim da tamo pripadam i da moje vrijeme tek dolazi!
– I za kraj, koji su ti budući sportski planovi, što bi voljela postići i gdje bi voljela igrati?
– Voljela bih svakako probati doći do što više razine košarke, okušati se u europskim natjecanjima i ostvariti nešto sa reprezentacijom. Što se tiče sljedeće sezone voljela bih igrati što kvalitetniju ligu po mogućnosti u nekim toplijim krajevima.
Krešimir Dabić
Foto: Nina Dedić u akciji
