Nika Mühl: Čast mi je da sa 16 godina treniram i igram sa igračicama formata Ane Lelas

Nika Mühl, rođena 9. travnja 2001. godine, najbolja je hrvatska kadetkinja što je i pokazala na nedavno održanoj završnici prvenstva Hrvatske u Domu sportova u Zagrebu. Osim što se okitila kolektivnim priznanjem – zlatnom medaljom i najvišim postoljem na koje su se popele kadetkinje njenog kluba, Trešnjevke 2009, dobila je i najveću individualnu nagradu – proglašena je najkorisnijom košarkašicom završnice (MVP). Osim što je upravo to bio povod za ovaj razgovor, ona svojim kadetskim uzrastom i na seniorskim utakmicama skreće pozornost na svoju igru, borbenost i požrtvovnost.

Nika Mühl, MVP završnice kadetskog prvenstva Hrvatske 2017
Nika Mühl, MVP završnice kadetskog prvenstva Hrvatske 2017

– Čestitamo na MVP naslovu završnice kadetskog prvenstva Hrvatske! Što za tebe znači to priznanje?

– Hvala, meni to znači zaista puno i lijepo je kad se sav trud i zalaganje na neki način isplate, ali, naravno, to se nikad ne bi ostvarilo bez mojih suigračica i trenera i ovom prilikom im se zahvaljujem na tome.

– Kako si ti vidjela ovogodišnju kadetsku završnicu prvenstva Hrvatske? Jeste li bili sigurni u naslov?

– Ovogodišnja završnica bila je jako zanimljiva i napeta, pogotovo finale protiv Zadra koji nam je pružio odličan otpor veći dio utakmice. No, u jednom periodu mi smo ubacile u veću brzinu i pobjegle na veću razliku koju oni više nisu mogli stići. Naravno da smo svi malo u sebi razmišljali o tom naslovu i prije finala, ali smo istovremeno znali da je Zadar jako kvalitetna ekipa koja bi sigurno iskoristila svako naše opuštanje i preveliku samouvjerenost.

– Kako si baš od svih sportova zavoljela košarku i gdje si počela trenirati? Tko su bili tvoji prvi treneri?

– U sportu sam od malena, prvo sam plivala, pa kratko vrijeme trenirala triatlon i odbojku, da bi prije 4-5 godina počela sa košarkom koju sam odmah zavoljela i koja je sada postala važan dio mog života. Prvi trener mi je par mjeseci bio Đuro Simon, da bi onda došla u Croatiju gdje je ekipe mlađih uzrasta vodio Boris Virag. Zadnje dvije sezone treniram sa Šimom Vidakovićem i Deanom Nemecom.

– Prelaskom u Trešnjevku 2009 tvoj košarkaški uspon je postao sve vidljiviji?

– Da, pozitivno sam se iznenadila kada sam prešla u Trešnjevku, prvenstveno zbog njihovog različitog pristupa prema igračicama i velikom broju individualnih treninga koje u Croatiji nismo imali. Uz sve to i grupni treninzi puno su intenzivniji i naporniji, jako rano počinje se raditi na kondiciji i prevenciji ozljeda što mislim da je jako važno. Kada se uz sve to što ti se pruža maksimalno zalažeš na treninzima i utakmicama, dolazi i napredak.

– Dolazi reprezentativno ljeto. Ženska kadetska reprezentacija će od 4. do 12 kolovoza igrati u Francuskoj zajedno s Češkom, Njemačkom i Nizozemskom. Kakve su tvoje prognoze?

– Mislim da možemo u najmanju ruku ponoviti prošlogodišnji rezultat ako se neke stvari poklope. Pola ekipe je nastupalo i prošle godine na EP, tako da imamo neko iskustvo više i znamo što nas očekuje. S druge strane vjerujem da će nas treneri odlično pripremiti i kondicijski i taktički te da ćemo uspješno nastupiti na EP u Francuskoj.

– Uzrastom si kadetkinja ali u A1 seniorskoj ligi igraš već duže vrijeme i to uspješno. Kako podnosiš te napore i kakva je razlika igrati kadetsku i seniorsku utakmicu?

– S obzirom da mi je ovo prva sezona u A1 ligi, mogu biti jako zadovoljna sa postignutim do sada. Mislim da sam se dobro prilagodila i treninzima i utakmicama koji su puno naporniji, ali i zanimljiviji. Velika je razlika između kadetske i seniorske utakmice – u seniorskoj utakmici moraš paziti na puno vise detalja i zadataka. Velika mi je čast što sa 16 godina mogu igrati i trenirati sa ovakvim igračicama kao što je, na primjer, naša kapetanica Ana Lelas. Od njih se može stvarno puno naučiti.

– Kup Hrvatske umalo vam je umakao u Omišu. Opet ćete u borbu s Medveščakom za naslov prvakinja Hrvatske. Kako gledaš na te vaše utakmice koje, kao ona u Omišu u Kupu, mogu biti i neizvjesne i zanimljive do posljednjeg trena?

– Finalna utakmica u Omišu protiv Medveščaka vjerojatno je najljepša utakmica u kojoj sam sudjelovala. Pripremali smo se za Medveščak, naporno smo trenirali kako bismo im pružili što bolji otpor, jer su trenutno puno iskusnija i možemo reći kvalitetnija ekipa od nas. Mislim da je konačni rezultat za nas pobjeda, a ne poraz s obzirom na to koliki smo pomak napravili u odnosu na početak sezone. Jako sam ponosna na cijelu ekipu, dali smo svoj maksimum i ostavile srce na terenu, a sada ih čekamo u finalu!

– Hoće li biti neizvjesnosti i u finalu prvenstva Hrvatske?

– Ja se tome iskreno nadam. Takve su utakmice najzanimljivije i najljepše za igrati. Ako damo sve od sebe, poslije ćemo biti zadovoljni sami sa sobom, radilo se o porazu ili pobjedi.

– Kako uspjevaš usklađivati školske i sportske obveze i koju školu pohađaš?

– Idem u prvi razred III. gimnazije u Zagrebu. Što se tiče usklađivanja škole i sportskih obaveza mogu reći da je to prilično naporno. Puno se izostaje sa nastave zbog treninga, česta su i putovanja koja oduzimaju puno vremena za učenje, ali imam veliku podršku od roditelja i trenera, ali i razrednice i profesora sa druge strane, pa za sada uz dosta truda i organizacije sve funkcionira.

Tihomir Begić

Foto: Nika Mühl u reprezentativnom dresu / fibaeurope.com