Lea Miletić, košarkašica Pule Črnja Tours, MVP je regularnog dijela prvenstva Hrvatske u sezoni 2016/2017. Uspjelo joj je to sa 22 godine i upravo smo s ovom skromnom i samozatajnom Pazinjankom porazgovarali o tom uspjehu.
– Što za tebe znači biti MVP prvenstva Hrvatske? Kako to doživljavaš?
– Priznanje za najkorisniju igračicu prvenstva mi još uvijek zvuči apstraktno, nisam ni svjesna svog velikog uspjeha, možda postanem kad mi se uruči plaketa. Stvarno sam sretna zbog toga, bila je to jedna naporna sezona za mene, a pokazuje koliko sam napredovala u ove tri godine igranja A1 lige.
– Tvoje igre nisu ostale nezapažene pa te i izbornik Braslav Turić pozvao u reprezentaciju u prošlom kvalifikacijskom ciklusu za europsko prvenstvo?
– Nisam naravno očekivala taj poziv, čak ni da budem na širem popisu, ali bilo mi je neizmjerno drago što je trener Turić smatrao mene dovoljno zrelom da odradim pripreme i na kraju da sudjelujem u dvije kvalifikacijske utakmice. Bilo je to nešto potpuno novo za mene, iskustvo koje bih svakako voljela ponoviti.
– Ima li Hrvatska reprezentacija štofa da se pripremi u ovom olimpijskom ciklusu i da napravi neki značajniji iskorak? Najprije na sljedećem europskom prvenstvu pa Olimpijskim igrama u Tokiju 2020?
– U Hrvatskoj ima velik broj odličnih igračica koje zaslužuju biti dio najvećih europskih i svjetskih turnira, a to nam pokazuje i sam broj hrvatskih košarkašica koje igraju najprestižnije lige u Europi. Možda samo još fali one neke ‘grinte’, ali sve se to da popraviti. Znam da možemo i da hoćemo!
– Šteta je što ovog ljeta Hrvatska nije na EP. To je svojevrsni izlog onog najboljeg što europska ženska košarka ima?
– Da, šteta je što nismo izborile sudjelovanje na Europskom prvenstvu u Češkoj 2017. To možemo shvatit kao pouku i poriv za nadolazeća prvenstva. Mislim da će Hrvatska u narednim godinama biti ekipa koje će se trebati bojati.
– Jesi li zadovoljna plasmanom Pule u domaćem prvenstvu i Kupu?
– Pa kakav bih ja to sportaš bila da me zadovoljava 5. mjesto u prvenstvu i polufinale Kupa? Smatram da je moja ovogodišnja ekipa bila sastavljena od puno korisnih i iskusnih igračica i da smo mogle barem doigravanje izvući, ali lako je sada govoriti… Bila sam jako ponosna u nekim situacijama što sam dio te pulske epike jer sloge i potpore nije nedostajalo.
– Bi li epizodu Kvarner najradije zaboravila ili…?
– Pa epizodu s Kvarnerom sam isprva pokušavala zaboraviti, ali onda sam shvatila da mi je to bila jedna dobra škola i da sam radi cijele te situacija očeličila. Naravno, igrajući u Kvarneru stekla sam jako puno košarkaškog znanja, prvenstveno zahvaljujući treneru i njegovoj filozofiji igre i upornosti, ali i uz pomoć sjajnih suigračica.
– Kako si došla u Kvarner iz Pazina? Igra li se ženska košarka u Pazinu?
– Bilo je to sasvim slučajno. Moja pazinska ekipa i ja smo igrale treću ligu u kojoj je nastupala i druga ekipa Kvarnera, te me je na tim utakmicama zamijetio njihov trener i pozvao da budem dio Kvarnera. Kako sam ja tada završavala srednju školu i htjela upisat faks, uz njihovu zainteresiranost, lako sam odlučila gdje ću i što ću.
– Tko su ti bili prvi treneri i tko te usmjerio na košarku?
– Moja prva trenerica bila je pokojna Željka Sirotić, koja je i sama bila košarkašica, i svu tu ljubav prema košarci je prenijela na mene i ostale cure u Pazinu. Nakon što se ona udaljila od trenerske dužnosti smatrajući da nam ona više znanja ne može prenijeti, preuzeo nas je Miran Buretić, a kasnije Jasenko Vujasinović, kojima treba skinuti kapu za svo strpljenje koje su imali za nas. Dvije sezone prije nego što sam otišla iz Pazina trener je bio Željkin muž, delegat Valter Sirotić, koji je unaprijedio moje košarkaško umijeće.
– Koji faks studiraš i hoćeš li i dogodine biti tu?
– Studiram Građevinski fakultet u Rijeci tako da možete iščitati kako je ova sezona bila zanimljiva za mene… Ne znam ni sama kako sam uspjela uskladiti svoje obaveze prema faksu i klubu, ali odradila sam to vrlo uspješno. Trenutno završavam treću godinu preddiplomskog sveučilišnog studija na već spomenutom fakultetu i nadam se da ću ubrzo imati tituli univ. bacc. ing. aedif. Tu bi moje školovanje zasada završilo i voljela bih se okušati u europskoj košarci.
– I za kraj koje su tvoje sportske ambicije i planovi za ubuduće?
– Pa nadam se da ću potpisati za neki dobar klub izvan granica Lijepe naše. Voljela bih se okušati u nekim jačim ligama i naučiti nešto iz vlastitog iskustva. Svakako se nadam da ću i dalje biti dio košarkaške reprezentacije Hrvatske i zajedno s curama sudjelovati na Olimpijskim igrama 2020. u Tokiju. Ambicije imam, nadam se da će mi se i zvijezde poklopiti…
Tihomir Begić
Foto: Lea Miletić /fb