Monika Bosilj je baš prava tricašica. Izrazita. To su osjetili mnogi klubovi protiv kojih je igrala. I danas, kada igra za britanski klub Durham, ostala je ista. Uvijek ista. Ostaviš je malo slobodnu, a ona nemilosrdno pogađa li pogađa trice. Kad naiđu oni loši šuterski dani, zna se prilagoditi i uvijek biti korisna za ekipu čiji dres nosi. Vrlo je konkretna i kada je košarka u pitanju ali i život. Odmah se ljubazno odazvala našem pozivu za intervju kojeg vam donosimo u nastavku.
– Monika, kada si počela trenirati košarku i gdje si sve do sada igrala?
– Počela sam u osmom razredu na nagovor nastavnika tjelesnog Zlatka Knolmajera. U početku sam igrala samo za školu al’ onda sam zavoljela košarku pa nastavila trenirat za klub. Hmmmm, počela u Vindi iz Varaždina, zatim slijede Ragusa, FIU, Celje, Mladi Krajišnik, Novi Zagreb, Gospić, Pula, Kvarner i sad Durham Palatinates.
– Studirala si i igrala u Americi, na Sveučilištu Florida International University. Prisjetiš li se nekada tog razdoblja života u Americi i kako je utjecao na tebe kao osobu i igračicu i daljnji tok tvoje karijere?
– Da završila sam Bachelor of science in Criminal justice u Americi i rado se prisjetim tog perioda. Bilo je trenutaka kada je bilo teško i htjela sam otići doma, al’ ti trenuci su me naučili da sve što vrijedi dolazi sa napornim radom i sa puno odricanja. S druge strane bilo je trenutaka koji su mi oduzeli dah i osoba koje će zauvijek ostati u dobrom sjećanju. Te četiri godine provedene daleko od svakoga i svega što sam znala naučilo me da poštujem raznovrsnost, drukčiju kulturu i običaje, al’ još više da cijenim svoje, a najviše od svega pokazalo mi je koliko je važna podrška obitelji u tim godinama. Kao igračicu naučilo me na red, rad i disciplinu i da nikad ne odustajem od svojih snova.
– Igrala si u raznim klubovima u nekoliko zemalja, gdje ti je bilo najljepše živjeti i igrati?
– Hahah, mislim da tu nema puno razmišljanja, definitivno Miami.
– Što smatraš najvećim uspjehom u dosadašnjoj karijeri?
– Za početak odlazak u Ameriku i završen fakultet jer mi je to oduvijek bio san, al’ najveći uspjeh mi je da sam imala tu mogućnost da obučem dres i zaigram za seniorsku reprezentaciju Hrvatske.
– Ove sezone si u Velikoj Britaniji. Kakva je britanska liga i košarka tamo?
– Košarka u Britaniji nije baš popularan sport, ali se zadnjih godina dosta promovirao zahvaljujući dobrim rezultatima njihove ženske reprezentacije. Liga je slična NCAA ligi, većina klubova je sastavljena od ekipe fakulteta i dodatne 2 pro igračice. Kvaliteta je solidna, svake godine liga je jača jer dolaze nove igračice iz Europe ili Amerike koje žele napraviti magisterij i igrati u isto vrijeme.
– Trenutno igraš za Durham Palatinates s kojim si u ovoj sezoni ostvarila i povijesni uspjeh za klub plasmanom u finale Kupa u kojemu ste nesretno poraženi. Jesi li zadovoljna ostvarenim rezultatima u dosadašnjem djelu sezone?
– Napravili smo veliku stvar za klub ove godine plasirajući se u finale Trofeja. Imajući na umu da je ovo druga godina kluba u WBBL i da smo se mučili sa rosterom i vizama, cijeli prvi dio sezone napravili smo ogroman uspjeh. Još imamo 7 utakmica do kraja sezone i vjerujem da možemo ući i izborit što bolju poziciju u Playoffu.
– Kako gledaš na svoje igre ove sezone?
– Mislim da sam imala solidnu sezonu do sada, ali uvijek težim boljim igrama. Imati dobru ekipu znači puno jer i kad imaš lošiju tekmu, ekipa te digne i izvuče iz tebe ono najbolje.
– Je li ti i dalje trica najjače oružje?
– Jest.
– Dugo vremena si vrlo uspješno branila boje raznih naših prvoligaških klubova. Možeš li nam usporediti našu i britansku ligu?
– Mislim čak da je trenutno britanska liga jača od naše, iako je to jako teško za usporediti da budem iskrena. Kad samo usporediš kvalitetu A2 lige kad sam ja tek počela s košarkom s kvalitetom A1 danas, razlika je ogromna.
– Bila si članica reprezentacije Hrvatske na Eurobasketu 2013. u Francuskoj. Prisjetiš li se tih dana i kako danas sa vremenskim odmakom gledaš na te dane?
– Uvijek se lijepo sjetiti dana kada su ti se snovi ostvarili.
– Posljednja dva kvalifikacijska ciklusa nismo uspjeli izboriti završnu smotru europskog prvenstva. Kako gledaš na budućnost hrvatske ženske košarke? Imamo li kvalitetu da se uskoro vratimo na velike košarkaške smotre?
– Mislim da imamo kvalitetu i ako se posloži sve kako treba mogli bismo se uskoro vratit na velike smotre.
Foto: Monika Bosilj
Razgovarao: Krešimir Dabić
