Mirna Mazić sigurno je za svo ovo vrijeme bila stožerna igračica Novog Zagreba. Godine 2012. bila je daleko najbolja košarkašica cijele A1 lige, a u ovogodišnjoj sezoni i u titulu prvakinja Hrvatske i u Kup Ružice Meglaj-Rimac, kojima se okitila na odlasku, puno je ugrađeno njezina rada, truda i znoja. Stoga je i puno povoda da s njom porazgovaramo, a svakako najveći jest informacija da je dogodine nećemo gledati na hrvatskim nego francuskim parketima.
– Mirna, ideš u Francusku, u Tarbes? Kako je došlo do tog angažmana?
– Menadžer me nazvao i rekao da imam nekoliko interesantnih ponuda. Ova ponuda Tarbesa mi je bila najprimamljivija jer su dobra ekipa koju je jedan koš dijelio od ulaska među četiri najbolje ekipe u jakoj francuskoj ligi, jer će sljedeće sezone igrati Eurocup i jer imaju dobrog trenera, a naravno i financijski je ponuda bila dobra tako da se nisam imala razloga previše dvoumiti. Ja sam u principu cijelo vrijeme mislila da ću ostati u Novom Zagrebu. Tu sam provela dvije predivne godine, na kraju krajeva s Novim Zagrebom sam prvi puta zaigrala Euroligu i osvojila dvostruku krunu te sam s ljudima u klubu uvijek imala odličan odnos. Kada je došla ta ponuda ipak sam odlučila da se želim još dokazivati vani što ne znači da se kroz godinu-dvije neću opet vratiti u Novi Zagreb, koji mi je nakon Medveščaka postao domaći klub.
– Na koliko si sezona potpisala i kakve planove ima Tarbes u sljedećoj sezoni?
– Potpisala sam na jednu sezonu. Nisam još razgovarala s trenerom, ali koliko sam upoznata Tarbes u sljedećoj sezoni želi otići što dalje u Fiba cupu, a u Francuskoj je cilj biti dobra konkrencija Bourgesu i Montpellieru te probati osvojiti kup i prvenstvo što nije nimalo laka zadaća s obzirom da je francuska liga jaka i klubovi su poprilično izjednačeni.
– Je li Francuska postala primamljivo košarkaško odredište za naše cure? Ima ih tamo dosta.
– Sigurno da jest. Francuska liga je jaka i cijenjena, a financije su u Francuskoj sigurne tako da se puno košarkašica, pogotovo u današnje doba recesije, odlučuje za Francusku.
– A reprezentacija? Možeš li nam reći nešto više nego što smo mogli pročitati ovih dana po raznim portalima o tome zašto nisi otišla na pripreme?
– Na pripreme nisam otišla jer sam se odlučila za operaciju nosa kojem trebaju tri mjeseca da zaraste. Naime, ja imam velikih problema s disanjem, te teško podnosim velike napore čak i kada sam u kondiciji. To mi stvarno zadaje dosta problema. Prije tri godine sam već išla na takvu operaciju u bolnicu, međutim, postoperativni oporavak se zakomplicirao te operacijom nisam postigla željeni rezultat. Nakon te operacije sam morala čekati tri godine da bi mogla opet pokušati i taman su sada prošle te tri godine. Ovaj puta sam otišla privatniku u polikliniku Bagatin. Doktor je zasada zadovoljan učinjenim, a uskoro ću vidjeti jesam li konačno “prodisala” i je li vrijedilo otkazivati reprezentaciju koja ide na Europsko prvenstvo.
– Kad smo već kod reprezentacije, što misliš kako ćemo proći na Eurobasketu u Francuskoj?
– Mislim da osim što imamo talentiranu, imamo i sada već iskusnu reprezentaciju, koja zadnjih godina ima velike rezultate. Pokrivene smo na svim pozicijama, a stil igre koju preferira trener Bralić je izuzetno teško braniti i mali broj reprezentacija ima lijek za to, pogotovo kada nas krene šut za tricu. Reprezentaciji dajem velike šanse. Iako su sve tri ekipe dosta nezgodne, mislim da se naše cure mogu nositi s njima i da će treneri Bralić i Herman prirediti dobru taktiku u zaustavljanju njihovih najboljih igračica. Isto tako dobro je da je Češkoj otkazala Viteckova, koja je njihova najbolja igračica i koja nam je uvijek zadavala najviše problema.
– Rastanak s Novim Zagrebom nije mogao biti ljepši? Zar ne?
– Sigurno da nije. Dvostruka kruna je nešto stvarno posebno. A i meni je ovo prvi puta da osvajam kup i prvenstvo Hrvatske tako da je posebno slatko. Gospić nas je namučio u toj finalnoj seriji, ali smo u toj famoznoj četvrtoj utakmici doslovce ustale iz mrtvih, pokazale karakter i dokazale da nitko nije favorit u našoj dvorani. Ta utakmica dala nam je samopouzdanja i naučila nas da kada gubimo i 14 razlike ne smijemo odustati. U odlučujućoj utakmici smo opet pokazale karakter ali i širinu klupe u kojoj su igračice, koje dotada nisu puno igrale, puno pridonijele i preokrenule rezultat u našu korist.
– I za kraj što misliš kakva je perspektiva A1 lige u Hrvatskoj i inače hrvatske ženske košarke? Imaš li nešto poručiti košarkaškoj javnosti i ljubiteljima ženske košarke u Hrvatskoj?
– Trenutna situacija u ženskoj košarci nije dobra. Kvaliteta lige je dosta pala zadnjih nekoliko godina, a odustajanjem Josipa Stojanovića Jollya od ulaganja u žensku šibensku košarku i manja ulaganja u Gospiću dodatno će oslabiti ligu. Jedini koji će biti na visokom nivou su Novi Zagreb i Medveščak. Pretpostavljam da će se smanjiti broj klubova u Prvoj ligi i da će nekoliko naših klubova igrati neke regionalne lige jer igranjem samo hrvatske lige košarkašice će samo stagnirati. Ja se nadam da će se ulaganja u žensku košarku povećati što od Saveza, što od privatnih sponzora, koji će, nadam se, prepoznati talent koji je hrvatska ženska košarka oduvijek posjedovala.
Poželjeli smo Mirni Mazić sretan put i uspješnu sezonu u Francuskoj. Ne dvojimo da će ona svojom igrom i u Tarbesu, koji je ovu sezonu završio na petom mjestu prve košarkaške lige Francuske za žene (LFB), i tamo odigrati srčano kako što to ona inače radi te Tarbesu pomoći da se vrati na stare staze slave kada su bili na samom vrhu francuske ženske košarke. Naravno, kao i sve druge naše cure po bijelom svijetu, zenska-kosarka.com pratit će i našu Mirnu kojoj možemo samo reći: Aurevoir! Uz nadu da će ostvariti svoje ciljeve radi kojih je i otišla. Sretno, Mirna!
Foto: Dolaskom Mirne Tarbes je dobio pouzdanu košarkašicu, koja se dokazala i u klupskom i u reprezentativnom dresu / Snimili: Stjepan Spretnjak i FIBA Europe
