Portal ŽENSKA KOŠARKA pokušat će ove sezone pratiti barem povremeno kako igraju naše cure preko “velike bare”. Kakve rezultate postižu na sportskom polju. Mihaela Lazić naša je sljedeća sugovornica. Uskoro počinje nova sezona. South Florida natječe se u American Athletic Conference (ACC). Kakva je situacija u ekipi i kakva su očekivanja ove sezone? Koji su vam najveći konkurenti za naslov u konferenciji?
- Četiri smo dana prije početka sezone koju ćemo otvoriti utakmicom protiv Jacksonvillea, u subotu 28.11. Situacija u našoj ekipi jako je zanimljiva jer nas ima 14 u rosteru i svaka igračica može igrati i pridonjeti ekipi svojom kvalitetom. Očekivanja su vrlo visoka, cilj nam je osvojiti naslov u konferenciji (American Athletic Conference) te potom otići na NCAA tournament. Kao što sam rekla, vrlo smo široki na klupi i samim tim kompetitivnost na treningu je na visokom nivou. Svi smo zdravi i daj Bože da tako i ostane, očekujemo vrlo zanimljivu sezonu u kojoj želimo pobijediti sve ekipe u konferenciji. Ako baš moram izdvojiti, navela bih ekipu UCF (University of Central Florida) kao jednu od ekipa koja bi nam mogla zadati probleme ove sezone. Naravno, nikad se ne zna što ostale ekipe spremaju, ali takva su očekivanja za sada.
Prošlu sezonu nisi puno igrala zbog ozljede. Kakva je situacija sada i što osobno očekuješ od ove sezone?
- Prošlu sezonu odigrala sam dvije utakmice te sam nakon toga pauzirala ostatak sezone zbog ozljede diska u donjem dijelu leđa. Biti ozljeđena i rehabilitirati se gotovo 5 mjeseci bio je velik izazov za mene iz kojeg sam puno toga naučila. U svakom zlu neko dobro pa tako i u mom slučaju. Biti sa strane i gledati treninge nije lako, ali bila je to velika škola za mene budući da sam upoznala sistem i program u kojem jesam, a to mi je olakšalo ulazak u novu sezonu. Biti ponovno freshman na košarkaskom terenu za mene je izazov kojeg objeručke prihvaćam. Treneri puno očekuju od mene budući da mogu pridonijeti ekipi u obrani i u napadu. Očekujem dugu sezonu s puno pogrešaka iz kojih ću naučiti i poboljšati svoje playmakerske i liderske sposobnosti. Moja ekipa vjeruje u mene i daje mi ovlasti koje ću iskoristiti tako da dajem sve od sebe iz dana u dan, iz treninga u trening, iz utakmice u utakmicu.
Tvoja ekipa je poznata što u rosteru ima igračica raznih nacionalnosti. Možeš li nam reći od kud su ostale cure i kakva je kemija u ekipi?
- Kao što sam navela, moja ekipa sastoji se od 14 igračica u kojoj imamo samo dvije Amerikanke. Ostalih 12 djevojaka dolaze iz raznih dijelova svijeta. Redom ću nabrojati države iz kojih smo došli ovdje u USF: Kolumbija, Portoriko, Grčka, Nizozemska, Španjolska, Češka (2 igračice), Belgija, Portugal (2), Italija, Hrvatska i SAD (2). Vjerojatno se pitate kakvo je iskustvo imati suigračice iz cijelog svijeta… Moje iskustvo je neopisivo. Jako je zanimljivo čuti sve jezike i čak naučiti ponešto iz svakog. Ponekad komuniciramo raznim uzrečicama iz svakog jezika što doprinosi dobroj atmosferi i još više nas povezuje. Često pomiješamo sve jezike i tako se sporazumijevamo, a treneri nas ne razumiju, ha-ha. Evo trenutno učim u školi kako grupa koja se sastoji od ljudi raznih nacionalnosti ima viši nivo kreativnosti od grupe koja ima ljude iste nacionalnosti. Slažem se s tom činjenicom i imam to iskustvo, te smatram da nas ta raznolikost spaja i ujedinjuje.
Kakva je iz tvoje perspektive razlika u treniranju u Hrvatskoj i treniranju na South Floridi? Na što se treneri najviše fokusiraju?
- Otkako sam došla u Ameriku morala sam se priviknuti na mnoge stvari što se tiče načina treniranja. Osim što su treneri u South Floridi fokusirani na naporne kondicijske pripreme i težak rad u teretani, za mene je najveća promjena bila sistematska košarka. Da budem preciznija, ovdje se točno zna tko što radi i što je čija zadaća. Nalazim se u ekipi u kojoj 14 igračica ima priliku dokazati se i iskoristiti svoje minute. Sve je organizirano od strane trenera koji vrlo dobro slaže ekipu iz godine u godinu. Osim što moramo znati jako puno napada i načina na koji branimo, veliki iskorak za mene bio je naučiti kako komunicirati sa suigračicama i trenerima, kako slušati, kako igrati pod pritiskom i kako se suočavati sa situacijom kada ti nije dobar dan, ali opet moraš doći na trening i dati sve od sebe, jer ako nisi spremna, netko drugi uzima tvoju poziciju. Zanimljivo je kako je ovdje sve organizirano i kako je sve zapravo biznis. Ako nisi na nivou, ideš na klupu jer na terenu će biti onaj tko pridonosi rezultatu u tom trenutku. To je bila jedna velika prilagodba za mene. Do prije nekoliko godina igrala sam tako reći “dječju košarku”, a sada sam osjetila tračak profesionalizma. Iako nismo profesionalci, tako se ponašamo.
Kakav je tvoj prosječan dan na fakultetu? Uspije li se uz sve obveze uloviti i nešto slobodnog vremena?
- Moj prosječan dan na fakultetu izgleda ovako: Probudim se, idem na doručak u jedan od restorana na kampusu, ako imamo teretanu idem tamo i odradimo oko 45 min – 1 sat teretane. Nakon toga imam individualni trening s mojim pozicijskim trenerom za playmakere. Potom idem na ručak, ponovno na kampus, te poslije ručka slijedi ekipni trening koji traje oko 3 sata. U predsezoni trajao je i do 4 sata, a sada kako se bližimo početku sezone, treninzi su oko 2 i pol do 3 sata. Nakon treninga slijedi istezanje i odlazimo u “training room” gdje idemo na tretmane kod fizioterapeuta. Slijedi večera, a potom moj najdraži dio dana – pisanje zadaće i učenje. To je otprilike moj radni dan, a osim toga, jednom do dva puta tjedno imamo “slobodan dan” gdje nemamo ekipni trening. Međutim mi samovoljno odemo u dvoranu i “opalimo” nekoliko stotina šuteva. Naravno da ima i nešto slobodnog vremena za druge aktivnosti, ali kako se bližimo sezoni sve je manje slobodnog vremena, a sve više fokusiranja na utakmice i protivničke ekipe. To bi bilo sve od mene, hvala Ženskoj kosarci na intervjuu i sretno svima u novoj sezoni!
Tihomir Begić
Foto: Mihaela Lazić u dresu svog američkog kluba South Florida