Mia Mašić: Srce vuče, voljela bih opet zaigrati u Hrvatskoj

Mia Mašić: Srce vuče, voljela bih opet zaigrati u Hrvatskoj

Mia Mašić svojedobno je bila hrvatska reprezentativka u mlađim dobnim uzrastima, ali je onda nekako nestala sa tog reprezentativnog radara. Kako naš portal ne da da “medijski nestanu” naše izvrsne košarkašice, u koju kategoriju ubrajamo i nju, zamolili smo je za intervju da zajedno osvježimo sjećanja, upitamo za planove…

– Tko te je od izbornika najprije primijetio i pozvao u reprezentaciju Hrvatske?

– Prvi poziv za reprezentaciju je bio još ranije tj. za U14 (turnir u Sloveniji). Izbornica nam je bila Monika. Kasnije za U16 tj. za Europsko prvenstvo nam je bio Željko Ciglar.

– Čega se iz tih dana najviše sjećaš?

– Sjećanja će uvijek ostati ona “najslađa” ….sigurno red, rad i disciplina, ali i ugodno okruženje. S nekim od cura sam dan danas u kontaktu. 

– Dolaze li do reprezentacije teže one cure koje su izvan Zagreba i zagrebačkih ekipa?

– Da, kažimo da su Zagreb i Dalmacija u prednosti.

– Kako si i gdje počela igrati košarku? Tko je “kriv” za tu košarkašku ljubav?

– Moj otac je često odlazio na igralište haklati. Tako sam i ja počela odlaziti sa njime i tu je nastala ljubav. Nakon par mjeseci učlanila sam se u Košarkaški klub “Riječanka”.

– Dresove kojih klubova si do sada nosila i u Hrvatskoj i u inozemstvu?

– Riječanka, Pleter, Šibenik, Muggia, Virtus Cagliari, Le Havre, Selargius i sada  Elite Basket Roma.

– Gdje ti je bilo najljepše igrati?

– Teško mi je odgovoriti na ovo pitanje jer svaki klub, svaki grad u kojem sam bila ostao je u lijepom sjećanju. Što se tiče košarkaškog aspekta naravno da favoriziram domaći teren to jest u Hrvatskoj.  

– Dugo vremena si u Italiji, izgleda da ti odgovara to podneblje. Jesi li zadovoljna i svojim igrama i statusom u klubu “vječnoga grada”?

– Nažalost, prošle godine zadesila me ozljeda križnog ligamenta. Tko je prošao zna kako je to i koliko treba rada i strpljenja u povratku. Ova godina je moja godina “povratka” . Ima uspona i padova, što je sasvim normalno, ali uzimajući sve u obzir, definitivno sam zadovoljna i naravno težim uvijek ka boljem. Što se tiče statusa u klubu, naravno kao jedini “stranac” u klubu imam jako veliku i odgovornu ulogu, ali ovo je za mene 5. godina izvan Hrvatske i navikla sam.

– Koje su ambicije tvog sadašnjeg kluba ?

– Ovom klubu  je prva godina u A2 ….ambicija im je razvijati mlade igračice. 

– Igrala si kod nas u Hrvatskoj, potom u Italiji , kratko i u Francuskoj. Možeš li nam reći razlike igranja vani i kod kuće?

– U Francuskoj igraju jako na snagu. U Italiji sve više A2 liga postaje  kvalitetnija i jača, a što se tiče Hrvatske ne bih ti znala odgovoriti pošto me  nema već dosta dugo. Jedno je sigurno, voljela bih opet zaigrati u Hrvatskoj jer srce vuče.

– Koji su tvoji budući sportski ciljevi i ambicije imaš li ambicija igrati jače lige i koje bi to bile?

– Ambicija mi je definitivno razvoj moje igre, pokazati i dokazati svoju kvalitetu. Meni osobno lige nisu mjerilo, ali naravno što kvalitetnije to bolje.

– Bila si dio mlađih reprezentativnih selekcija Hrvatske kadetske i juniorske. Imaš li seniorskih reprezentativnih ambicija?

– Definitivno imam. Sa svojih 20 godina dobila sam poziv od tadašnjeg izbornika Ivankovića da me ima u vidu nakon toga su ga smijenili i od tada svaki moj trag nestaje. Cilj mi je dokazati  da  i ja mogu biti u redovima ženske seniorske reprezentacije. Ako nam to nije cilj – igrati za vlastitu zemlju, što jest? 

Razgovarao: Krešimir Dabić

Foto: Mia Mašić /Snimio: F.Rossini