Nije bilo lako nakon odlaska iskusne Petre Perić sa pozicije razigravačice šampionskog Medveščaka, u njegovim najjačim danima, preuzeti tu ulogu i nastaviti sve do danas voditi klub s Velesajma pobjedničkim vodama hrvatske ženske košarke. Ali ona – tiha, skromna i ponizna – došla je iz “raspadajučeg” Novog Zagreba i nekako “samozatajno”, sa šesnaestak godina preuzela tu dirigentsku palicu Medveščaka i uspješno ga i danas vodi kroz prvoligaške košarkaške izazove. Matea Tadić, djevojka rođena 25. listopada 1999. godine. Ovo je priča o njoj, njezinim košarkaškim počecima, njezinim klupskim i reprezentativnim postignućima.
– Kad si i kako započela igrati košarku? Tko su bili tvoji prvi treneri?
– Košarku sam započela igrati u prvom razredu osnovne škole. Satovi tjelesne i zdravstvene kulture su me uvijek privlačili te sam se tu okušala u svojim prvim košarkaškim koracima. Tadašnja profesorica i trenerica Jasminka Čelik vodila je večernje školske treninge košarke i pozvala me da se pridružim. Košarku sam u tim danima poimala mjestom druženja i zabave sa prijateljicama i sadašnjim suigračicama. Imala sam jako puno trenera i svakom sam zahvalna na svemu što me svaki od njih naučio. Uz školsku trenericu Čelik su me trenirali Zlatko i Mislav Kokotović, Domagoj Repar, Hrvoje Karin. Poslije njih duži period me trenirao Kristijan Jagatić (sadašnji pomoćni trener ŽKK Zagreba). Neko vrijeme trener Željko Ciglar te Vladimir Ivanković u seniorskom uzrastu. Kroz reprezentaciju su me pratili treneri Ivica Molnar, Dean Nemec, Šime Vidaković, Tomislav Perković, Marin Mijaljević, Josipa Sesar, Monika Kovač, Gjuro Simon i Dejana Balog Čačić.
– Odmah si na sebe skrenula pažnju košarkaških stručnjaka postižući uspjehe na školskim natjecanjima. Koji su to bili uspjesi od osnovne do srednje škole?
– Imali smo jako dobru ekipu, no razlog naših dugogodišnjih osvajanja je bio taj što je naš sastav uvijek bio ispunjen igračicama koje su se dobro poznavale. Svojim iskustvom smo znale kako igrati i pobjeđivati. Za školu u Savskom Gaju osvojile smo 2010. na ekipnom prvenstvu grada Zagreba za djevojčice od 4. do 6. razreda treće mjesto, 2011. godine prvo mjesto, 2012. i 2013. godine prvo mjesto za djevojčice 7.-8. razreda te odlazak oba puta na državno prvenstvo u Poreč. Za srednje škole (Sportska gimnazija) prvo mjesto u Zagrebu i na državnom školskom prvenstvu 2014. godine.
– Tvoja kvaliteta najbolje se ogledala u tome što si kao mlađa kadetkinja igrala za kadetkinje, potom kao kadetkinja igrala za juniorke, kao juniorka za seniorke pa se znalo dogoditi da npr. igraš dva državna prvenstva iste godine?
– Oduvijek sam igrala za svoje i starije godište. Igranje za starije uvijek mi je donosilo puno iskustva te sam zato “iskakala” u svom godištu. Zahvaljujući povjerenju trenera i dobivenoj minutaži neke situacije sam mogla i bolje odigrati.
– U kojim si sve klubovima nastupala?
– ŽKK Novi Zagreb i ŽKK Medveščak.
– Koji su tvoji klupski uspjesi na prvenstvu Hrvatske?
– 2010. godine drugo mjesto na U12 prvenstvu Hrvatske, 2012. i 2013. godine prvo mjesto na kadetskom prvenstvu i treće mjesto na juniorskom prvenstvu, 2014. godine bronca na kadetskom prvenstvu, 2014. godine seniorski kup Ružice Meglaj Rimac s Novim Zagrebom, u sezoni 2015/ 2016. i 2016/2017 godine seniorski Kup Ružice Meglaj Rimac i seniorsko prvenstvo s Medvešćakom.
– Prošla si sve reprezentativne uzraste. Navedi nam postignuća u njima.
- U14 – treće mjesto (2013.)
- U16 – deveto mjesto (2014.)
- U16 – dvanaesto mjesto (2015.)
- U18 – deseto mjesto (2016.)
- U18 – deveto mjesto (2017.)
– Koji su ti naslovi najdraži?
– Iskreno, daleko najdraži naslov mi je osvajanje Kupa Ružice Meglaj Rimac 2015. godine u sportskoj dvorani Trnsko. Finale sa tadašnjim protivnikom Kvarnerom (Rijeka) nikad neću zaboraviti jer je bila jedna teška i kvalitetna utakmica vrijedna pamćenja. Prva titula u mom novom klubu Medveščaku osvojena u “mojoj” dvorani u kojoj treniram oduvijek.
– Što si u igračkom smislu dobila dolaskom u Medveščak?
– Dolaskom u Medveščak sam prvenstveno dobila igranje WABA lige. Jača liga, jače utakmice ne mogu naškoditi već samo pomoći da napredujem. Igranjem te lige sam stekla mnogo kvalitetnije protivnike s kojima je teže i zahtjevnije igrati i to me motivira na dodatan napor i dodatni rad.
– Danas si glavna dirigentica igre u prvaku Hrvatske? Kako se osjećaš u toj ulozi i je li teška i odgovorna?
– Pozicija playmakera nije laka jer zahtjeva mnogo razmišljanja. Postavljanje akcija, prepoznavanje koji je igrač u tom trenutku najrazigraniji, koji je u najboljoj poziciji, kreiranje igre sve je to moja “dužnost”. Uloga je jako odgovorna jer imam povjerenje svog trenera Turića te svojih suigračica koje iz minute u minutu, utakmice u utakmicu moram potvrditi. Čast je voditi ovakvu ekipu koju imam i zajedno sa njima i uz pomoć svih pobjeđivati.
– Ljevoruki si igrač, a kažu da je takve posebno teško čuvati? Osjećaš li i ti to?
– Lijeva strana mi je puno jača i to mi svi protivnici pokušavaju uskratiti. Ponekad osjetim tu prednost jer ono što vam najbolje ide, najviše to i radite. Bez obzira što većina mojih ljevorukih prodora prolazi, trudim se uravnotežiti igru i na desnu stranu kako bi bila što bolji i kompletniji igrač.
– U kojim detaljima si zadovoljna svojom igrom, a što bi željela poboljšati?
– Zadovoljna sam svojim pregledom igre i tom prednosti jače lijeve ruke. Želim sve usavršiti. U mojim godinama ništa nije odlično, u svemu ima mjesta za napredak, ali svakako bih izdvojila šut i obranu.
– Medveščak i Trešnjevka će izgleda i ove godine odlučivati o najvišim postoljima?
– Kako stvari stoje za sad hoće.
– Lani ste jedva u Omišu izvukli Kup protiv Trešnjevke? Približava li se Trešnjevka kvalitetom Medveščaku ili je to samo bio “loš dan”?
– Prošlogodišnji kup je bio jako zanimljiv i napet ali smo ga na kraju ipak priveli u našu korist. Trešnjevka je zasigurno kvalitetna ekipa na kojoj se vidi rad i godine igranja zajedno. U prvoj utakmici sa Trešnjevkom na ovogodišnjem prvenstvu smo loše igrali, bio je to naš loš dan i definitivno smo mogli bolje. Svoju pravu igru smo pokazali u nedavno odigranoj utakmici WABA lige što je na kraju i rezultat pokazao. Bez obzira na tu pobjedu, ekipu Trešnjevke nećemo podcjenjivati nego samo još dodatno raditi i pripremati se za F4 Kupa i prvenstva.
– Što prognozirate kako bi moglo biti ove godine? Tko bi mogao na F4 i finale. Računa li Medveščak na peti naslov zaredom?
– Posljednja dva kola su poprilično zanimljiva i napeta. Borba za treće i četvrto mjesto bit će jako interesantna i teška između Pule, Raguse i Splita. Ne treba trčati pred rudo kako kažu, ali se iskreno nadam da ćemo i ove godine osvojiti. Uz koncentraciju i dobru pripremu obranit ćemo naša postolja.
– Kakvi su ti planovi za ubuduće i na klupskoj i na reprezentativnoj razini?
– Trenutno sam u suradnji sa Medvešćakom i jako sam zadovoljna. Svakako bih voljela probati igrati i iskušati se u Europi. Želim probati i dokazati koliko mogu. U svakom slučaju mi se nigdje ne žuri, treba još puno rada. Sljedeće dvije godine sam u U20 reprezentaciji i nadam se da će mi to donijeti još novih izazova i znanja kako bih jednog dana mogla doći do A reprezentacije.
Tihomir Begić
Foto: Matea Tadić
