Najbolja je asistentica Prve ženske lige i za to je dobila priznanje HKS-a. Ali kad zakažu nišanske sprave drugim suigračicama iz Medveščaka, Matea Tadić preuzima odvažno i tu odgovornost te se pretvara i u vrsnu realizatoricu što je i ove sezone pokazala iks puta. Ali asistencija je njezin pravi forte za koji je sad stiglo i priznanje. Kažu: asistencijom usrećiš dvoje – sebe i onog tko poentira, a košem samo sebe. Stoga asistencije imaju posebnu draž.
– Što za tebe znači biti najbolja asistentica Prve ženske lige Hrvatske u ovoj sezoni?
– Iznimna mi je čast i veliko zadovoljstvo dobiti ovakvo priznanje. Ovo je samo nagrada za sav moj trud i takozvani posao koji obavljam u klubu. Veliko hvala curama, mojim suigračicama koje su praćenjem i poentiranjem potvrdile svakakve lopte, od loših do onih preciznih.
– Ugledni sportski košarkaški portal te čak proglasio igračicom i bekom godine? Koliko ti znače sva ta priznanja? Motiviraju li te?
– Naravno da me motiviraju! Kao što sam dosad spomenula da je to nagrada za sav uložen trud, tako i predstavlja veliki motiv, želju i glad za svakim novim priznanjem i medaljom. Jako sam zahvalna svima koji su omogućili da ostvarim ovakav uspjeh. Hvala treneru Turiću na povjerenju i slobodi, curama na živcima (hahah!) i obitelji i prijateljima.
– Nije u drugoj utakmici finalne serije u Splitu bilo dobro. Jeste se u tom trenutku nakon poraza “prepali” da ćete morati igrati svih pet utakmica za novi naslov prvakinja Hrvatske?
– Tako je, nažalost drugu finalnu utakmicu smo izgubili na Gripama i produžili seriju. Razloga za poraz bilo je više. Nervoza, loš i mekan ulazak u utakmicu, neiskustvo igranja finala drugih cura i tako dalje. No, smatram da je razlika u ostalim utakmicama pravi i realni pokazatelj tko smo i što smo. Nismo se prepali jer smo bili svjesni zašto je do poraza došlo te smo imali još veći motiv za ostatak utakmica.
– Zašto je Medveščak nepobjediv u Hrvatskoj?
– Hahaha, iako smo ove godine bili čak i poraženi na kraju smo obranili naslov i ispali “nepobjedivi” dugi niz godina. Ne znam je li smiješno ili žalosno kada se u Hrvatsku dovode strane igračice, a ne donose neki veći rezultat. Mi imamo kao i svaki klub svoj način igre i treniranja. Uz dobru fizičku pripremu na kojoj možemo zahvaliti treneru Nevenu Madi i saniranju ozljeda kod fizioterapeuta Mire Krnića izdvojila bih odnos među curama. Mi smo klapa koja diše kao jedno izvan terena i na njemu te smatram da taj kvalitetan odnos drži vodu za pobjede i odličan i miran odnos s trenerom.
– Kako vidiš iduću sezonu? Hoćete li po sedmi naslov?
– Daleko je iduća sezona. Tek smo ovu završili. Svake godine se roster mijenja, odlaze igračice dolaze i nove tako da mislim da ćemo biti nešto pametniji za iduću sezonu tek u 9. mjesecu.
– Dolazi reprezentativno ljeto? Kakve su obveze na tom planu?
– Tako je, ljeto je još malo i došlo i svake godine se upućujem u reprezentaciju, no nažalost ove godine ne mogu participirati u pripremama. Imam zakazan termin operacije skočnog zgloba te se ovo ljeto fokusiram na oporavak i rehabilitaciju. U svakom slučaju svim reprezentacijama želim svu sreću!
– Koje su tvoje osobne želje, planovi i ambicije što se tiče košarke?
– Trenutno se želim maksimalno posvetiti još jačem treniranju te iskoristit ovo ljeto da unaprijedim neke segmente svoje igre. Smatram da je individualan rad najjače oružje u ovim godinama i da ga treba konstantno popravljati. Ne bih htjela ići i govoriti previše u budućnost, vidjeti ćemo što će ona donijeti, no svakako ću se okušati u košarci izvan granice.
Tihomir Begić
