Marija Režan: Žalosno je na kojoj je razini hrvatska ženska košarka

Marija Režan: Žalosno je na kojoj je razini hrvatska ženska košarka

Zadranka Marija Režan bez dvojbe je trenutno najbolja hrvatska košarkašica. Gdje god je otišla nakon Zadra, ostavila je dubok trag i kao osoba i kao igračica. Izvan parketa mirna i “plaha kao srna”, a pod koševima ratnik – borac bez mane i straha. O svom košarkaškom rastu i košarkaškom CV-u rado je ekskluzivno progovorila za naš portal uoči skorog nastupa na Final Fouru EuroLige, velikom uspjehu Praga u kojeg je i ona ugradila svoj veliki udio.

– Kada si i gdje načinila svoje prve košarkaške korake

– Zapazila me je trenerica Gordana Ivković, primjetila moju visinu i rekla da moram početi trenirati. Znači krenila sam u školi košarke Zadar pod njenim vodstvom.

– Karijeru si započela u rodnom Zadru, potom prešla u Gospić s kojim si igrala i Euroligu. Možeš li se prisjetiti tog vremena, kojeg si provela na našim parketima, i koliko je to razdoblje u Zadru i Gospiću utjecalo igrački na tebe i pomoglo ti da postaneš ovo što si danas, jedna od najboljih igračica Europe na svojoj poziciji?

– Istina u Zadru sam počela i igrala sve dok nisam završila srednju školu. Iako su svi htjeli da odem ranije iz Zadra, mislim da sam donijela najbolju odluku što sam ostala, jer se sa mnom jako dobro radilo pod vodstvom Marije Mazije. Uz individulane treninge s Emilijom Kovačićem, uz moj talent, Zadar mi je pomogao kao mladom igraču da se dobro sa mnom radi, a uz to igrala sam puno u ligi koja je bila dobra. Uvijek sam se htjela dokazivati protiv Šibenika i Gospića. Onda sam otišla u Gospić u klub koji igra Euroligu, meni je to bilo odlično jer sam igrala puno protiv najboljih igrača u Europi. Mislim da je za mladog igrača najvažnije da ima minutažu da igra, a ja sam to 4 godine u Gospiću imala, tako da mi je sigurno puno pomoglo da budem to što jesam. Iako sam imala dvije teške ozljede koljenja u tom periodu i bilo je teško sve to izdržati, ali nakon toga sam izašla samo još jača.

–  Od trenera s kojim si surađivala u karijeri tko ti je ostao u najljepšem sjećanju i tko je najviše uticao na tvoj košarkaški razvoj?

– Od trenera ne bih posebno izdvajala ni jedno ime. Radila sam s puno trenera i stvarno sam zahvalna svima. Svaki od njih su mi pomogli na svoj način da danas budem to što jesam. Svatko tko je radio sa mnom pokušao je iz mene izvući ono najbolje.

– Pratiš li danas hrvatsku ligu i što misliš o stanju u hrvatskoj klupskoj ženskoj košarci?

– Žalosno  što to moram reći, ali slabo pratim. Pošto sestra igra za Zadar pa preko nje čujem rezultate i to, ali da nije nje ne bih ništa vjerojatno znala. Kad se sjetim na kakvom je nivou bila ženska košarka, ovo sad stvarno je žalosno. Žao mi je mladih cura za koje mislim da ne mogu napredovati u takvoj ligi nego odmah moraju ići vani, dok je prije to bilo drugačije. Iskreno se nadam da će se to u skoroj budućnosti vratiti gdje je nekad bilo.

– Nakon Gospića odlaziš u Španjolsku u redove Perfumerias Avenide u kojoj si provela tri sezone  i ostvarila velike uspjehe. Kako  gledaš na vrijeme provedeno u tom europskom velikanu?

– Da idem u Španjolsku i mislim da nisam mogla bolje odabrati za svoj prvi klub u inozemstvu. Provela sam tri prekrasne sezone tamo. Što se tiče igrački i života, stvarno jedan lijepi period. Te godine će mi sigurno uvijek ostati u lijepom sjećanju što zbog prijatelja koje sam stekla, a što zbog rezultata koje smo postigli. Avenidu sam smatrala svojim drugim domom, eto koliko mi je tamo bilo lijepo. 

– Igrala si u jakim ligama od Španjolske, Turske do Poljske i velikim europskim klubovima, čini se kako si iz sezone u sezonu sve bolja i dominantnija, što je to što te gura naprijed i daje motivaciju da uvijek daš ono najbolje od sebe i dodatno napreduješ

– Istina igrala sam uvijek u dobrim klubovima, motiviralo me upravo to da danas dođem do tu gdje jesam, u jedan od najboljih klubova koji može napraviti rezultate. Igrač je sretan kad igra dobro, ali nije u potpunosti ako nema klupske rezultate. Nisu mi bile lagane sezone u Turskoj i Poljskoj, ali to me samo motiviralo dodatno da se pokažem što više. Euroliga je za mene veliki motiv, jer igraš protiv najboljih igrača, uvijek si gladan dokazivanja i dobre igre.

– Trenutno braniš boje još jednog europskog velikana. Drugu sezonu članica si Praga. Jesi li se priviknula na život u Češkoj?

– Prag, uz Avenidu, najbolje je mjesto gdje sam igrala. Jesam, naravno da sam se priviknula i presretna sam ovdje. Imam sve što bi svaki sportaš poželio i uživam u tome što radim.

– U Pragu te s klupe vodi jedno od najvećih trenerskih imena u ženskoj košarci  Natalia Hejkova. Kako je surađivati s njom?

– Za Nataliu što da kažem osim samo riječi hvale, zahvalna sam da sam imala mogućnost da budem njen igrač. Trenerica koja daje potpunu slobodu igraču da igra onako kako najbolje zna, a onda dobra igra ne može izostati. Mislim da su samopouzdanje i sloboda najvažniji da igrač pokaže ono najbolje od sebe. Mogu samo reći da sam presretna što je imam za trenericu.  

– Ova sezona za sada se može ocijeniti kao perfektna. U ligi ste regularni dio sezone okončali bez poraza i na najboljem ste putu da obranite naslov prvakinja Češke, napravio se iskorak i u Euroligi u odnosu na prošlu sezonu te ste ovoga puta izborili plasman na F4 nakon što ste u dvije utakmice eliminirali turski Fenerbahce. Kako gledaš na do sada ostvarene rezultate kluba i  svoje igre u ovoj sezoni? Koja su očekivanja pred Final Four Eurolige i završnicu nacionalnog prvenstva?

– Što se tiče Česke lige nije ništa čudno da smo bez poraza i da bi lagano trebali osvojiti prvesntvo. Puno smo nadmoćni nad drugim ekipama i dobivamo sve s lakoćom. Češka liga je loša. Što se tiče Eurolige mislim da smo ostvarili fantastičan rezultat s plasmanom na Final Four i dobrim igrama kroz cijelu sezonu. Mislim da smo stvarno zaslužili ovo do kud smo došli. Ponosna sam na svoju ekipu, pogotovo jer nitko nije znao kakvi ćemo biti s obzirom da se ekipa dosta promijenila u odnosu na lani. Što se tiče mene mislim da sam imala odličnu sezonu, da sam pružila dobre igre, ali uvijek naravno može biti bolje. Što se tiče Final Foura idemo tamo bez presinga i uživati u košarci. Mi smo rezultat napravili već s plasmanom na F4, ali sigurno da nećemo stati na tome. Gladni smo još nečega većega…Na Final Fouru jedna je utakmica koja te dijeli od finala i sve je moguće, mi ćemo sigurno dati sve od sebe.

– I za kraj reprezentacija. Čini se kako smo nakon privremenog uzleta i dobrih rezultata na nekoliko natjecanja ponovo u jednom padu. Drugi put uzastopno nismo uspjeli izboriti plasman na Eurobasket. Kako gledaš na trenutne rezultate reprezentacije i vjeruješ li da se možemo vratiti na velike smotre u godinama pred nama, imamo li potencijala za to?

– Naravno nisam zadovoljna s rezultatima u reprezantaciji. Od kad sam u seniorskoj reprezentacij uvijek smo išli na velika natjecanja, smatram da je ovo sad jako loše. Ja vjerujem da se Hrvatska može vratiti na velika natjecanja, ima puno mladih talentiranih cura koje to mogu napraviti, nadam se da će se napraviti sve da se to i postigne...

Foto: Marija Režan

Razgovarao: Krešimir Dabić