Košarkašica Medveščaka Marija Radoš ovih je dana, nakon operacije križnih ligamenata, izišla iz bolnice. Rekoše da oporavak teče i više nego dobro, ali smo sve to htjeli čuti izravno od nje. Ljubav prema košarci pokazuje svojim dolascima u dvorane i na štakama, glasnim navijanjem za svoje suigračice.
– Košarka ti je očito ušla duboko ispod kože?
– Već 13 godina se družim s košarkaskom loptom pa bi se i moglo reći kako mi je košarka duboko ušla pod kožu. Jednostavno volim taj sport. Nisam mislila da ću to ikada reći, ali nedostaju mi treninzi i jedva čekam da se vratim, a pogotovo mi fali druženje s curama iz kluba. Čujemo se mi, ali nije to to. Zato dolazim na utakmice kad god mogu.
– Kako si se ozlijedila. Kažu da nisi imala nikakva kontakta sa nekom drugom igračicom?
– Da. Nije bilo nikakvog kontakta nego jedna promjena smjera, kakvih sam do tada imala na tisuće, ali ovaj put koljeno je nastradalo i u sekundi je otišlo.
– Tko te je operirao?
– Na svu sreću uspjeli smo doći do doc. dr. sc. Ivana Bojanića, koji je stručnjak za te operacije. Ovim putem bih se htjela zahvaliti njemu, ali i sestrama na Odjelu i fizijatrima koji su mi pomogli ponovo stati na noge, odnosno štake.
– Kako teče oporavak?
– Oporavljam se dobro, ali polako. I prije operacije sam išla na terapije za jačanje koljena pa mi je sada puno lakše.
– Imaš sada više vremena za učenje? Koji je tvoj faks i kako ide?
– Treća sam godina Građevine i do ozljede sam uspijevala uskladiti faks i košarku. Trenutno na faks ne idem jer sam se posvetila oporavku. Uz pomoć prijatelja s faksa uspijevam ispuniti sve svoje obaveze prema faksu.
– Šta za tebe znači Medveščak?
– Medveščak mi puno znači. Pomogli su mi u svaakom pogledu – da sazrijem kao osoba, a i kao košarkašica. Izlazili su mi u susret kad god mi je trebalo i na tome sam im jako zahvalna. I nisu mi zamjerali kada sam školu stavljala ispred košarke. Naprotiv.
Zaželjeli smo Mariji Radoš, koja je prošla sve reprezentativne selekcije Hrvatske, što uspješniji povratak, a u fazi rehabilitacije i oporavka često prelista albume slika svojih klupskih i reprezentativnih nastupa. Jedan joj je reprezentativni posebno ostao u sjećanju – onaj na Europskom prvenstvu za juniorke u Miskolcu kada je kao kapetanica Hrvatske reprezentacije podigla pobjednički pehar u B Diviziji i zajedno sa svojim suigračicama Hrvatsku vratila u Diviziju A, elitno europsko košarkaško društvo u kojem se i danas nalazi.
Inače, naša sugovornica Marija Radoš ima cijeli niz osvojenih medalja i pokala na svim razinama na kojima je do sada nastupala. Evo ih:
- ŽKK Dubrava
- 2002/2003 prvenstvo Hrvatske za djevojcice 91 (1. mjesto),
- 2004/2005 prvenstvo Hrvatske za mlađe kadetkinje (1. mjesto),
- 2004/2005 prvenstvo Hrvatske za djevojčice (1. mestoj),
- 2006/2007 prvenstvo Hrvatske za kadetkinje (3. mjesto) ,
- 2006/2007 mlade kadetkinje (1. mjesto)
- Montmontaža
- 2007/2008 prvenstvo Hrvatske za kadetkinje (2. mjesto),
- 2008/2009 prvenstvo Hrvatske za kadetkinje (3. mjesto),
- 2008. BCAA za kadetkinje (2. mjesto)
- Medveščak
- 2009/2010 prvenstvo Hrvatske za juniorke (1. mjesto mjesto),
- 2010/2011 prvenstvo Hrvatske za juniorke (1. mjesto)
- Reprezentacija Hrvatske
- 2009. u Estoniji, EP Divizija B (2. mjesto),
- 2011. u Mađarskoj, EP Divizija B (1. mjesto)
- Grad Zagreb
- 2008. Turnir pet gradova (2. mjesto),
- 2009. Turnir pet gradova (2. mjesto)
- Građevinski fakultet i Sveučiliste u Zagrebu
- 2011/2012 sveucilisno prvenstvo Grada Zagreba (1. mjesto),
- UnisportHr – Sveučilišno prvenstvo Hrvatske 2013 (1. mjesto)
Foto: Marija Radoš prima pobjednički pehar u Miskolcu (Mađarska) za osvojeno 1. mjesto na EP Divizija B / fibaeurope.com
Fotografije u galeriji snimili: fibaeurope.com i Zoran Kalebić
Marija Radoš jest prava igračica i karakterna osoba, prava kapetanica, i nadati se je kako će se što prije vratiti košarci. Lijepo je vidjeti da netko u ženskoj košarci ne gleda samo svoju stranu medalje, nego svjestan situacije u košarci omogućuje djeci da se uz igranje košarke i uspješno školuju. Bravo za ljude u Medveščaku.
Mare je sjajna osoba i super zahvalni klupski igrač!Ipak za razliku od Laganinija ja joj ne želim nastavak košarkaške karijere.Kad ti jednom strada koljeno kao što je njoj velika je vjerojatnost druge iste/slične ozlijede.A kako Mari košarka nije prioritet od kojeg misli živjeti sljedećih 7-8 godina toplo joj preporučam da se dalje nastavi samo faksom i raznim od košarke manje opasnim razbibrigama.