Ona je dama među mušketirima. Trenerskim. Marija Mazija, trenerica Zadra. Zadar je pod njenim kormilom ove sezone igrao F4, odmah naišao na aktualne prvakinje i dalje nije mogao. Ali biti među četiri najbolje ženske hrvatske košarkaške ekipe je uspjeh. Zadar je jedina ekipa koja se sa dva boda vratila iz Dubrovnika i ta pobjeda umnogome je upravo njih pozicionirala na četvrto mjesto i odvela na Final Four Prvenstva Hrvatske.
– Je li to Zadrov najveći uspjeh u A1 ligi ili je bilo još većih?
– Možemo reći da je najveći uspjeh ŽKK Zadra, odnosno ponovljen je veliki rezultat, nakon dugih 14 godina, kad je generacija “Vlašićevih” (op. aut. tadašnji trener Hrvoje Vlašić) igračica u sezoni 2000./2001. ostvarila odlazak na F4.
– Kako ocjenjuješ sezonu za nama?
– Sigurno da je jedna od najuspješnijih sezona ako ćemo gledati seniorski sastav i natjecanje u A1 hrvatskoj ligi. Prije svega ponosni smo što smo opet u vrlo skoromnim financijskim uvjetima ispunili cilj – ostanak u ligi. S druge strane, one igračke, imali smo tri nove mlade cure (Karla Kalajžić, Ivana Dujić, Maja Marošević) koje su imale svoju ulogu u ovom uspjehu pored okosnice domaćih cura na kojima je ipak bio najveći teret. Antonija Erslan, Marta Erslan, Ina Marin, Lara Nikpalj, Lucija Štrmelj te Glorija Sikirić i Patricija Baždarić (koje su se ozlijedile već u prvom djelu sezone). Nažalost, niti jedna naša domaća mlada igračica, (juniorka, mlađa seniorka) nije se uspjela afirimirati kroz seniorsku ligu. Sigurno da je njihova uloga u cjeloj sezoni bila značajna jer su to sve mahom vrijedne i poslušne cure s velikom voljom i ljubavlju prema košarci, ali još uvjek s nedovoljnom kvalitetom za veću minutažu (Petra Pavičić, Marta Radovčić, Sara Frakin, Nikol i Vivien Dražević, Lucija Kovačević). Što se tiče rada u omladinskom pogonu tu smo vrlo ponosni prije svega na perspektivnu trenericu, moju pomoćnicu Josipu Sesar, koja će, vjerujem, nadolazećim mladim naraštajima usaditi volju za treninzima i igrom te svojim znanjem pomoći da svake godine u seniorski sastav možemo plasirati neku od mlađih domaćih cura. I dalje sustavno radimo na kvalitetnoj fizičkoj pripremi igračica uz iznimnu mladu trenericu Inu Bogut. Nastavila se i uspješna suradnja s Školom košarke Zadar, te su naše predkadetkinje ostvarile veliki uspjeh i plasirale se na završnicu Prvenstva Hrvatske na kojoj očekujemo jednu od medalja.
– Što bi promijenila u A1 ligi?
– Mislim da ne bih ništa mijenjala, iako smo na samom početku bili nezadovoljni jer je došlo do promjene u sustava natjecanja tj. umjesto prošlogodišnjeg F8, ove sezone se igrao F4. Ali kad bolje pogledamo kvalitetu i financijske probleme koje ima većina klubova, može se reći da je to dobra odluka HKS-a. Možda je sezona prerano završila, ali i to je opravdano s obzirom na reprezentativne obaveze i Europsko natjecanje koje je vrlo rano tj. već u 6. mjesecu.
– Kako je biti dama među trenerskim mušketirima. Jedina si u A1 ligi, zar ne?
– Da, nažalost, jedina sam. Iako sa svim kolegama trenerima imam korektan odnos (s nekima i odličan), ipak se nekad da osjetiti da sam žena kad oni kažu u “njihovom” sportu…Ipak mislim da sam sve ove godine pokazala ravnopravnost u kvaliteti rada što je ujedno najbitnija stavka ovog posla. Isto tako mogu reći da sam jako sretna jer uz sebe imam prijatelje trenere s kojima ravnopravno razmijenjujem znajnje i iskustva tjekom cjele sezone. Mislim da bi ženskih trenera trebalo biti više u klubovima ili u reprezentativnim selekcijama jer je činjenicaje da ozbiljni europski klubovi i reprezntacije u svojim stručnim stožerima imaju u 90 posto slučajeva bar jednog ženskog trenera.
– Stalno daješ poticaje za unapređenje hrvatske ženske košarke! Ima li neka ideja zbog koje ti je žao da se nije ostvarila?
– Ima. Jako mi je žao što se prošle godine nije realizirala ideja o ženskom all-star susretu, a bilo je praktički sve dogovoreno i organizirano od strane ŽKK Zadra kao inicijatora. Bilo je pravo vrijeme za tako nešto, jer smo u A1 ligi imali euroligaša i velik broj reprezentativki koje su igrale u domaćim klubovima i koje bi se sigurno odazvale. Vjerujem da bi svi ljubitelji ženske košarke uživali u takvoj utakmici.
– Ima li HKS dovoljno razumijevanja za žensku košarku?
– Pa svakako da bi trebao imati više razumijevanja jer ako ćemo realno sagledati ženska košarka ima svoj kontinutet u reprezentativnim uspjesima. Već dugi niz godina nije zanemariv i veliki uspjeh seniorske reprezentacije, odlazak na Olimipijadu i sl. Nažalost, u klupskim uspjesima smo tanki ali upravo zbog toga mislim da HKS mora pomoći i prepoznati neke stvari u kojima se može pomoći da ženska košarka postane masovnija i s kvalitetnijim klubovima. Ne možemo ne primijetiti da TV prijenosi ženske košarke ne postoje (eventualno finalne utakmice), što sigurno smanjuje interes i onog malog broj sponzora koji su voljni uložiti.
– Da si npr. predsjednica HKS-a šta bi napravila sa hrvatskom ženskom košarkom?
– Financijska situacija je u svim klubovima, bilo muškim bilo ženskim, jako loša i eventualnim smanjenjem davanja prema HKS-u pomoglo bi se da se smanji broj klubova koji se gase ili zbog visokih troškova ne žele igrati A1 ligu što se redovito događa u ženskoj košarci posljednjih godina. Mora se imati razumijevanja za klubove za kojima se ne vuku “repovi” velikih dugovanja i potraživanja od strane igračica koje su svoju sezonu odradile. Pogotovo smatram da bi trebalo pomoći klubovima koji u svojim financijskim planovima naglasak stavljaju na razvoju mlađih dobnih kategorija. Jedan od problema i stavka na koju sigurno može utjecati HKS je i sustav natjecanja mlađih dobnih kategorija. Osnovna razlika između muške i ženske košarke je vrijeme sazrijavanja igrača i igračica te njihovi interesi za ozbiljnim bavljenjem sportom. Kod žena prelazak iz omladinske u seniorsku košarku dešava se u večini slučajeva već nakon kadetskog uzrasta gdje najbolje juniorke već uvelike nastupaju za seniorske ekipe svojih klubova te im nije potreban obiman i zaseban juniorski program koji samo opterećuje sezonu i stvara veliki broj kolizija u odigravanju utakmica za selekciju koja u većini klubova u stvarnosti ne postoji jer se juniorska selekcija kod košarkašica sastoji od najboljih juniorki, koje su već u seniorskim sastavima i najboljih kadetkinja koje već ovako i onako imaju obiman program obzirom da ih kroz njega pripremamo za predstojeći seniorski sustav. Klubovi također za održavanje posebnog juniorskog programa nemaju niti termine u dvoranama, niti posebne trenere, a niti financijska sredstva. Problem je i kalendar natjecanja, a pod tim mislim da bi najprije trebale krenuti kadetkinje, pa zatim juniorke i nakon toga mlađe kadetkinje. Prvenstveno smatramo da je bolja opcija igranje jednog završnog turnira s 8 ekipa ili 6 ekipa. To znači da bi u četiri dana odigrali završnicu jedne kategorije te na jednom mjestu okupili sve najbolje igračice tog uzrasta, spriječili dva putovanja, dva dolaska i odlaska sa natjecanja i učinili ga vidljivim za sve klubove, trenere i igračice sudionice koje bi tako mogle pratiti i sudjelovati u turniru do samog kraja, gledati jedne druge i uspoređivati se, učiti jedne od drugih. Vjerujemo da bi već time i motivacija za samo sudjelovanje na završnom turniru bila veća. Pomoglo bi to i trenerima koji bi isto tako imali priliku uspoređivati se s najboljim ekipama, razmjeniti mišljenja, a ponajviše trenerima nacionalne selekcije koji bi na jednom mjestu imali sve ili gotovo sve kandidatkinje za reprezentaciju. Mislimo da bi time sam značaj turnira bio veći, motivacija izraženija, a to bi vodilo i ka boljoj kvaliteti igre i igračica. Kadetkinje bi svoje natjecanje po županijama, regijama završavale najkasnije do sredine travnja, kada bi se mogao odigrati završni turnir. Time bi se zatvorio ciklus, igračice bi po završetku turnira nastavile sezonu u okviru juniorske ekipe i juniorskog natjecanja. Izbor kadetske reprezentacije bilo bi moguće učiniti lakše već u travnju te formirati širu ili užu grupu igračica za predstojeće reprezentativne obveze i bolje se pripremiti za iste. Juniorke svoje natjecanje po županijama započinjale bi po završetku kadetskog ciklusa, a finalni turnir mogao bi se održati po završetku seniorskog Prvenstva Hrvatske, odnosno finala play-offa, krajem svibnja. Kako su većina juniorki članice svojih seniorskih ekipa, to bi bio prirodan završetak juniorskog ciklusa. Mlađe kadetkinje svoje završno natjecanje imale bi u lipnju, možda čak i po završetku nastave. Mislim da za taj dobni uzrast treba završno natjecanje biti otvorenog tipa tj. povećati masovnost i interes za državna natjecanja i u sredinama koje nemaju kvalitetu i kvantitetu svojih lokalnih natjecanja. Međutim, ako je potrebno da mlađe kadetkinje igraju ligu, ona bi trebala krenuti paralelno s juniorskom, a finalni turnir mogao bi se održati po završetnu Prvenstva Hrvatske, nakon juniorskog završnog turnira
– Otkada si na klupi Zadra i kad si i kako započela (i s košarkom i s trenerskim poslom)?
– Nakon aktivnog prestanka igranja nisam uspjela dugo ostati daleko od košarke te sam, ako se dobro sijećam, započela kao pomoćni trener mlađih dobnih kategorija već u sezoni 2002./03. S predkadetkinjama uz Gordanu Ivković, u kadetkinjma uz Denisa Pleslića i naravno u seniorskom uz Branimira Peričića. Već sljedeće sezone nastavljam rad s kadetkinjama i juniorkama kao glavni trener, a vrlo brzo nakon povlačenja Branimira, kao glavnog trenera, preuzimam i seniorke koje su se tada natjecale u A2 ligi. Već tada sam shvatila da je ovo posao koji želim raditi i u kojem se pronalazim u svakom smislu. U samim počecima imala sam pored sebe osobu od koje sam naučila prve osnove trenerskog posla i koja mi je bila podrška u svakom trenutku, a to je moj dugogodišnji suradnik Branimir Peričić (trenutno član uprave kluba). Ali prije svega velika stvar meni kao mladom treneru bilo je povjerenje Kluba i “sloboda” koju sam imala na samo početku, a sve zahvaljujući predsjedniku Oliviju Meštroviću. Naravno, tu je bila i nezaboravna, sjajna genaracija ’88.-’89. godišta, koja je uspjela osvojiti sve što se moglo u mlađim dobnim kategorijama. Praktički to je generacija s kojom sam “srasla” kao trener.
– Reprezentacija već treći put zaredom ide na EP? Bila je na OI? Cijene li se dovoljno ti rezultati i u hrvatskoj javnosti ali i državnim mjerodavnim institucijama?
– Veliki su to uspjesi seniorske repreznetacije koji bi se trebali još više cjeniti i vrednovati. Ja osobno mogu reći da zadarska javnost, a pogotovo novinari koji prate sport i košarku, znaju prepoznati uspjehe reprenetacije. Sigurna sam da, ako ikada dođe neka reprezentativna selekcija na pripreme u Zadar, za što sigurno imamo uvjete u novoj dvorani SC Višnji,) da će biti popraćena i srdačno dočekana. Da bi se nastavili kvalitetni rezultati seniorske repreznetacije mjerodavne institucije bi trebale podržati da uz seniorke uvjek imamo u pogonu i U20 žensku reprezentaciju, da bi kroz nju profilirale buduće seniorske repreznetativke.
– Što mislite kako ćemo ove godine proći na EP?
– Na žalost, koliko pratim, puno je ozljeda koje sigurno remete rad struke i koje će možda utjecati na sam rezultat. Nije zanemariv izostanak Marije Režan, Antonije Mišure, Ane Lelas, ali isto tako vjerujem da će sve cure zajedno sa trenerima i strukom dati sve od sebe da ostvare ciljeve koje su postavili. Neće biti lako, sigurno da se trebaju u ovom kratkom periodu dobro pripremiti, jer najvljuje se nikad jače Europsko prvenstvo. Mišljenja sam da unatoč svemu imamo jako dobru ekipu, spoj iskustva i mladosti, te da trebamo proći skupinu, a onda je sve moguće. Uglavnom, želim im puno sreće.
– Pričaju da Marija Mazija odlazi, da prepušta mlađima vruću trenersku klupu?
– Hahahhahahh… Da, sezona je gotova, podvukla se crta i sad bi se trebale početi slagati kockice za sljedeću sezonu. Iskreno nisam se umorila i nisam se zasitila ovog posla. Dapače, nakon ove uspješne i jako ugodne sezone imam još više volje i želje raditi kao trener, ali ne možda kao prvi seniorski trener, možda je vrijeme za malo promjene….
12. Pa koji su onda planovi za ubuduće?
– Ovaj odgovor će biti usko vezan s predhodinim…. Želim završiti višu trenersku školu, a kao glavni trener teško se koncnetrirati na faklutet. Želja mi je da se broj curica koje se bave ženskom košarkom znatno poveća i s tim se problemom želim pozabaviti. Imam još planova i ideja što se tiče samog kluba koje kroz sljedeću sezonu želim odraditi, a prije svega dobro se odmoriti ovog ljeta. Iako, kako stvari stoje, opet će to biti “radni” odmor. Rad s mlađima u klubu, naravno, popratiti sve završnice mlađih kategorija te naše seniorke na Europskom prvenstvu.
Tihomir Begić
Foto: Marija Mazija, prva trenerica ŽKK Zadar
