Hrvatska reprezentativka Lea Miletić drugu uzastopnu sezonu provela je u Poljskoj. Ovoga puta kao članica tamošnjeg prvoligaša Enea AZS Poznan. Bila je ovo prilično zahtjevna sezona, puna uspona i padova kako za klub tako i za Leu. Rezultati nisu bili bajni. Poljsko prvenstvo zbog pandemije koronavirusa prekinuto je kolo prije kraja regularnog dijela. Arka Gdynia proglašena je prvakom, a Enea AZS Poznan zauzela je 10. mjesto sa 4 pobjede i 17 poraza. Ni na individualnom planu za našu reprezentativku ovo zasigurno nije bila sezona kakvu je zamišljala i željela imati, no unatoč pehovima i probelemima sa ozljedom kroz sezonu, uspjela je pokazati dio kvalitete koju posjeduje. U 18 odigranih utakmica prosječno je ostvarivala učinak od 8.1 koševa, 5.1 skokova, 1.6 asistencija, 1.3 osvojenih lopti i 0.8 blokada po susretu te je bila jedna od najvažnijih karika svoga tima. Evo kako je ekskluzivno za naš portal ovu iznimno zahtjevnu i tešku sezonu iza sebe prokomentirala sama Lea Miletić:
- Poljska liga je jedna od jačih u Europi. Igrati na tom nivou je izazov sam po sebi. Poznan je grad pun duha i otkačenosti, prepun mladih ljudi i znamenitosti. Živjeti u Poljskoj je za mnoge iznenađujuće dobro. Nekako najradije ovu sezonu opisujem jednom riječju – lunapark. Ali krenimo otpočetka. Sezona je krenula u kolovozu, odnosno moja druga godina igranja u Poljskoj. Treninzi su od starta bili poprilično teški i nagovještavali su dobru suradnju unutar ekipe. Nakon pripremnog perioda i odrađenog prijateljskoj turnira u Gdinji vidjele smo naše prednosti i mane, ali već su tada stvari krenule nizbrdo – naš najbolji šuter, Monika Bosilj, zadobila je ozljedu što je u neku ruku za nju bio početak kraja sezone. A tako i za nas… Samo tjedan dana nakon toga, i ja sam se ozlijedila. Dakle, dva stranca koja su uvjetno trebala biti nositelji ekipe, bili su na klupi. Intenzitet treninga počeo je opadati, mi smo kao ekipa počele nizati poraze i nikako se iz tog vrtloga nismo mogle izvući. Imale smo dobrih utakmica u kojima nam je za dlaku pobjegla pobjeda nakon 36 minuta vođenja, imale smo loših utakmica u kojima smo bile potpuno bespomoćne, imale smo dana kada smo odlično branile svoj koš, ali ne i nagrađivale same sebe na drugoj strani terena, ali bilo je i onih odličnih utakmica punih energije i uvjerenosti u pobjedu. Sezona iz koje sam puno naučila – kako voditi ekipu, kako biti strpljiv, kako razumijeti ljude, kako sagledavati situacije iz drugih uglova, kako se boriti za sebe i svoje stavove, kako je lijepo biti dio ekipe na terenu, ali i izvan njega. Što se tiče mene i moje igre, moglo je i moralo bolje. Imala sam dobrih utakmica, ne mogu biti previše samokritična, ali kakav bih je bila sportaš da sam zadovoljna 10. mjestom na ljestvici? Na taj se način tjeram da budem još bolja i da postignem još više. “Budućnost je nepredvidiva”. Situacija u kojoj se trenutno nalazimo potvrđuje tu rečenicu. Ne znam što nam naredna sezona donosi. Ne znam što nam niti ljeto donosi… ali velike nade polažem u našu reprezentaciju i plasman na EP 2021. S odličnim trenerom i cijelim stožerom, sa širokom klupom i dobrom atmosferom može se jako puno. Slažete li se?
Krešimir Dabić
Foto: Lea Miletić drugu je sezonu zaredom igrala u Poljskoj/budzikpoznanski.pl
