Obično se nakon finala na sve strane raspiše o pobjedničkoj ekipi. Rade se razgovori s najboljima, prave analize, nominiraju najbolji. Mi ćemo napraviti iznimku i napisati nekoliko riječi o Kvarneru iz Rijeke, poraženoj ekipi u zagrebačkoj ‘majstorici’, ali ekipi hrabrih i odvažnih djevojaka predvođenih istim takvim trenerom Damirom Rajkovićem. To je ekipa koja zaslužuje svaki respekt i da je nema trebalo bi je “izmisliti”. Njezinom pojavom u ovom kvalitetnom vidu u kakvom se predstavila ove sezone, njezinim sudjelovanjem i igrama u finalnoj seriji, hrvatska ženska košarka je jako puno dobila. S njom i riječka, naravno. Pisac ovih redaka ni malo ne dvoji da će Kvarner s ovom organizacijom, ovim radom i načinom na koji Kvarner prate riječki mediji sigurno u budućnosti biti i te kako snažna i važna ekipa. Smješi joj se najviše postolje. Zašto? Kvarner će imati sve – vjerojatno i više novaca sa simpatičnom i agilnom predsjednicom Viktorijom Agejenko jer će iza ovogodišnjeg uspjeha Kvarnera, logično je, stati i Grad i Županija, publiku ima, odličnog trenera također i igračice barem na ovogodišnjoj razini ako ne i malo bolje, posebno na centarskim pozicijama.
Malo je odriješitih ali i korektnih trenera kao što je Kvarnerov Damir Rajković. Čovjek bez dlake na jeziku, susretljiv i korektan prema medijima, svima upućuje ono što ih spada, ali i čovjek koji je nakon izbora od strane HKS-a za trenera kadetske reprezentacije spreman priznati i reći – hvala, “nemam dovoljna saznanja o mlađim kategorijama u ženskoj košarci i nisam, u ovom trenutku, relevantna osoba koja će iste voditi na Europsko prvenstvo.” Potez za svaki respekt, potez koji govori o odgovornosti tog čovjeka i njegovoj ljudskosti i korektnosti. On ne spada u one koji su spremni “podviti rep” za neki možda i sitni osobni probitak, nije onaj koji će se prodati za “judine škude” nego jasno i glasno, pa ma koliko ga to koštalo, kaže “do bola ogoljelu istinu” koja uvijek pogađa cilj. Takav je bio i poslije pete utakmice u Zagrebu. “Mislim da to drugo mjesto zaslužuje više od plakete. Radi se o podcjenjivanju lige, finala i finalistica. Zar nismo zaslužili neki pehar za drugo mjesto, a ne samo plaketu” upitao se trener Rajković koji je Kvarner preuzeo na početku sezone kada i predsjednica Agejenko. Nije prešutio ni Turićevu izjavu da su “Riječanke slučajno dobile dvije utakmice”. “Ne znam kako bi sve to završilo da smo mi imali startnu poziciju jedan, a Medveščak ju je tijesno izborio protiv nas. Vjerujem i da smo zaslužili imati barem jednu reprezentativku, a nevjerojatno zvuči da je izbornik i ujedno trener Medveščaka pozvao šest svojih igračica.” Nikome neće ostati dužan i stoji iza svojih riječi. Bezkompromisan čovjek.
Kad je ekipa Kvarnera u pitanju, treba kazati da je od nekadašnjeg Kvarnera, koji se borio za opstanak u najboljem društvu, presložen i posložen u vrlo jaku i taktički zrelu i spremnu cjelinu koju nije lako pobijediti. Njezin najjači dio vanjska je linija predvođena izvrsnom organizatoricom Snježanom Čolić i “sportski provokativnom” Milanom Živadinović. Kad im se pridruži kapetanica Barbara Perić, Kvarnerova “tricaška snajperistica”, onda je to vrlo ozbiljna ekipa. Ugovori su istekli i Čolić, i Živadinović, i Vrsaljko, i Tomljenović, i Kovačević, koja i danas osjeća posljedice operiranog koljena, ali postoji mogućnost da se ugovori i produže. Ako se produže i uz samo jednog dominantnog centra Kvarner može jurišati na naslov prvakinja Hrvatske. Vrsaljko bi prešla na svoju “prirodnu poziciju” četvorke baš kao i Tomljenović. Može jurišati na naslov prvakinja Hrvatske jer tko zna kako će dogodine izgledati Medveščak (istekli ugovori Begić, Tikvić, Premasunac, od košarke se opraštaju sestre Perić – Silva i Petra,…) Može jurišati na naslov jer su upravne strukture Kluba, pune entuzijazma, kvalitetno posložene i “zagrijane” za uspjeh Kvarnera, odnosno riječke ženske košarke kao i riječki mediji koji vrlo kvalitetno prate i afirmiraju to što se radi u riječkoj košarci. “Novi list” i kolega Zlatko Horvat posebno. Da publiku imaju pokazala je zagrebačka ‘majstorica’, ali i Kup u Rijeci kojeg su besprijekrono organizirali ove godine. Valjda će i ta “nesretna politika” shvatiti da je sport najbolja investicija u mlade ljude i da neće štedjeti na tome. A u Viškovu se odgaja stotinjak nekih novih mladih košarkašica koje jedva čekaju odijenuti Kvarnerov dres. Vrijeme koje dolazi najvjerojatnije radi za Kvarner.
Tihomir Begić
Foto: Rukovanje trenera Kvarnera Damira Rajkovića (lijevo) i Braslava Turića, trenera Medveščaka (desno)
