Kad je karlovačka ženska košarka u pitanju, ona je karlovačka “katica za sve”. Kristina Peris. Odgovorna, pedantna, precizna ‘ko švicarski sat’. Takvom se pokazala i na poluzavršnici prvenstva Hrvatske za juniorke prošlog vikenda u Karlovcu gdje je njezina ekipa u posljednjim minutama utakmice izgubila F4. Ali, nije sve ni u pobjedi. Zadovoljstvo je vidjeti kako Karlovčanke “košarkaški rastu” i kako se mogu nositi i s najjačim ekipama u Hrvatskoj. Kristina Peris zasigurno je zaslužna sa svojim suradnicima za to. Nije zaboravila u ovom razgovoru naglasiti odličnu sportsku suradnju sa ŽKK Croatia 2006 iz Zagreba. Naime, igracice Karlovca Martina Kos i Bruna Belić igraju za kadetkinje i mlađe kadetkinje Croatije, a Iva Belošević i Helena Divčić igrale su za Karlovac juniorsku ligu.
– Možete li nam nešto reći o povijesti karlovačke ženske košarke?
– Prije Domovinskog rata u Karlovcu su postojala dva ženska košarkaška kluba i to ŽKK Željezničar i ŽKK Jugotorbina, koji se krajem osamdesetih stapaju u jedan klub, da bi se 1991. s prvim sirenama za uzbunu ugasio i taj klub. Po okončanju rata, 1996. godine, tri “bivše” košarkašice Jasna Prstec Milošević, Ljiljana Stubljar (nažalost prerano preminula 1999. godine) i moja malenkost smo osnovale ŽKK Karlovac, novi ženski košarkaški klub, popularne “Lavice” u kojem smo i igrale, koji se, eto, održao do današnjih dana i zadnjih desetak godina je jedini ženski košarkaški klub u Karlovačkoj županiji.
– Koji su dosadašnji najveći uspjesi ženske karlovačke košarke?
– Na početku u sezoni 1996/97 smo igrali A2 žensku ligu te smo se odmah kvalificirali u A1 ligu što nam je uspjelo i sezonu kasnije, ali smo zbog nedostatka financijskih sredstava odustali u natjecanju za A1 ligi, te smo godinama igrali A2 žensku košarkašku ligu kao i sve lige za mlađe dobne kategorije. Kroz naš klub su prošle košarkašice poznate i priznate u bivšoj državi kao što su već gore spomenute Jasna Prstec-Milošević, Ljiljana Stubljar (1968. – 1999.), Gordana Ivković, Donka Janeva -Würth, Suzana Vuletić – Šafarek, Romana Saraga – Majstorović, igračice koje su igrale u renomiranim klubovima bivše države kao što su Lokomotiva, Montmontaža, Mursa Osijek itd. Da sada ne nabrajam sve rezultate mogu samo reći da smo rezultatski, kao i svi, imali uspona i padova. Imali smo sezona kada bi u smjeni generacija bili na dnu tablice, a imali smo i sezona kada bi se izravno borili za ulazak među 2-3 mjesta koja vode na poluzavršnice u svim kategorijama kako mlađekadetskim tako i kadetskim i juniorskim, a u više navrata i u seniorsku A1 ligu… Bitno nam je da smo gotovo 20 godina prisutni u ženskoj košarci te da svake godine iz svog pogona izbacimo jednu ili dvije košarkašice koje uglavnom igraju po zagrebačkim klubovima ili su na širem popisu reprezentacije.
– Kada ste vi igrali košarku i gdje sve?
– Kao što sam već gore napomenula, košarku sam igrala samo u Karlovcu i to od 1984. godine do 1987. u karlovačkom Željezničaru – mlađi kadetski, kadetski i juniorski uzrast na području bivše države. Od 1987. do 1991. godine igrala sam za Jugoturbinu iz Karlovca – juniorska i seniorska natjecanja na području bivše države. Od 1996. godine do 2000. godine igrala sam A2 hrvatsku ligu za ŽKK Karlovac.
– Koja su najpoznatija imena ženske karlovačke košarke?
– U novijoj povjesti Kluba, dakle od 1996. godine na ovamo, osim gore spomenutih “košarkaških legendi” to su sestre Nikolina i Martina Ilijanić, Tena Brkić, Ivona Car, a od mlađih djevojke koje su i sada na širem popisu reprezentacija u mlađim selekcijama i to: Lea Hajdin, Bruna Belić te Martina Kos.
– Gdje je danas ŽKK Karlovac? U kojoj ligi se natječete, imate li sve dobne uzraste … ?
– Imamo sve dobne uzraste od škole košarke pa nadalje. Osim juniorske lige igramo i mlađekadetsku i kadetsku i to pod okriljem Košarkaškog saveza Zagreba te B 1 ligu u organizaciji Košarkaškog saveza Primorsko-goranske županije.
– Organizirali ste poluzavršnicu veoma uspješno, a umalo niste otišli i na F4, odnosno završnicu? Nedostajalo je malo sreće?
– Što pametno reći nakon dvije skoro dobivene utakmice… Jednostavno nismo imali sportske sreće. Naše cure su držale tekmu, bile bolje, ali Medekice su se dva puta vratile. Čestitam Medveščaku na pobjedi, ali i treba iskreno čestitati i našim curma. Bile su izvrsna ekipa, ali nisu imale sreće. Imale su Split na koljenima pa izgubile, bile uvjerljive protiv Novog Zagreba, protiv Medveščaka imale u zadnjoj četvrtini dva puta dobivenu utakmicu – negdje će im se to vratiti. Sve je to sport.. Idemo dalje…
– Biti peti u državi i nije mali uspjeh?
– Svakako s obzirom na financije i nedostatak djece i činjenicu da je jako teško doći na poluzavršni turnir iz regije Centar gdje je najveća koncetracija kvalitetnih ekipa. Ovo je najbolji rezultat u povijestii kluba što se tiče mlađih dobnih kategorija i već drugu godinu za redom igramo na poluzavršnici i uz bok smo najboljim juniorskim klubovima u državi što nije mala stvar.
– Kako je biti košarkaška “katica za sve” u karlovačkoj ženskoj košarci?
– A ne znam kako vam odgovoriti na to pitanje… Našalim se ponekad pa kažem da vjerojatno imam neku “dijagnozu”, sport mi je očito u krvi… Čovjek to voli ili ne voli, nema trećeg. Kada sam aktivno prestala igrati košarku, morala sam nastaviti nešto raditi u sportu, a kad već imam “svoj klub” logični je izbor da se posvetim tome. Ne mogu reći da sportska zajednica Karlovca i županije nije prepoznala moj rad pa sam tako dobila i nagrade i to: 2001. godine nagradu za najuspješnijeg sportskog djelatnika grada Karlovca, 2007. godine nagradu za najuspješnijeg sportskog djelatnika u Karlovačkoj županiji i 2012. godine dobila nagradu za najuspješnijeg sportskog djelatnika grada Karlovca.
– Izgleda kad se jednom košarka zavoli da je teško oprostiti se od nje, nastavlja se kasnije raditi u raznim vidovima poslije okončanja karijere?
– Istina, iako sam aktivna i u drugim sportovima, pa sam tako osim u košarci, u kojoj sam odradila ženski i muški All star susret koji su se odigrali u Karlovcu, te Kup Krešimira Ćosića i juniorsku poluzavršnicu prvenstva Hrvatske za juniorke, bila sam i koordiator za novinare i volontere na svjetskom rukometnom prvenstvu za žene koje se 2003. godine održalo u Hrvatskoj, a jedna je skupina bila i u Karlovcu. Inače sam i trener za mlađe dobne kategorije, te opunomoćenik na košarkaškim utakmicama te sam član Upravnog odbora Košarkaškog saveza karlovačke županije, kao i predstavnik u Saboru HKS-a.
– Kakva je perspektiva ženske košarke u Karlovcu?
– Nadamo se dobra i da će rezultati u posljednje vrijeme pridonijeti popularizaciji košarke u našem gradu i uz dobar i kvalitetan rad ponoviti ovakve uspjehe.
– Što mislite o hrvatskoj A1 ligi i inače kvaliteti hrvatske ženske košarke?
– Mislim da A1 ligu treba smanjiti na optimalan broj klubova koji mogu financijski i igrački to pratiti, a ne da nam se događaju rezultati preko 50 razlike jer od toga nitko nema koristi i koga to zanima. Ako Slovenci mogu imati 6 klubova u prvoj ligi, mi možemo imati 8 ili manje, smanjiti i ojačati A2 ligu i osnovati jeftinije B lige sa ciljem razvoja mladih igračica.
– Kako će nam proći reprezantacija na Europskom prvenstvu u lipnju ove godine u Mađarskoj.
– Skupina je izuzetno teška ali uz dobar rad izbornika i ako cure daju sve od sebe, u što ne sumnjamo, možemo se nadati prolasku.
Tihomir Begić
Foto: Kristina Peris (stoji krajnje desno) sa juniorkama Karlovca na poluzavršnici prvenstva Hrvatske
