Ovih dana protekli su potoci košarkaške žuči zbog debakla naše muške košarkaške reprezentacije na EuroBasketu u Francuskoj. Svakom iole boljem poznavatelju košarke još je u zagrebačkoj Areni bilo jasno da naša reprezentacija s takvoim igrom neće daleko stići i da su snovi o nekakvoj medalji nakon dvadesetak godina samo pusti snovi neutemeljeni na stvarnoj hrvatskoj košarkaškoj sposobnosti i kvaliteti. I kad se izjalove nerealni snovi, u Hrvatskoj je najlakše smijeniti trenera. Perasoviću kapa dolje za visoki moralni čin ostavke jer je ona znak njegove odgovornosti spram izborničke dužnosti i hrvatske sportske javnosti. A, upravo debakl naše košarkaške reprezentacije ponukao nas je za ovaj komentar. Isključimo li U19 mušku košarkašku reprezentaciju, koja je na Svjetskom prvenstvu odvažno i srčano igrala finale protiv Amerikanaca i tek u produžetku od dream-teama izgubila zlato, sve ostale naše reprezentacije – U14, U16, U18 i U20 – ovog ljeta nisu ostavile nikakav trag na europskim prvenstvima. Zapravo su ti rezultati bliži totalnom razočarenju nego li nekakvom ushitu i ponosu na hrvatsku košarku koja je svojedobno žarila i palila Europom i svijetom. To se odnosi i na mušku i na žensku košarku.
O muškoj seniorskoj Hrvatskoj više nećemo trošiti riječi, sve smo vidjeli i – zaboravimo što prije. Hrvatska U20 reprezentacija je na Europskom prvenstvu u Italiji osvojila 17. mjesto od 20 europskih reprezentacija u A Diviziji i doživjela totalni debakl. Ispala je u B Diviziju što najbolje govori o njezinoj kvaliteti. Hrvatska U18 reprezentacija je u Grčkoj od 16 reprezentacija osvojikla 12 mjesto u A Diviziji. Tri reprezentacije su ispale u B Diviziju i da se i naši juniori presele u B Diviziju nedostajalo je vrlo malo. I tu smo na europskom dnu. Nešto bolji bili su kadeti Hrvatske (U14) na Europskom prvenstvu u Litvi (Kaunas). Dok su naši susjedi, bosanskohercegovačka reprezentacija, slavili naslov prvaka, Hrvatska je osvojila deveto mjesto od 16 ekipa.
Kad su u pitanju ženske reprezentativne selekcije, situacija je slična. “Milijun problema” bilo je sa seniorskom reprezentacijom kojoj se 12. mjesto (od ukupno 20) može pravdati nizom ozljeda ključnih i iskusnih reprezentativki i činjenicom da nismo na prvenstvo otišli u najjačem sastavu. U20 ženska reprezentacija i ne postoji. Možda je i bolje u ovom trenutku ako već nije bila utemeljena od najbolje hrvatske generacije, cura rođenih 1993. i 1994. godine. Zašto? Zato što naše juniorke – Hrvatska U18 – nisu u Celju na Europskom prvenstvu pokazale da bi u uzrastu U20 mogle postići zapaženije rezultate. One su u U18 uzrastu u Celju od 16 reprezentacija bile tek devete, a polagale su se velike nade u njih da mogu postići najbolji juniorski rezultat u povijesti hrvatske ženske juniorske košarke. Nisu ga postigle. Hrvatska U14 reprezentacija (kadetkinje) su se jedva spasile od ispadanja u B Diviziju. Na Europskom prvenstvu u Portugalu (Matosinhos) bile su trinaeste od šesnaest reprezentacija, a tri su ispadale u B Diviziju.
Generalna ocjena – hrvatska reprezentativna košarka, i muška i ženska, tonu prema europskom i svjetskom dnu što će sigurno pokazati i najnovija Fibina ranking lista. Lige su nam sve slabije i za nepovjerovati je da će biti slučajeva da će i kadetski košarkaški uzrasti, a da ne spominjemo juniorski, igrati seniorske lige. To je najbolji argument da nema sustavnog rada niti razvoja hrvatske košarke. Mogu li se dokučiti razlozi zašto je to tako? Ponavljamo opet – najlakše je smijeniti trenera, ali, uvjereni smo, nije problem u trenerima. Problemi su puno dublji, a oni se nalaze u košarkaškim savezima, komisijama, savjetima i odborima u kojima treba prestati s politikom uhljebljivanja podobnih po bilo kojim osnovama (čast iznimkama). Treba dovesti sposobne i radišne, treba košarku vratiti košarkašima koji imaju ime i prezime, imaju svjetska poznanstva i prijateljstva. Kad to napravimo, i košarka će nam krenuti uzlaznom linijom. Postojeći sustav košarkaških vrijednosti treba totalno izokrenuti pa neće samo Laško biti košarkaško nego to može biti i Žuja ili Karlovačko!
Tihomir Begić
Foto: Arsen Miletić