Ove godine navršilo se točno dvadeset godina kako je hrvatska ženska košarkaška reprezentacija po prvi put sudjelovala na završnom turniru Europskog prvenstva 1995. godine u Češkoj, u Brnu. Tada su boje Hrvatske branile Monika Kovač, Slavica Pretreger, Linda Antić, Koraljka Hlede, Vedrana Grgin-Fonseca, Danira Bilić (ex Nakić), Nikolina Grabovac, Žana Lelas, Mirjana Tabak, Vanda Baranović-Urukalo, Korana Longin i Sonja Kireta. Još i danas u košarci je aktivna Sonja Kireta koja igra u Italiji. Tada je sa 17.4 koša najefikasnija u našim redovima bila Splićanka Žana Lelas (top 4 prvenstva), a najbolja asistentica Vukovarka Slavica Pretreger (top 2 prvenstva). Zadranka Korana Longin bila je tada četvrta najefikasnija košarkašica. Efikasnije su bile samo Lelas, Nakić, Grgin-Fonseca. Često sretnemo Korinu Longin, proćaskamo u četiri oka o košarci, a ovog puta i javno za naš portal.
– Sjećate li se tih dana, Korana? Kako je bilo prvi put nastupati za Hrvatsku na europskoj završnici?
– Naravno da se sjećam. Po prvi put nastupati za reprezentaciju Hrvatske bio je poseban osjećaj. Rat se tek bio završio i posebna čast i ponos je bilo pred utakmicu slušati hrvatsku himnu. To nam je davalo još veću snagu pred utakmicu.
– Tko je tada bio izbornik Hrvatske i jeste li bili zadovoljni nastupom?
– Tada je izbornik bio Vito Gilić. Krenuli smo odlično. U prve tri utakmice imali smo tri pobjede, a onda, nakon dana pauze, kao da smo se prepale mogućeg uspjeha i na kraju smo završile na osmom mjestu.
– Iz godine u godinu ste rasle i napredovale, igrački postajale sve bolje pa ste to i dokazali na Mediteranskim igrama u Bariju 1997. kada ste osvojile zlato. Kako je tamo bilo? Je li to bila prva hrvatska medalja u ženskoj košarci?
– U Bariju na Mediteranskim igrama je bilo neopisivo samim tim što smo doslovno u zadnji tren otišle na te igre. Zalaganjem i posredovanjem gosp. Antuna Vrdoljaka smo se doslovno u zadnji tren ukrcale na brod za Bari i to mu zahvalile na najbolji mogući način – zlatnom medaljom!
– Gdje ste igrali klupsku košarku u Europi i gdje vam je bilo najljepše? Gdje ste postizali najbolje rezultate?
– U Europi sam igrala u mnogo klubova i imala sam veliku sreću u svojoj sportskoj karijeri jer su sve to bili vrhunski europski klubovi koji su osvajali titule prvaka u svojim zemljama. Bili su to redom klubovi: Bari i Taranto u Italiji, Barcelona u Španjolskoj te u Turskoj Galatasaray, Fenerbahce i Besiktas. Za sve ove države i klubove me vežu prekrasne uspomene i prekrasni ljudi. Ipak, nekako najviše sam se osjećala kao doma baš u Turskoj, u Istanbulu, jer sam tamo, igrajući za ova ova tri kluba, provela šest godina, tako da Istanbul smatram svojim drugim domom, a tamo sam ujedno postigla i najbolje klupske europske rezultate.
– Koji su vam detalji ostali u posebnom sjećanju iz reprezentacije?
– Sve što je vezano za reprezentaciju Hrvatske mi je ostalo u jako lijepom sjećanju, nekako na posebnom mjestu u mom srcu. Neopisiv je osjećaj predstavljati svoju domovinu i igrati za nju. Mislim da pitate bilo kojeg sportaša da bi odgovor uvijek bio isti.
– Kako danas vidite hrvatsku košarku?
– Hrvatska košarka danas, po mom mišljenju, bi trebala biti na jednoj višoj razini. Mislim da bi se moralo više ulagati u košarku općenito jer imamo puno dragulja kao sto su Dario Šarić, Mario Hezonja, Marija Režan, Ana-Marija Begić i mnogi drugi i vjerujte da ih dolazi još. Mi smo jednostavno takva zemlja, uvijek smo imali i imat ćemo odlične igrače.
– Što mislite o ideji da u HKS-u brigu o razvoju hrvatske žesnke košarke preuzme žena, odnosno neka naša međunarodno afirmirana i priznata košarkašica? Bi li to bilo bolje za razvoj ženske košarke u Hrvatskoj?
– Mislim da je to super ideja i da bi to bio pun pogodak! U Turskoj već odavno to prakticiraju i u zadnjih nekoliko godina njihova ženska reprezentacija je u samom vrhu Europe.
– Što možemo očekivati od kvalifikacija za EuroBasket 2017. u Češkoj? Dobili smo skupinu u kojoj smo s Francuskom, Estonijom i Nizozemskom? Hoćemo li proći?
– Mislim da kvalifikacije za EuroBasket 2017 u Českoj realno možemo proći sa ovim starijim i iskusnijim curama i uz par mlađih, koje su se već isprofilirale u odlične igračice, imamo sve. I mladost i iskustvo i snagu, tj. sve što je potrebno za prolaz dalje.
– Koliko ste danas daleko od košarke i imate li ikakve veze s njom?
– Iskreno nisam nikad daleko od košarke, pratim što se zbiva koliko mi to dopuste djeca. U kontaktu sam sa curama koje igraju vani i koje su u reprezentaciji. Kako živim u Zagrebu, odem na neke dobre utakmice EuroLige, na derbije i na završnice hrvatskog prvenstva koliko god mi to dopuste moji blizanci Toni i Eva, koji će u kolovozu napuniti četiri godine, tako da sam u prvom redu posvećena njima, a onda kad ostane malo vremena posvetim se i košarci – rekla nam je uz osmjeh Korana Longin.
Koranu i danas možete sresti kako šeta svoje blizance, veselu i uvijek spremnu za razgovor o košarci. A o njoj zna puno jer malo je košarkašica koje su igrale za takve europske košarkaške gigante kao što je ona. Bari, Taranto, Barcelona, Galatasaray, Fenerbahce, Besiktas – impozantan niz najboljih ženskih košarkaških klubova u kojima je Korana stekla ogromna iskustva, slavu i ime.
Foto: Korana Longin / fb
