KK Trešnjevka 2009 – osvrt na sezonu 2012./2013.

Piše: Dean Nemec

U trenutku kad smo i službeno ostvarili ono što smo postavili kao ciljeve ove sezone mislim da možemo iskazati zadovoljstvo. Ostvarili smo opstanak u A1 ligi, pa čak i nadmašili planove osvajanjem šestog mjesta, te u sve tri omladinske kategorije ušli na završne turnire prvenstva Hrvatske. Treba reći i da smo tijekom sezone osvojili obje međunarodne regionalne lige koje smo igrali – za kadetkinje i mlađe kadetkinje. Do kraja sezone u tri završnice mlađih kadetkinja, kadetkinja i juniorki borit ćemo se za što sjajniju medalju s dobrim izgledima da sva tri puta igramo za zlato.

Generacija igračica rođenih ’96. i ’97. godine donijela je Klubu do sada jednu zlatnu medalju sa mlađeg kadetskog prvenstva Hrvatske, te dvije srebrne medalje sa kadetskih prvenstava uz čak tri prva mjesta iz natjecanja u međunarodnim regionalnim ligama. Nije stoga čudno što se ove godine ta generacija ponovno našla u fokusu događanja u Klubu. Većina njih odigrala je prve minute u seniorskoj košarci, a neke i povremeno vrlo važne role tijekom prvenstva (Slonjšak, Kelava, Bura).

Ono što nas posebno veseli i osigurava nam nastavak dominacije u mlađim kategorijama jest uspjeh generacije mlađih kadetkinja rođenih ’98. i ’99. godine. Naime, prošle godine ta je generacija osvojila drugo mjesto na prvenstvu Hrvatske, a ove smo bili prvi u Zagrebu s igračicama rođenim samo ’99. godine i mlađim, te smo uvjerljivo osvojili prvo mjesto i na polufinalnom turniru mlađih kadetkinja održanom ovog vikenda u Koprivnici.

Treba naglasiti da smo te uspjehe postigli uglavnom s igračicama iz vlastitog pogona. Prvenstveno u generaciji ’98. i ’99. gdje su sve igračice počele igrati košarku u našoj školi košarke. U generaciji 96/97 situacija je nešto drugačija jer su čak četiri igračice Lana Rački, Lucija Milošević, Anita Kelava i Dora Jordanić došle iz Pešćenice, Medveščaka i Croatije. No, s obziorm da smo tijekom ove i ranijih sezona izgubili naše igračice – Mateu Fadigu (otišla na školovanje u Englesku) i Niku Sarjanović (otišla u Novi Zagreb), te Ivanu Dojkić (došla iz Poreča i otišla u Novi Zagreb), morali smo popuniti generaciju s igračicama iz drugih klubova.

Sve dovedene igračice uspjeli smo unaprijediti. Postale su kadetske i juniorske reprezentativke te članice seniorske ekipe Kluba i vjerojatno će u budućnosti biti nositeljice razvoja Kluba.

Seniorska ekipa bit će stoga u slijedećoj sezoni oslonjena upravo na generaciju 96/97 i uz pomoć nekoliko starijih igračica pokušat ćemo obraniti šestu poziciju iz ove sezone, pa i napraviti napredak. No, naravno da u natjecanju seniorki puno utjecaja na rezultat ima novac kojim klub raspolaže.

U prvoj ligi mi smo po tom kriteriju još uvijek u donjem domu ili čak i na začelju. Trenutna ekonomska i gospodarska situacija sugerira da ćemo teško doći do nekog ozbiljnijeg novca već u slijedećoj sezoni. Trudit ćemo se i dalje ostati na razini da nikome ne ostanemo dužni, da razvijamo vlastiti igrački pogon i da paralelno razgovaramo o ulasku u Klub tvrtki koje će nam u budućnosti moći osigurati novac za daljnji razvoj. Naime, siguran sam da ćemo kad-tad doći do vrha. Takav je i plan razvoja Kluba, ali ćemo to učiniti korak po korak poštujući faze razvoja i rasta.

U ovoj sezoni sve ciljeve smo, dakle, postigli i zahvaljujem svima koji su sudjelovali u tome. Mojim suradnicima – trenerima Hrvoju Karinu i Mateju Filipiju, koji su zajedno sa mnom u Klubu sve – od trenera do ekonoma, fizioterapeuta, čistačice, dostavljača i tajnika. Potom dakako seniorskim igračicama, koje su svojim entuzijazmom i sportskim pristupom održali Klub na nivou znatno višem od novca koji se u njemu trenutno nalazi. Bile su to Lea Fabbri, Sandra Vrinjanin, Anamarija Bačić, Sara Plavljanin, Irena Čunčić, Anja Škara, Marija Kovač, Marijana Mamić i Iva Slišković, koja je s Olimpijskih igara u Londonu došla igrati za svoj klub, koji joj u tom trenutku nije mogao platiti niti tramvajsku kartu…

Bila je to naporna ali lijepa priča sezone 2012./2013. na Trešnjevci, koja na mjestu postanka hrvatske i zagrebačke ženske košarke vraća nadu u sport i košarku. Naravno, zahvaljujem i roditeljima svih mladih igračica, koji su pomogli Klub, svatko na svoj način, ali nezamjenjiv i vrlo neophodan.

Na kraju iskoristit ću priliku da se osvrnem na stanje u ženskoj košarci u Hrvatskoj. Omladinski pogoni klubova sve teže rade zbog teškoća s financiranjem, a to će biti najvažnije u budućnosti da održimo hrvatsku seniorsku ligu u cjelini na kakvoj-takvoj razini. Naime, bitno je da vrh lige bude bude kvalitetan i da netko poput Novog Zagreba, pa i ne samo oni, ulaže u seniorski pogon. No, nije to jedini zalog razvoja ženske košarke. Male sredine izvan Zagreba, a i u njemu, moraju pronalaziti povremeno velike talente, koje tada zajedno ti klubovi i oni veči moraju pretvarati u kvalitetu. Prvi korak prema kvaliteti je kvantitet. Moramo educirati trenere u malim sredinama i podržavati rad u tim sredinama.

Naravno da nam treba Novi Zagreb ili netko sličan njima tko će uložiti veliki novac u žensku košarku. No, to je vrh piramide a sve ono što se nalazi u bazi je isto tako ženska košarka.

2 KOMENTARI

  1. S obzirom na uloženo (ne mislim na trud već financije) u svakom pogledu dobra pa i vrlo dobra sezonu za Trešnju!Kako rezultatski tako i u pogledu napretka mladih igračica.Siguran sam da će Trešnja u skoroj budućnosti na nekim od njih zaraditi lijepu lovu.I nakon toga odraditi sezonu bez straha od neimaštine.

  2. Mislim da im nije pametno još prodavat, za recimo dvije godine i sa iskustvom igranja A1 mogle bi pojedinke puno više vrijedit…do tad naravno moraju preživjet i kako kaže Nemec pronaći tvrtku koja će klubu financijski pomoći! Ali u tom slučaju nebi ja ni prodavao najbolje, platio bi njih ako sam u mogučnosti i sa svojim nastojao ostvariti što bolji rezultat…a onda ih prodat van naših granica!

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime