Rođena Vinkovčanka Katarina Trehub ostavila je i te kakvog traga u pulskoj ženskoj košarci. Iz slavonske košarkaške anonimnosti “iščupao” ju je trener pulskih košarkašica Ivan Đukić i doveo pod reflektorska svjetla Prve ženske lige na koja se Katarina privikavala nekoliko sezona, stjecala iskustva i upijala znanja da bi ove sezone stigla do MVP priznanja Prve ženske lige. Ova 190 cm visoka Slavonka, rođena 27. 11. 1997. godine, odličnih fizičkih predispozicija, izvrsnog skoka, još nije sve rekla pod koševima. Povod za razgovor dva su priznanja HKS-a za njezinu igru – MVP Prve ženske lige ove sezone i najbolja skakačica Lige.
– Kako si i gdje započela igrati košarku i tko ti je bio prvi trener?
– Započela sam igrati košarku u šestom razredu osnovne škole u Vinkovcima. Znači od dvanaeste godine. Prvi pravi trener koji je nešto napravio od kluba što se tiče ženskog dijela je Luka Kivela iz Zagreba, a poslije njega bih spomenula i Igora Hardija.
– Tvoj pravi pravi i veći iskorak u svijet hrvatske košarke bio je dolazak tebe i tvoje sestre u Pulu kod Đukića. Kako se to dogodilo?
– Upravo tako. Naš prvi pravi iskorak u košarci, tj. u višu razinu igranja od igranja za ŽKK Vinkovci u 3. ligi Istok, gdje sam dominirala. Zato me je trener Đukić primjetio i pozvao k sebi u Pulu u prvoligaški klub. Nisam mogla odbiti jer tu realno nisam mogla napredovati pa sam zato teška srca ipak pristala jer morala sam birati što mi je važnije, tj. misliti na budućnost. Tako da smo ja i moja sestra otišle u Pulu. Tamo sam krenula u treći razred srednje škole, a sestra Barbara, koja je danas u u Americi u Wayomingu, u prvi srednje.
– Kako ti je u Puli jer si mlada ali i nositeljica igre. Kako nosiš tu odgovornost na plećima?
– Imam 21 godinu pa ove godine je puno lakše i snašla sam se u toj odgovornosti.
– Jeste li zadovoljni sezonom?
– Da sezonom sam jako zadovoljna. Žao mi je što više naših kvalitetnih igračica ne igra u Hrvatskoj da liga bude zanimljivija, a time i konkurencija jača, ali što je tu je. Sve u svemu prezadovoljna sam osobnom igrom i klupskim mjestom u hrvatskoj ženskoj košarci s obzirom koliko smo trenirale i koliko je cura bilo na treningu.
– Osvojila si dva priznanja HKS-a kao najbolja skakačica i MVP Prve ženske lige, koje ti je draže?
– Pa rekla bih da mi je priznanje za MVP Prve ženske lige draže. Ipak sam naziv govori Most Valuable Player tj. najkorisnija igračica, ali drago mi je i drugo priznanje.
– Sad igraš za riječki FSV u kvalfikacijama za Prvu ligu. Kako se osjećaš u toj ulozi?
– Pa drago mi je ipak da ću omogućiti curama iz Rijeke da osjete Prvu žensku ligu jer cure su stvarno super i kao ekipa i svaka individualno. Trener i trenerica su također odlični tako da mi za njih nije problem igrati. Naprotiv, uživam.
– Da nećeš slučajno prijeći iz Pule u FSV sljedeće sezone?
– Ne, neću prijeći iz Pule u FSV. Nadam se da ću sljedeće sezone u inozemstvu naći dobar klub u kojem ću igrački sazrijeti još više, u kojem ću imati dobru minutažu i gdje ću moći pokazati što znam.
– Reprezentacija – u koju si pozvana?
– Bila sam u kadetskoj, juniorskoj i u U20 reprezentaciji. Najbolje mi je bilo u U20 kod trenerice Linde Antić Borak i pomoćne trenerice Ive Borović. Svakako su lijepa iskustva u svakoj repki, ali zadnja u kojoj sam bila se posebno pamti.
Foto: Katarina Trehub s izuzetnim skokom, pravim “muškim”, na početku utakmice protiv Splita
Tihomir Begić
