Josipa Pavić je pred početak sezone 16/17 iz redova Splita došla u Trešnjevku, a o razlozima koji su je motivirali za takvu odluku započeli smo ovaj intervju.
- Jedan od motiva za moj prelazak iz Splita u Trešnjevku je definitivno bila želja za nepretkom, a uz to naravno i želja za novim izazovima i novim iskustvima.
– Sada, kada četiri godine pogledaš unatrag, koliko ti je ovo razdoblje provedeno u Trešnjevci značio u individualnom razvoju?
- Odluka da prije četiri godine odem u Trešnjevku je odluka koju bih definitivno ponovila opet. Kao što svi već znaju Trešnjevka je klub koji trenažno jako dobro djeluje što pokazuju i rezultati koji se nižu godinama. Ja sam osobno jako zadovoljna onim što mi je klub pružio na individualnoj ali i na kolektivnoj razini. Mislim da nisam mogla odabarati bolju sredinu za svoj razvoj u tim godinama.
– Sa Trešnjevkom si ostvarila i neke zapažene rezultate, postala juniorska prvakinja, bila dva puta seniorska viceprvakinja, također igrala i finale kupa Ružice Meglaj Rimac u sezoni 16/17. Koliko ti ta ostvarenja znače i jesi li u potpunosti zadovoljna ostvarenim?
- Ne mogu reći da nisam zadovoljna ostvarenim u Trešnjevci. Svi ti naši uspjesi mi jako puno znače i izgradili su me u osobu i igrača kakav jesam danas. Uvijek će postojati taj neki žal što ova sezona nije odigrana do kraja. Smatram da je ova ekipa imala još puno toga za reći i pokazati u ovoj sezoni.
– Posljednjih nekoliko sezona Medveščak je bio dominantna ekipa u prvenstvu Hrvatske, no ove sezone ta se slika ponešto promijenila. Medveščak nije imao toliko snažan roster kao u ranijim sezonama, dok je Trešnjevka imala jednu dobru ekipu koja je posjedovala veliku količinu talenta, a sa Anjom Majstorović dobila i ponešto potrebnog iskustva. Činili ste se kao jedna vrlo skladna ekipa koja je uz Ragusu pretendirala kao glavni kandidat za naslov prvaka?
- Ciljevi na početku ove sezone su postavljeni jako visoko. Želja je bila ući u finale kupa Ružice Meglaj Rimac te igrati finalnu seriju prvenstva Hrvatske. Ova ekipa je obećavala puno i sve su želje i ciljevi bili lako ostvarivi.
– U domaćem prvenstvu imali ste omjer od 15 pobjeda i jednog poraza. Taj jedan poraz bio je prilično uvjerljiv poraz u Dubrovniku. Što je po tebi bio uzrok takvog rezultata?
- Jedino što mogu reći sa sigurnošću je definitivno da samo mi izgorjele od želje. Drugog opravdanja nema. Taj dan je Ragusa odigrala bolju utakmicu i zasluženo pobijedila. Rezultat koji je bio na kraju nije realnost, stoga mi je žao što se nije odigrao uzvrat.
– Zbog pandemije koronavirusa prvenstvo je prekinuto, a potom i otkazano bez proglašenog prvaka. Kakav je tvoj stav o toj odluci Hrvatskog košarkaškog saveza i smatraš li da biste uspjeli na koncu doći do finala i potencijalno ugroziti Ragusu da je prvenstvo dovršeno?
- S odlukom Saveza se u potpunosti slažem. Ne može se pobjednikom lige proglasiti ekipa koja ima jednu pobjedu vise od tada drugoplasirane ekipe, a dvije pobjede više od trećeplasirane. Stoga s moje strane gledano ova odluka saveza je ispravna i razumna. U našoj je ligi sve moguće te svatko može svakoga dobiti stoga ne vidim razloga da Trešnjevka ili bilo koja druga ekipa ne bi mogla ući u finale i odnijeti pobjedu.
– Za razliku od ostalih naših klubova Trešnjevka je i ove sezone uz naše prvenstvo sudjelovala i u regionalnoj WABA ligi. Kolika je razlika u kvaliteti između našeg prvenstva i tog regionalnog natjecanja, te koliko igranje WABA lige znači za razvoj tako mladih igračica?
- WABA ligu igraju ekipe koje su prvoplasirane ili drugoplasirane u svojim domaćim prvenstvima. Stoga je svaka regionalna utakmica na razini hrvatske najjače utakmice u sezoni, ako ne i jača. Igranje regionalne lige nam je ove godine, kao i prošlih, donijelo puno toga. Igrati i natjecati se protiv cura koje su starije i iskusnije velika je prednost za naš individualni i ekipni razvoj. Iako naš ovogodišnji rezultat u WABA ligi nije bio najbolji, mislim da se svaka igračica popela na stepenicu više te da je bogatija za još jedno jako dobro i pozitivno iskustvo, a toga nikad dosta.
– U tom natjecanju ostvarili ste 4 pobjede iz 18 susreta i zauzeli posljednje mjesto, no bilo je susreta u kojima je možda propuštena prilika za koju pobjedu više?
- Rezultatski smo se rangirali na posljednje mjesto u regionalnoj ligi što po meni nije neka relanost. Na putovanja smo često odlazili nekompletni što je rezultatski za nas bilo kobno. Domaće utakmice su pokazivale kako kompletni igramo jednu jako dobro košarku. Zadnja utakmica protiv Partizana za nas je značila ili posljednje mjesto ili visoko šesto mjesto. Na žalost smo izgubili te smo završili tu gdje jesmo. U suštini svega smatram da smo ove sezone bili veoma konkurentna ekipa koja je jako dobro parirala i ekipama u samom vrhu.
– Na individualnom planu iza tebe je odlična sezona i napredak u tvojoj igri jasno je vidljiv. Koliko si zadovoljna prikazanim kroz sezonu?
- Za mene je odskočna daska ove sezone bilo Europsko prvenstvo u Prištini. Imala sam priliku učiti od dvoje vrhunskih trenera. Trenerica Vedrana Grgin i trener Goran Gunjević dali su mi dovoljno slobode pa tako i znanja da iskoristim svoj potencijala najbolje što mogu. Nakon toga u sezonu sam ušla psihički spremnija te sam imala jako puno samopouzdanja. Također se ove sezone igra više bazirala na viskom igračicama što mi je dalo dovoljno prostora za dokazivanje. Bilo je utakmica s kojima sam bila zadovoljna ali naravno i onih s kojima nisam. U konačnici mogu reći da je ovo moja najbolja sezona do sada te da trebam biti zadovoljna prikazanim.
– Gdje smatraš da si ostvarila najveći pomak u svojoj igri i gdje još uvijek vidiš prostor za napredak?
- Što se mene tiče prostora za napredak nikad ne manjka. Uvijek postoje oni mali detaljčići na kojima se može raditi. Zadovoljna sam svojim napretkom u Trešnjevci ali ima tu još posla. Ako baš trebam izdvojiti najveći pomak je definitivno u mojim šuterskim sposobnostima i u leđnoj igri. Tome sam se najviše posvetila u ovom periodu provedenom u Zagrebu. Nije ni to još uvijek na onoj razini kojoj težim da bude, ali uz rad i trud vjerujem da će biti.
– Sa krajem ove sezone istekao je i tvoj ugovor s Trešnjevkom. Kakvi su ti budući planovi i gdje se vidiš u nekoj skorijoj budućnosti?
- U skorijoj budućnosti se definitivno vidim izvan Lijepe naše. Ostaje pomalo žal za neodigranom sezonom jer sam si uvijek govorila kako želim osvojiti nešto u svojoj domovini i onda otići. Ovako odlazim bez medalje oko vrata al’ tako je kako je. Ostanak u Hrvatskoj za mene nije najbolja opcija jer nijedan klub ne planira igrati regionalnu ligu te bi moj ostanak značio samo korak unazad. Stoga se nadam da ću sljedeće sezona zaigrati u nekom novom okruženju te u nekoj boljoj ligi.
– Prošla si sve mlađe reprezentativne selekcije. Imaš li seniorskih reprezentativnih ambicija, vjeruješ li da se u budućnosti možeš izboriti i za mjesto među najboljom izabranom vrstom?
- Ambicija i želja kod mene nikad dosta pogotovo kada je u pitanju igranje za reprezentaciju. Sretna sam što sam već sedam godina za redom imala čast predstavljati svoju domovinu na različitim europskim natjecanjima. Nadam se da ću imati priliku ponovno obući taj crveno-bijeli dres kao članica seniorske reprezentacije. Uvijek sam si govorila: ‘Josipa, doći će tvoje vrijeme, samo budi strpljiva’. Sada se i dalje vodim tom svojoj „internom“. Na meni je sada da se svojim brojkama i igrom nametnem i dokažem izborniku, pa kako Bog da. Ja se nadam pozivu i vjerujem u sebe.
Krešimir Dabić
Foto: Josipa Pavić, centar ŽKK Trešnjevke 2009
