Vijest da je Jelena Tomić dobila povjerenje da kao jedini košarkaški sudac iz Hrvatske sudi na ovogodišnjem seniorskom Europskom prvenstvu za žene raduje svakog istinskog zaljubljenika u narančastu loptu. U prvom redu to je priznanje ovoj vrijednoj djevojci koja se već ohoho godina uspješno druži sa sudačkom zviždaljkom. To je također priznanje i Hrvatskoj, njenom Košarkaškom savezu i Udruzi hrvatskih košarkaških sudaca. Priznanje koje će, uvjereni smo, naša Jelena znati opravdati na najvećoj košarkaškoj smotri ženske reprezentativne košarke u Europi, koja će se u Mađarskoj i Rumunjskoj održati od 11. do 28. lipnja ove godine. Međutim, koliku je reputaciju košarkaške sutkinje izgradila ova djevojka najbolje pokazuje i činjenica da za koji dan ide u Rusiju suditi završne utakmice EuroLige, konkretno utakmicu UMMC Ekaterinburg – Nadezhda.
– Kako je suditi Diani Taurasi?
– Uvijek je izazov suditi najboljima na svijetu, ili ja to volim reći ovako – wow, sudim onima koje netko gleda samo na televiziji!
– Imaju li suci nekakvu nevidljivu barijeru prema košarkaškim autoritetima, kao npr. Taurasi, Parker i njima sličnima, pa im znaju progledati kroz prste što drugima, manje poznatim ne bi?
– Vjerojatno podsvjesno imaju neke protekcije…hahaha…koje mi suci ne želimo priznati…hahaha… Ali, šalu na stranu, ja nastojim da imam ista “pravila i kriterije” prema svima, tj. nastojim uvijek bit korektna prema igračicama i igračima. Sudim i A1 mušku košarkašku ligu, gdje su totalno drukčiji kontakti i razina igre, pa se ponekad teško prebaciti sa jednog na drugo. Najvažnije je znati, da svaki igrač “raste” uz suca. Pod tim mislim to da sam sa nekim našim košarkašima i košarkašicama, koji sad igraju u vrhunskim klubovima, prošle sve uzraste – kadetska prvenstva, juniorska i evo sad je došlo i seniorsko prvenstvo.
– Kad si saznala da ćeš suditi na EuroBasketu 2015. i tko ti je ukazao to povjerenje?
– Ujutro u 9.15 me nazvala kolegica koja je također nominirana na EuroBasket i rekla: ‘Pa, draga, čestitam ti!’ Pitala sam na čemu, a ona kaže: ‘Na europskom prvenstvu!’ Vrisnula sam od sreće, mislila da je neka šala… Uh, kako je to bio dobar osjećaj! I, naravno, nekoliko trenutaka kasnije su mi javili iz našeg Saveza i poslali “crno na bijelo” da se ipak uvjerim da je to najozbiljnije.
– Kad si položila za međunarodnog suca, odnosno sutkinju?
– Za međunarodnog suca sam položila 2007. godine, kada je naš predsjednik Danko Radić odlučio da bi bilo dobro da i mi imamo ženskog međunarodnog suca na čemu mu se zahvaljujem što je odlučio da to budem baš ja. Maksimalno se trudim da i dan danas opravdam to povjerenje koje mi je ukazano, da iz dana u dan budem sve bolja i bolja, a evo što rezultati i ovi pozivi potvrđuju i zbog čega sam jako sretna i zadovoljna.
– Što za tebe osobno znači taj poziv?
– Uh…teško je opisati riječima. Sretna sam i ponosna iz više razloga, ali jedan vrlo bitan je što sad stvarno mogu reći – gle, ljudi moji dragi, trud se isplatio!!!! Dobila sam europsko prvenstvo! I za mene je to veliki uspjeh tim više što, htjeli mi to priznati ili ne, ovo je ipak “muški svijet” u kojem se ponekad teško opstaje, ali u koji mi žene ulazimo polako ali sigurno hahaha.. U šali znam reći – ma, baš me briga, jedina sam u Hrvatskoj, ispisala sam povijest kao prva i jedina međunarodna sutkinja i sad mogu ‘okačiti zviždaljku o klin’… hahah…
– Otkada si u sudačkim vodama? Kako si se odlučila postati košarkaski sudac?
– Još od srednje škole, kada sam igrala i trenirala za školsku ekipu, gdje su mi nekada sudile moje sadašnje kolege. Vjerujte mi, nikad nisam obraćala pažnju na suce i jedan dan na treningu trenerica kaže: ‘Je li netko zainteresiran za suce i pomoćne suce?’ I prijavi se nas pet iz fore – hoćemo li – hoćemo i, eto, kako tad tako dan danas. Prvo iz zabave, a danas je ta zabava postala posve ozbiljna!
– Kakva je razlika suditi u domaćem prvenstvu i u europskim natjecanjima?
– Velika. Za početak većinom su to ispunjene dvorane na svim ženskim utakmica u svim zemljama. EuroCup utakmice su šarolike kvalitete, mislim da stvarno ima svakakvih ekipa – dobrih i manje dobrih. A EuroLiga je posebna priča. Mi danas imamo ruske i turske ekipe čiji su budžeti veći nego u nekim muškim ekipama i gdje imate skoro cijelu petorku Amerikanki. I još jedna bitnija stvar koju ja primjećujem kao sudac je ta da u Europi utakmica može završiti sa pola koša razlike, a da sucima nitko ne prigovara. Ja to volim reći da nitko ne traži alibi u sucima. Ako izgubiš utakmicu, dođi k’o čovjek – stisni ruku, čestitaj protivniku koji je bolji ili koji je taj dan imao više sreće i idemo dalje!
– Koliko te mi pratimo, obično si neprimjetna na parketu što znači da dobro obavljaš svoj posao?
– Znači, pogodili ste u BIT. Ja kad se pripremam za utakmicu sa svojim kolegama u svlačionici, zadnja najbitnija stvar koju im kažem, to svi znaju koji su ikada sudili sa mnom je – BUDIMO NEPRIMJETNI! Da završi utakmica i kad nekog pitaju: ‘Tko je sudio? ‘da kažu: ‘Nemam pojma, nismo ih ni primjetili!’ E, ja to smatram da je dobro osuđena utakmica. Da se razumijemo, mi smo samo obični ljudi kao i svi, mi nismo roboti, mi griješimo, i to je sve sastavni dio utakmice, ali važno je da se mi međusobno poštujemo – igrači, treneri, suci… Ja uvijek znam reći: ‘Ne moraju me igrači voljeti i misliti da sam ja super sudac itd., ali na utakmici, tih sat i pol, će me poštovati kao i ja njih!’
– Je li sudac najbolji kad je neprimjetan na parketu?
– Ne da je najbolje, nego je jedino ispravno! Ako mi igrač dođe s ogrebotinom na ruci, glavi, nozi ili nečim što mu je napravio protivnik i kaže mi: ‘Pogledaj, udario me!’ Realno je da mu ne mogu reći: ‘Nije te udario ili nije to ništa ili dobit ćeš tehničku, što se buniš!’ Obično dođem do igrača/igračice i kažem: ‘Oprosti, stvarno nisam vidjela, ili nisam svirala iz nekog razloga, obratit ću pažnju, nemoj se ljutiti..’ I tu su 99.9 posto igrača/igračica fenomenalni. Razumni.
– Koja su ti loša, a koja lijepa iskustva iz sudačke karijere?
– Pa mogu bez problema kazati da se tih loših skoro i ne sjećam. Ne mogu reći da ih nije bilo. Da, bilo ih je, ali puno više na početku karijere kad je ljudima bilo neobično vidjeti ženu kao suca. Nije bitno znaš li suditi ili ne, nego je valjda u ljudskoj prirodi da prvo odreagiraju na to – ‘gle, žena sudi’, nego šta i kako sudi, zna li ili ne zna. Ali, danas je to normalno kad se pojavim. Nema više – ‘gle, žena sudi’! A i valjda je normalno da pamtim samo lijepe stvari.. haha, a loše potisnem negdje… A što se tiče lijepih iskustava…uh… o tom bih vam mogla pričati do preksutra… Ali, najljepša stvar uz to što sam obišla cijelu Europu je to što spadam u vrlo mali postotak ljudi koji vole ono što rade i uz to upoznaju nove ljude, zemlje, kulture…Ma, nešto savršeno!!!
– Imate li pripreme i kakve uoči odlaska na velika natjecanja kakva su završnice EuroLige, EuroCupa, EuroBasketa…?
– Prije svih velikih natjecanja postoje provjere fizičke pripremljenosti. Tu mislim na svjetska i europska prvenstva, pa tako će biti i ove godine na EuroBasketu! Mi suci imamo bip-test koji trčimo prije sezone, za vrijeme sezone i prije gore navedenih natjecanja. Inače, ja treniram skoro svaki dan, ovisno kako mi obaveze nalažu.
– I do sada si sudila na vrlo važnim natjecanjima na europskoj razini i predstavljala Hrvatsku na najljepši način. Na kojim si do sada natjecanjima sudila?
– Europsko prvenstvo za kadetkinje A divizije, Europsko prvenstvo za kadetkinje B Divizije, Europsko prvenstvo za juniorke A Divizije, Europsko prvenstvo za juniorke B Divizije, Europsko prvenstvo za žene do 20 godina, Svjetsko prvenstvo za žene do 19 godina, Svjetsko prvenstvo 3×3, Polufinale EuroCupa, Finale EuroCupa, a u utorak – 3. ožujka – sudim četvrtfinale EuroLige.
– Jesi li imala neku incidentnu situaciju s nekom košarkašicom?
– Ne!
– Kako je biti ženska košarkaška sutkinja?
– U 99.9 posto slučajeva savršeno, onaj mali postotak ćemo zanemariti, a to je kad se igraju utakmice velike važnosti, velikog intenziteta i nervoze, pa se uvijek pokušava malo izvršiti pritisak na suce, što nije dobro i znamo kako to završava i za trenere i za igrače … Ma, kad voliš ono što radiš i kad ti se ovako vraća, onda je fenomenalno biti ženski sudac!
– Imaš li vremena za privatni život? Imas li slobodnog vremena?
– Pa ne mogu se požaliti da nemam… hahaha…Uvijek se nađe vrijeme da se provede s prijateljima i da se izađe. Ja imam svoja dva kafića koja obožavam (Vivaldi i Li-la) i kad dođem s puta obvzno odem u jedan od njih da popijem svoj nesscaffe od vanilije koji obožavam.
– Bi li opet, da sad možeš sve vratiti unatrag i birati, opet izabrala isti put?
– Znate kako ja volim reći – ma ne bi se mijenjala ni sa kim na svjetu za milijune. Ja sam preživjela rat, poslije njega sam došla u Zagreb, bez roditelja, koji su ostali u Zenici, a brat i ja smo izbjegli. Živjela sam u Puli, Tomislavgradu (gdje su mi i danas roditelji i brat)…Ja sam većinu života u Zagrebu, skoro 20 godina. Krenula sam ni od čega i danas, hvala Bogu, mogu reći da sam sa svojih deset prstiju puno tog napravila! Ali, samo Bože zdravlja. Sve bih isto ispočetka. Malo bih bila pametnija, možda za neke stvari, ali znate kako se kaže…eeeee da mi je ova pamet bila…..hahaha…
Mada Jelena najčešće znade ostati neprimjetna sa zviždaljkom na košarkaškom terenu, što znači da odlično obavlja svoj posao, nismo željeli da ovi njezini veliki uspjesi ostanu neprimjetni. Oni su svakako važni i za nju osobno ali i za afirmaciju hrvatskih košarkaških sudaca ne samo kod nas nego i šire. U Europi u koju je Jelena davno zakoračila svojim korektnim i poštenim suđenjem što su najodgovorniji u FIBA-i primjetili i bez dvojbe joj ukazali povjerenje. I ukazivat će i ubuduće. Uvjereni smo u to.
Tihomir Begić
Foto: Jelena Tomić s Dianom Taurasi nakon jedne odsuđene euroligaške utakmice / zenska-kosarka.com
