Ivana Dojkić, donedavno prvotimka jedinog hrvatskog euroligaša Novog Zagreba, a odnedavno najbolja akvizicija celjskog prvoligaša Athlete Celje, nedvojbeno spada u sam vrh hrvatske ženske košarke. Najtrofejnija je bila i kao kadetkinja i kao juniorka, a i kao seniorka je osvojila naslove o kojima mnoge mogu sanjati, mada seniorka po dobnom uzrastu nije bila kao što nije ni sada dok radimo ovaj razgovor. Ona je još uvijek juniorka i to ulazno juniorsko godište. Taj dobni status imat će i dogodine. Međutim, kao takva je već odavno zakoračila u svijet ozbiljne seniorske košarke i sama ta činjenica da je i kao kadetkinja i kao juniorka oblačila seniorski dres jedne euroligaške ekipe i hrvatskih prvakinja i pobjednica Kupa sve govori o njezinoj kvaliteti i njezinu potencijalu koji tek treba da se iskaže u najljepšem svjetlu. Više je povoda za ovaj razgovor, a svakako glavni su njezin odlazak u Celje i završetak europskog juniorskog prvenstva u Portugalu na kojem nije branila boje hrvatske reprezentacije. Pitanje koje je svo ovo vrijeme golicalo ljubitelje hrvatske reprezentativne košarke bilo je zašto Ivana Dojkić nije išla s juniorskom reprezentacijom u Portugal.Pa evo za početak razgovora da odmah razjasnimo to pitanje.
– Zašto nisi bila s juniorskom reprezentacijom Hrvatske?
– Ove sam godine nažalost morala propustiti europsko juniorsko prvenstvo zbog zdravstvenih problema s koljenom. Naime, zbog upale patelarnog ligamenta liječnik specijalist je odredio mirovanje od cca dva mjeseca i terapiju.
– Ovo te pitam iz razloga što mnogi poznavatelji hrvatske ženske košarke misle da bi s tobom bilo i lakše i bolje u Portugalu. Što ti kažeš na sve to?
– Teško mi je kao mladom igraču govoriti o mojim kvalitetama, ali vjerujem da bi sa mnom bilo lakše. Kao ekipa smo još prije dvije godine započele nastupe na europskim prvenstvima i uigravanje te se jako dobro znamo i mislim da bi naša igra bila kvalitetnija sa mnom.
– Kako ti komentiraš rezultat juniorki u Portugalu? Jesi li zadovoljna i što misliš o visokim porazima od Španjolske, pa kasnije od Belgije…?
– Iako teško, uspjele su ući među osam najboljih ekipa, što je ipak za nas dobar rezultat. Mislim da je bilo i malo nerealno očekivati neki veći uspjeh, s obzirom da je većina ekipe bila 97. godiste, a i nismo bile u punom sastavu. Moram priznati da nisam očekivala tako velik poraz od Španjolske i Belgije, ali ipak je Španjolska zadnjih godina u samom vrhu europske i svjetske košarke.
– Vratimo se sad klupskoj košarci. Otišla si u slovensko Celje. Zašto?
– Namjeravala sam ostati četiri godine u Novom Zagrebu, ali nažalost iz određenih razloga to više i nije imalo smisla za mene. Iako sam imala ponude iz drugih europskih klubova, izabrala sam Celje iz više razloga. Mislim da je to klub sa najboljim programom i jako dobrim radom s mladim igračicama, te mi pružaju idealne uvjete za moj napredak u košarkaškoj karijeri.
– Moći ćemo te u dresu Celja na hrvatskim parketima gledati u Jadranskoj ligi (MŽRKL), ali kaži nam zašto si otišla iz hrvatske klupske košarke? Zar je ona baš toliko slaba i besperspektivna?
– Ne bih rekla da je besperspektivna i slaba, ali s obzirom na trenutnu situaciju u klubovima mislim da će se moj odlazak u Celje pokazati kao dobra odluka.
– Bilo ti je lijepo u Novom Zagrebu?
– Što se tiče Novog Zagreba za mene je bilo dobro što sam bila uključena u sve programe kluba, te na taj način dobila neprocjenjivo iskustvo. Imala sam priliku trenirati i igrati s ponajboljim europskim košarkašicama od kojih sam puno naučila, te sam im neizmjerno zahvalna. Sve u svemu bilo mi je jako lijepo i nezaboravno.
– Tvoja kolekcija puna je naslova osvojenih s Novim Zagrebom. Navedi nam sve naslove i sva priznanja koje si tamo osvajala i kao kadetkinja i kao juniorka i kao seniorka?
– S Novim Zagrebom sam osvojila dva puta kadetsko prvenstvo Hrvatske, dva puta drugo mjesto juniorskog prvenstva Hrvatske, a sa seniorkama sam osvojila dva puta Kup i jedan put prvenstvo i jednom drugo mjesto. S ekipom Novog Zagreba sam također i na međunardnim natjecanjima osvojila dosta priznanja.
– Koji ti je naslov nekako najdraži?
– Imam puno dragih naslova, koji me vežu uz različite događaje i uspomene, ali onaj koji bih najviše istaknula je osvojeno kadetsko prvenstvo Hrvatske prije tri godine.
– S kojom si se košarkašicom najbolje slagala u igri? Najbolje razumijela?
– Slagala sam se sa svim curama, ali s obzirom na poziciju koju sam igrala najviše sam se razumijela s Milicom Dabović koja mi je bila velika podrška u svim situacijama.
– Kako gledaš na hrvatsku žensku košarku? Što ti je u njoj najbolje, a što bi promijenila?
– S obzirom na mali broj košarkašica i klubova, smatram da se dobro radi i to pokazuju rezultati koje ostvarujemo. Vjerujem da bi se uz više ulaganja moglo doći do još većih uspjeha.
– Namjerno smo za kraj ostavili pitanje gdje si i kada započela igrati košarku? Tko te animirao za košarku, tko ti je bio prvi trener?
– Kako su moji roditelji bili sportaši, od malena smo bili uvijek okruženi loptom i terenom, ali najviše smo uživali igrajući košarku i tako je sve započelo. Imala sam 10 godina kad sam otišla na prvi trening kod trenera Zdenka Marčinka, naravno u Poreču.
– Tvoja obitelje je prava sportska obitelj. Brat ti je u košarci, roditelji uz košarku… Zar ne?
– Da, tako je. Imali smo veliku sreću što smo od prvog dana imali veliku podršku i razumijevanje od strane roditelja jer bez toga sigurno ne bi mogli ostvariti ono što smo željeli. Marko igra u ekipi Zagreba i nadam se da će i on u tome biti uspješan.
– Da se vratiš u te dane bi li opet izabrala košarku?
– Haha pa o tom pitanju i ja često razmišljam jer sam kao klinka igrala i odbojku i tenis i druge sportove, pa tko zna mozda bi se i nečim drugim bavila.
– Šta očekuješ od slijedeće sezone i na klupskom i na reprezentativnom planu?
– Što se tiče kluba očekujem da ću u svakoj utakmici dati svoj maksimum i tako pridonijeti ekipi da ostvarimo što bolje rezultate u svim natjecanjima. Očekujem isto tako dobru sezonu u kojoj ću još više moći napredovati i razviti svoje potencijale. A na reprezentativnom nivou za moje godište očekujem bolje rezultate.
– I za kraj?
– Zahvaljuem svim trenerima i ljudima s kojima sam u Hrvatskoj radila i koji su pridonijeli mom košarkaškom razvijanju. Iako sam otišla iz Hrvatske, nadam se da ćete i dalje uživati u mojoj igri, a ja ću se truditi da svakim danom budem sve bolja!
Ivana Dojkić bez dvojbe će ostaviti košarkaškog traga svugdje gdje bude igrala. Kao što je to radila i do sada. Nastavit će plijeniti lakoćom svojih pokreta, elegancijom košarkaški poteza i rješenja. Sreću da je slijedećih godina češće gledaju od ostalih imali su Celjani. Naravno da ćemo je i mi pratiti u njezinu košarkaškom izrastanju i napredovanju što joj od srca želimo.
Autor: Tihomir Begić
Naslovna fotografija: Ivana Dojkić na kadetskom EP-u u utakmici protiv Španjolki / finaeurope
