“Imotsko dite” Iva Todorić još je jedan dokaz kako košarka i škola mogu zajedno. Istina uz puno odricanja, ali mogu. Ona redovito daje sve ispite na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu i u rujnu će upisati četvrtu godinu. Sa Medveščakom je ove sezone osvojila naslov seniorskih prvakinja Hrvatske i iz jedne vrlo nadarene generacije mladih imotskih košarkašica, koje su bile i prvakinjama Hrvatske u mlađim kategorijama (Biočić, Maja i Katarina Puljić, Vilenica,…), otišla najdalje. Do titule državnih prvakinja Hrvatske. Prošla je kroz sve reprezentativne uzraste i plijenila svojom upornošću na parketu, bezrezervnom borbom za boje svoga kluba i reprezentacije.
– Kakav je osjećaj s naslovom hrvatskih prvakinja dočekati odmor i ljeto?
– Iskreno, iako je prošlo mjesec dana, ja još nisam baš svjesna rezultata kojeg smo postigli. Biti prvak Hrvatske nije mala stvar, pogotovo kad u finalnoj seriji pobijedite renomiranog protivnika kao što je Novi Zagreb. Ali meni to nije bilo preveliko iznenađenje, jer sam potajno u sebi to i očekivala. Marljivo smo radili cijelu sezonu i taj rad i trud morali su kad-tad doći na naplatu. Jako sam ponosna na svoju ekipu i nadam se da na ovom trofeju nećemo stati, jer se stvorila jedna predivna atmosfera u klubu i oko njega.
– Imoćani su ti čestitali tim više što si ti prva košarkašica iz tih krajeva koja ima i seniorski naslov Hrvatske?
– Primila sam mnogo poruka i čestitki od mojih Imoćana. Ovim putem im i zahvaljujem. Dosta se pričalo o uspjehu moga kluba i mene u Imotskom, trener i ja smo gostovali u emisiji na Radio Imotskom, što je još jedan dokaz da se Medveščakovi rezultati prate i u Imotskom. Naravno, uz obitelj i prijatelje, čestitale su mi i moje bivše suigračice s kojim sam provela prelijepe trenutke na početku moje karijere.
– Tvoje igre nisu ostale nezapažene. Dobila si i poziv u seniorsku reprezentaciju?
– Tako je. Bila sam na širem popisu seniorske reprezentacije, međutim nisam mogla konkurirati za uži popis zbog fakultetskih obaveza i zakazane operacije. Žao mi je zbog toga jer igrati za reprezentaciju je velika čast. Pratim cure u ovim kvalifikacijama i nadam se da će se uspjeti kvalificirati na Europsko prvenstvo. A pogotovo mi je drago što se tamo nalaze moje klupske suigračice kojima želim puno sreće da što bolje odigraju utakmice. Naravno, nadam se da ću iduće sezone još više napredovati i odigrati što bolju sezonu kako bih ponovno zadobila povjerenje izbornika i izborila mjesto u ekipi za Europsko prvenstvo 2015., ako se kvalificiramo, a u što uopće ne sumnjam.
– Neumorna si na parketu, daješ sve od sebe. Je li to dio Rheine (ŽKK u Imotskom) škole i tradicionalne imotske upornosti?
– Odkad sam počela trenirati košarku, trener Mislav Patrlj je uvijek govorio da je borbenost najvažnija u sportu. On je tu borbenost usađivao u nas kroz svaki trening. Uvijek je govorio da su borbenost, volja i želja ono što vodi do uspjeha. Zapravo to je ono što je i krasilo RHEU, i s tim smo u mlađim kategorijama osvajale državna prvenstva. Kad sam došla u Medveščak, nije mi se bilo teško prilagoditi na igru, jer sam to igrala cijeli život u Rhei. Znala sam što trener traži od mene i ja sam se trudila vratiti mu to na što bolji način. A i mi Imoćani smo poznati po borbenosti i snalažljivosti, što se vidi na meni..hahahaha.
– Sportske gene nosiš iz obitelji. Zar ne? Mama rukometašica, tata nogometaš?
– Tako je. Mama je bila rukometašica, točnije golmanica u imotskom klubu Pionirka, a tata je bio nogometaš, igrao je u Mračaju iz Runovića i Solinu. A isto tako je i viši trener nogometa. Oni su mi najveća podrška u životu, ali i u sportu. Svojim savjetima mi uvijek pomažu, kad mi je teško ili ako odigram lošu utakmicu. Isto tako i moje sestre su mi velika podrška i uvijek me dolaze bodriti na utakmice kada igramo negdje u Dalmaciji, a ako je neka bitna utakmica cijela obitelj zna doći u Zagreb. Prava smo sportska obitelj.
– Uspješna si studentica ekonomije. Kod vas ekonomista je sve sračunato pa te pitam kakvi su ti planovi za dogodine?
– Moj ugovor s Medveščakom još traje tako da ne mislim ni o čemu drugom nego o Medveščaku. Moja najbolja dosad životna odluka u vezi košarke je bila ta što sam došla u Medveščak. To je po meni najorganiziraniji ženski klub u Hrvatskoj. Zahvalna sam upravi i treneru što mi izlaze u susret što se fakluteta tiče, ali i svega ostalog. Jako sam zadovoljna s klubom i predivno mi je u njemu. Kao jedna obitelj smo. Moj plan je dogodine još više poraditi na sebi što se tiče tehnike, a pogotovo šuta, tako da odigram još važniju ulogu u ekipi i postanem jedna od nositeljica Medveščakove igre. Nadam se da će iduća sezona biti još uspješnija od ove i da ćemo klubske vitrine popuniti novim trofejima.
Zahvaljujući nam se na ovom razgovoru ostavili smo Ivu u zagrljaju njezine imotske krajine u kojoj će ovog ljeta nedvojbeno skupiti novu snagu i nove motive za završiti ekonomski fakultet i donijeti nove pehare u Medveščakove odaje. Pa da onda povede pismu kako to samo ona zna.
Autor: Tihomir Begić
Foto: Iva Todorić / zkkmedvescak.com