Tko bi se nadao osim možda Mislava Patrlja, trenera ŽKK Rhee iz Imotskoga, da Iva Todorić od nekadašnje male i talentirane imotske curice postane najbolja “medekica” i najbolja košarkašica Hrvatske po izboru prvoligaških trenera. Po izboru struke. Upitali smo je kako je prihvatila tu činjenicu?
– Ne znam baš koliko se i trener Mislav nadao, ali jako sam zahvalna i njemu i trenerici Marini na mojim imotskim košarkaškim počecima, ali jako sam i razočarana što mi ni na jednoj titulu dosad nije čestitao. Pogotovo sad u Splitu kad je bio prisutan na utakmici i kada sam prvi put kao kapetanica podigla pobjednički pehar. Oni koji su najviše vjerovali u mene sigurno je moja obitelj koja je bila moja najveća potpora. A što se tiče same nagrade iznimna mi je čast što sam izabrana od strane trenera i zahvaljujem se svim koji su glasovali za mene. Ovo je samo nagrada za moj rad i trud.
– Što je po tebi presudilo da Medveščak i ove godine osvoji sve?
– Na početku sezone su svi sumnjali u nas i govorili da nećemo obraniti titule. Ono sto je presudilo je sigurno to da smo prava klapa i na terenu i izvan njega. I poslije neočekivanih poraza nismo padale već smo bile jače i bolje. Ono što je još presudilo jest naš trener koji se nekada možda i previše trudio oko nas i vjerovao u nas.
– Što kažeš na finalnu seriju? Je li bilo dišpeta i kako je to kad zagrebačka ekipa proslavi naslov u Splitu?
– Što se tiče samog finala, mi smo znale da smo favoriti i tako smo i pristupili. Osim u drugoj utakmici kad smo ušle premekano i opušteno što je Split na kraju i kaznio. Ali sve tri utakmice koje smo pobijedile smo igrale jako dobro i zapravo pokazale razliku u kvaliteti te opravdale ulogu favorita. Posebni mi je gušt bio dignuti pehar u Splitu najviše zbog publike koja mi je vikala da sam nemoćna.
A u Prvoj ženskoj ligi Hrvatske, a sigurni smo i šire, nema takve košarkašice koja u igru unosi toliko energije, koja toliko komplet ekipu vuče naprijed na više i bolje, koja motivira i oduševljava fizičkom snagom i energijom. Takvu igračicu u ekipi bi poželio svaki trener. Nije zakazala ni u stjecanju akademske titule.
– Magistrica si ekonomije, imaš diplomu u džepu, čekaš stalni posao…što to znači za tvoju košarkašku karijeru?
– Pokušala sam na početku sezone igrati i vani. Međutim, došlo je do nesuglasica i nisam potpisala ugovor. Vratila sam se tu i shvatila da jedino ako dođe neka ponuda koja se ne može odbiti, kako igračka tako i financijska, otići ću. Ako se to ne dogodi, tražit ću posao i uz to pokušati još odigrati koju sezonu tu u Hrvatskoj.
– Igraš u životnoj formi?
– Pa ove godine sam u klubu imala ulogu lidera ekipe. Kao najstarija i najiskusnija igračica u ekipi. Prije nisam imala toliku slobodu u igri i više se igralo na druge igračice. Ove godine sam pokazala da mogu biti dobra i u napadu koliko i u obrani.
– Kako je funkcionirala imotska veza u Medveščaku – ti i trener?
– Trener i ja smo se od početka jako dobro slagali. On je i najzaslužniji za ovakvu moju sezonu. Dao mi je potpunu slobodu u igri. Dosta je sa mnom radio na mom šutu. Isto tako zahvalila bih se i mojim suigračicama koje su bile nevjerojatna potpora i podrška tijekom cijele sezone.
– Izbornik seniorske Hrvatske Bralić te pozvao ali si uljudno objasnila kako nećeš moći sudjelovati?
– Zahvaljujem se izborniku na pozivu i na tome što je bio jako razuman i prihvatio moje razloge zbog kojih se ne mogu odazvati na ljetne pripreme.
– Što i kako dalje?
– Teško pitanje. Ono što sigurno slijedi je klupska fešta, a onda odlazak u moje Zmijavce na zasluženi odmor. Nakon toga ćemo vidjeti što i kako.
Foto: Iva Todorić k’o i Medveščak – 6 naslova prvakinja Hrvatske i 5 Kupa
Tihomir Begić