Iva Ciglar bila je naša najbolja košarkašica u prvom krugu kvalifikacija za EuroBasket 2017. Najprije je u Amsterdamu protiv Nizozemske postigla 19 koševa, imala dva skoka i sedam asistencija, a u Tallinnu protiv Estonije 14 koševa, tri skoka i dvije asistencije. Bio je to povod da porazgovaramo s ovom iskusnom hrvatskom internacionalkom koja treću sezonu brani boje mađarskih prvakinja UNIQA Euroleasing Sopron. Jedna je od rijetkih naših košarkašica koja posljednjh nekoliko godina konstantno igra u najelitnijim europskim ženskim košarkaškim natjecanjima. I klupskim i reprezentativnim. I ove godine njezin Sopron je u EuroLigi, a reprezentacija Hrvatske krči put prema četvrtom u kontinuitetu sudjelovanju na europskom prvenstvu koje se 2017. igra u Češkoj.
– Nakon ipak neočekivanog poraza u Nizozemskoj nekako nam je EuroBasket 2017. neizvjestan?
– Poraz u Amsterdamu nam je svakako otežao put prema EuroBasketu u Češkoj, međutim kao i za sve u životu, imamo priliku ispraviti poraz.
– Koji su po tebi uzroci tog poraza? Vodili smo prvo poluvrijeme, a onda je u drugom uslijedio iznenadni nizozemski preokret?
– Uzrok je je bila kaotična obrana u drugom poluvremenu. Dozvolili smo previše laganih poena. Primiti 50 koševa za 20 minuta i očekivati pobjedu nije realno.
– Koliko se taj poraz može odraziti na naš plasman na EuroBasket 2017? Sad ne ovisimo samo o svojim igrama i rezultatima ako znamo da se izravno na europsko prvenstvo plasiraju prvoplasirane ekipe iz devet skupina i šest najboljih drugoplasiranih!?
– Sigurno da bi bilo lakše da se taj poraz nije dogodio, ali možda je i bolje da se dogodio u ovoj fazi, jer imamo priliku za popravak. U ove dvije utakmice vidjelo se da nam igra nije tečna i da uigranost nije na razini koju bismo željeli, kao i da nam obrana nije dovoljno kompaktna. Sve se to da ispraviti uz pravilan pristup.
– Trebali bismo iznenaditi aktualne europske viceprvakinje Francuskinje u Slavonskom Brodu, a i Nizozemsku dobiti najmanje 10 koševa u Osijeku i opet nismo sigurni za izravan plasman?
– Ovaj novi sistem natjecanja napravljen je tako da ne ovisiš isključivo o sebi, već i rezultati drugih skupina su jednako važni. Međutim, mi na rezultate iz drugih skupina nemamo ujtecaja. Bilo bi najbolje da se fokusiramo samo na nas i na naš posao na terenu, te da idemo iz utakmice u utakmicu i prestanemo s kalkulacijama. Što se tiče Francuskinja, sjećam se da su za plasman na Olimpijske igre pale aktualne europske prvakinje Španjolke, tako da nije bitno tko je s druge strane terena, bitno je da smo mi one prave. Uostalom, držimo sudbinu u svojim rukama, ne ovisimo ni o kome. Ako pobijedimo sve do kraja, idemo s prvog mjesta na Euro! Zar ne? Zašto se ne bi trgnuli, svi se skupili i odigrali partije života.
– Ali mi smo poznati po tome da nam se poslože kockice u “pet do 12”. Vjeruješ li u plasman Hrvatske na Eurobasket 2017 u Češkoj?
– Naravno da vjerujem, inače se ne bih natjecala i bila dio reprezentacije. Borit ću se do samog kraja, bez obzira na rezultat. Bit će nam važna podrška publike u Slavonskom Brodu. Neka bude puna dvorana, neka nas ponese atmosfera i sigurna sam da će sve cure odgovoriti na pravi način. Bacit ćemo se na glavu i iako nije damski ‘potući’ ćemo se s Francuskinjama. Važan je pristup. Slavonski Brod je naša kuća, mi smo gazde tamo i nešto će se i nas pitati. Ponavljam, nisam osoba od kalkulacija i koja se oslanja na sreću. Više mi se sviđa da ju krojim sama.
– Šta po tebi znači sudjelovanje na velikim europskim natjecanjima jedne reprezentacije i njezino nesudjelovanje na tako velikim smotrama?
– Nositi dres reprezentacije na treningu, pa i na prijateljskim utakmicama je čast, a biti dio takvog natjecanja sve to diže na još jedan viši nivo.
– Jedna si od rijetkih naših košarkašica koja igra i EuroLigu? Sopronu ove godine i ne ide baš najbolje. U čemu je problem? Jaka skupina ili..?
– Ove godine klub je svjesno ušao u natjecanje za koje je prije vremena znao da ima relativno kratak roster. Međutim, odlučili su pružiti priliku mlađim igračicama da sazrijevaju kroz ovakvo natjecanje i ono nam na neki način služi kao priprema za ono što je klubu u ovom trenutku puno bitnije a to su kup i prvenstvo Mađarske.
– Koliko puta (sezona) si igrala na klupskoj europskoj sceni, s kojim klubovima i koji ti je najveći uspjeh?
– Ako sam dobro izbrojala, ovo mi je peta sezona da igram na europskoj klupskoj sceni. Najveći uspijeh sam imala sa Sopronom prije dvije godine kada smo se plasirale u playoff fazu Eurolige.
– Gdje si sve igrala u inozemstvu, osvajala naslove i gdje ti je bilo najdraže igrati?
– Igrala sam u Sloveniji gdje sam osvojila prvenstvo i kup, onda u Mađarskoj za tri različita kluba: Szeged, Gyor i Sopron gdje sam svake godine osvojala medalje, ali najvažnije bi bile prvenstvo i kup sa Sopronom prošle sezone, te prvenstvo s Gyorom kada je klub po prvi put u povijesti osvojio prvenstvo i to upravo protiv Soprona. Igrala sam još u Rusiji i Francuskoj. Svaka sezona i klub gdje sam igrala, su mi ostali u lijepom sjećanju, te u svakom od tih gradova gdje sam igrala upoznala sam predivne ljude. Kako je sezona u Sloveniji bila dosta davno, rijetko je se sjetim, ali bilo je posebno iskustvo igrati za ekipu gdje je tata (Željko Ciglar, op.a.) bio glavni trener i ostvariti vrhunske rezultate s tako mladom skupinom igračica. Nekako najslađa mi je sezona bila upravo u Gyoru, zbog povijesnog uspijeha kluba, ali recimo u Sopronu sam već treću sezonu zaredom i osjećam se baš kao kod kuće. Teško pitanje koje nema točnog odgovora.
– A reprezentativni uspjesi? Kojih se posebno sjećaš?
– Svakako bi to bila prva medalja osvojena na europskim smotrama hrvatske ženske reprezentacije, doduše u kadetskom natjecanju, ali prva. I, naravno, nezaboravni plasman i odlazak na Olimpijske igre u Londonu.
– Otkud tolika ljubav za košarku? Koliko godina ju igraš?
– Svatko tko me imalo poznaje, zna odgovor na ovo pitanje. Mama se uvijek šali da sam još u trbuhu trčala sprinteve. Tata je naravno zaslužan za toliku ljubav. Čim sam prohodala, išla sam s njim na treninge i od tada je sve bilo jasno. Kako igračkoj karijeri prije ili kasnije (nadam se što kasnije) dođe kraj, polako počinjem razmišljati da se okrenem trenerskom poslu. Sve to je dovoljan dokaz koliko je tata imao utjecaja na moju ljubav prema košarci. Na ozbiljnijoj razini košarku igram već 15 godina.
– Pratiš li hrvatsku košarku? Određene promjene se vrše u HKS-u i vjeruješ li u bolje dane hrvatske ženske košarke?
– Pratim dovoljno da znam i da osjetim da se neke stvari mijenjaju. To me jako veseli. Voljela bih samo da ljudi koji vole i prate žensku košarku razumiju koliko su te promjene teške i da će trebati vremena i strpljenja da se stanje popravi. Međutim, sada imamo ljude kojima je istinski stalo da se te promjene i naprave.
– Sudjelovala si na Olimpijadi (London 2012.), ostvarila najveći sportski san Što to znači za tebe?
– Sudjelovanje na Olimpijskim igrama u Londonu je bilo toliko posebno iskustvo za koje bi trebao još jedan članak da opišem sva sjećanja koja imam na njih. Kao i za svakog sportaša, Olimpijske igre su jedan od razloga zašto se žrtvuješ svaki dan i treniraš. Odlazak na Igre značio je na neki način da je sva ta žrtva bila vrijedna. Međutim, život ide dalje i postavljaju se novi ciljevi.
– Imaš li još neki nedosanjani košarkaški san?
– Voljela bih da mogu biti dio jedne WNBA ekipe i da na europskoj klubskoj sceni ostvarim značajniji uspijeh.
– Hoće li u trećem kvalifikacijskom ciklusu, onom koncem 2016. godine, osim gđe Sandrić i gđe Režan hrvatske boje braniti još jedna gospođa? Gđa Brkić?
– Ha ha, ne znam. Gospođa ću biti, ali hoće li na dresu biti isto prezime ili novo, iskreno još nisam razmišljala o tome.
Takva je naša Iva Ciglar. Pravi fajter i na parketu i u životu. Ništa ne prepušta slučaju nego se maksimalno i požrtvovno bori da ostvari ciljeve koje želi. To je potvrdila svugdje gdje je bila i po tome je poznata diljem Europe. Ne teži samoisticanju jer joj je u genima činjenica da je košarka kolektivni sport, a broj njezinih asistencija to najbolje potvrđuje. Trenutno je top 1 mađarskog prvenstva po asistencijama (6.1 po utakmici), 2014/15 bila je treća asistentica, a u sezoni 13/14 najbolja u Mađarskoj (5.3 po utakmici). Slične učinke ima i u najelitnije europskom klupskom natjecanju – EuroLigi (8.7 koševa, 3 skoka i 3.8 asistencija), a podaci s početka teksta potvrđuju da je ista i u reprezentaciji. Trenutačno je lider Hrvatske i po broju postignutih koševa (16.5) i asistencija (4.5), a malo je poznato da je Ciglar ukupno najbolja asistentica Hrvatske na europskim prvenstvima.Zbog izrazite sklonosti asistiranju upitali smo je za kraj ovog razgovora što za nju znači asistencija? Koliko ona pruža osobnog zadovoljstva igračici u odnosu na postignuti koš?
– Oduvijek sam više voljela dati asistenciju nego zabiti koš. Mislim da su asistencije, kao playmakeru u ekipi, bitan dio moje igre u kojem zaista uživam. Kao što je Magic Johnson rekao, zabijeni koš usreći samo jednog igrača, dok asistencija usreći dva!
Tihomir Begić (razgovor možete naći i u sutrašnjem broju sportskog tjednika MAX)
Foto: Iva Ciglar i ove sezone nastupa za mađarsku ekiipu UNIQA Euroleasing iz Soprona / Snimio: Toth Zsombor
