Ona je školovana košarkašica. Magistrirala je smjer košarke na zagrebačkom Kineziološkom fakultetu, a kani upisati i doktorat. Doktorica košarke. Heeej! Kod nje nema ništa polovično. Ili, ili… Ili pogađa trice, koje protivnice i publiku ostavljaju bez daha, ili je nekada neće pa neće. Ali, najčešće je ide pa je stoga i najefikasnija košarkašica novog hrvatskog prvaka Medveščaka. Iva Borović, zadarska ruka u zagrebačkom Medveščaku. I zadarsko srce također. Najbolja je tricašica ne samo Medveščaka nego cijele A1 lige. Od 144 trice, koliko ih je “ispalila” u sezoni, 56 puta je pogodila ili 38,89 posto.
– Pogađate li vi sve Zadranke košarkašice tako dobro te trice? Ima li tu nešto urođeno ili…?
— Pa ima nas par dobrih. Zadar je uvijek bio sinonim dobrih šutera, kako u muškoj tako i ženskoj košarci. Preciznost inače ima vrlo velik genetski utjecaj, tako da imamo nešto urođeno, ali sigurno se treningom može podići na veći nivo.
– Treba se odvažiti opaliti tricu kad je rezultatski gusto! Kako se boriš s tim, osjećaš li to preuzimanje odgovornosti?
– Slažem se, ali meni je to najslađi dio igre i mislim da se dobro snalazim u tim situacijama. Tome mogu zahvaliti mojim suigračicama i trenerima koji mi vjeruju i time mi daju dodatno samopouzdanje, koje im nastojim vratiti na najbolji mogući način.
– Najbolji si strijelac Medveščaka u sezoni kad je postao po prvi put prvakom Hrvatske? Kako gledaš na tu činjenicu?
– Kako igram na poziciji beka šutera, od mene se očekuje da budem dobar realizator. Mi nemamo jake individualce, tako da je naša igra podređena kolektivu, onaj tko je u dobrom ritmu ekipa ga prepozna, tako da uvijek netko realizatorski iskoči.
– A kako se nosiš s naslovom prvakinja Hrvatske?
– Jako dobro, hehe. Dojmovi su se malo slegli, ali mi još kroz kroz glavu prolaze utakmice, puna dvorana, navijanje, cijela ta luda atmosfera. Ipak mi je to trenutno najdraži naslov u karijeri, a i sad me sestra Paola, koja je višestruka prvakinja države u skoku u dalj i troskoku, neće zafrkavati da je jedina seniorska prvakinja doma.
– Kako gledaš sad s vremenske udaljenosti, jeste li se nadali naslovu? Koja je utakmica bila najteža? Čega se posebno sjećaš na tom putu do naslova?
– U početku cilj je bio ući u finale Prvenstva Hrvatske. Novi Zagreb je okupio respektabilnu ekipu i one su bile glavne favoritkinje. Međutim kako je sezona odmicala, njihove su igračice odlazile, a mi smo već četiri godine na okupu, polako smo se dizali u formi i tu smo vidjeli našu šansu. Pogotovo kad smo ih pobijedile u prvenstvu i napokon razbile kompleks prema njima. Svaka utakmica je imala neku svoju težinu. Možda nam je psihološki bila najteža četvrta, kad nas je pobjeda dijelila do najvećeg uspjeha u povijesti kluba, ali ključna je bila prva u Trnskom koja nas je strahovito napunila samopouzdanjem i vjerom. Mislim da je to ujedno i moja utakmica karijere, u kojoj smo cure i ja pronašle neopisivu vjeru u uspjeh koja nas je vodila do kraja.
– Što kažeš na seniorsku reprezentaciju? Igramo u srijedu protiv Bugarske uzvratnu utakmicu?
– Ne bih puno komentirala reprezentaciju. Mislim da možemo pobijediti Bugarsku i time otvoriti vrata Europskom prvenstvu, puno sreće curama i treneru u srijedu i očekujemo pobjedu.
– Pitamo sve za planove pa tako i tebe? Kakvi su ti oni sportski?
– Vjerujem da će se ovu jesen otvoriti Postdiplomski Doktorski studij na Kineziološkom fakultetu koji će me vezati za Zagreb, pa se nadam još jednoj uspešnoj sezoni u Medveščaku.
– Motivira li te roditeljska nazočnost na utakmicama? Pogotovo odlučujućim?
– Motivacije mi nikad ne nedostaje, a puno mi znači kad je neko moj na tribinama. Lijep je osjećaj kad znaš da ti je netko uvijek tu kome možeš potrčati u zagrljaj.
Statistika kaže da je u devet utakmica doigravanja za prvakinje Hrvatske (dvije protiv Studenca, tri Rockwool Pule i četiri protiv Novog Zagreba) Borović postigla 111 koševa ili 12.3 prosječno po utakmici. I u doigravanju je bila najefikasnija košarkašica Medveščaka. Nismo htjeli izdvajati i brojati i njezine trice jer znamo da ih je bilo dosta. I to onih odlučujućih.
Autor: Tihomir Begić
Foto: Iva Borović / zkkmedvescak.com