Košarkašica Ina Marin pravo je osvježenje za dubrovačku Ragusu. Njezina igra donijela je dubrovačkoj ekipi jednu novu dimenziju, rekli bismo onu zadarsku. Osvježenje je to koje je prepoznala profinjena dubrovačka publika koja voli žensku košarku a i rezultati u proteklih 12 kola sve govore. Ragusa je u gornjem dijelu ljestvice, zapravo je s 9 pobjeda i 3 poraza bodovno poravnata sa Kvarnerom i Trešnjevkom. Doprinos tim uspjesima svakako je igra Ine Marin koja je u svim kolima, osim u 4. protiv Medveščaka, imala dvoznamenkastu realizaciju. Sa zadovoljstvom smo porazgovarali s njom.
– Najefikasnija si košarkašica Raguse u ovom prvenstvu? Imaš posebne šuterske ovlasti ili…?
– Najefikasnija sam zahvaljujući svojim suigračicama i treneru Kitinu čija filozofija jest da je košarka toliko jednostavan sport i na taj način nam daje slobodu i priliku da iskažemo svoju kreativnost. Kada igrač ima slobodu, puno je lakše pokazati ono što znaš. Ne bih bila ni upola efikasna da nije mojih suigračica, Anele Matić koja je legenda dubrovačke ženske košarke, Romane Stojanović koja je izvrstan polivalentan igrač, Katarine Popović koja odlično odrađuje posao na centarskoj poziciji i koja nam u obrani čuva svima leđa, Mariele Petrović koja iz utakmice u utakmicu pokazuje svoje izvrsne šuterske sposobnosti, Katarine Zarač koja je naša ponajbolja obrambena igračica i tricašica, Petre Stanković koja zabija kada svi stanemo. I da ne zaboravim spomenuti naše dragulje A.Hakličku i I. Ursić, nade dubrovačke ali i hrvatske ženske košarke.
– Poznata si kao odlična tricašica, malo slobodnog prostora i evo trice Ine Marin? Kako ti gledaš na te poene? Šta za tebe osobno znači trica?
– Zabiti tricu za mene je iskreno neopisivo dobar osjećaj, posebno u trenucima kada se odlučuje utakmica. Iza toga asistencija, ali trica je trica haha..
– Iz Zadra si, a Zadrani su poznati “dalekometni strijelci”. Ima li tu neke tajne?
– Zadranima je zabiti tricu očito u krvi, valjda imamo poseban osjećaj za nju jer nije da se posebno forsira trica od strane trenera tako da je to očito takvo podneblje haha.
– Kad si počela igrati košarku i gdje, tko ti je bio prvi trener, koji trener te je najviše naučio košarku?
– Trenirati sam počela sa 12 godina u Zadru kod prof. dr. Gordane Ivković i Lucijana Valčića. Oni su mi prenijeli najbitnije, osnove košarkaške igre i na tome sam im zahvalna. Imala sam tu privilegiju da su me trenirali najbolji hrvatski treneri, počevši od Hrvoja Vlašića, Deana Nemeca, Viktora Kovača, Nenada Amanovića, Tine Periše te Stipe Bralića. Najveći trag na mene osobno je ostavila moja prva trenerica Gordana Ivković, jer smatram da su temelji najbitniji. Svaki od kasnijih trenera također je ostavio samo pozitivno i zato mi je teško izdvojiti još nekog ponaosob.
– Za tebe se veže i još jedan raritet? Ti si mama i aktivno igraš košarku? Imaš li informaciju ima li još mama u A1 ligi koje su igrački aktivne?
– Da, ponosna sam mama 8-godišnjeg sina Marka koji zna sve igračice lige napamet i uz to uspješno privodim kraju studij povijesti što je za mene osobno jako bitno. Mislim da sam jedina aktivna mama u ligi, nije mi poznato ima li još koja.
– Kako ti je u Ragusi i zašto si se baš odlučila igrati za njih?
– U Ragusi mi je predivno, atmosfera je obiteljska, nema rezultatskog imperativa, odlična smo klapa na terenu i izvan njega i ovim putem se zahvaljujem suigračicama i upravi na čelu sa trenerom Kitinom i alfom i omegom kluba gosp. Stojanom Kovačevićem koji su me izvrsno primili i koji su tu što god zatrebalo. Čast mi je biti dio Raguse.
– Što ti je ostalo u sjećanju iz prethodnih klubova?
– Prethodni klubovi, a bilo ih je 6 (Zadar, Montmontaža, Croatia, Gospić, Agram, Novi Zagerb), ostali su mi u lijepom sjećanju i obogatili me za cijeli život. Počevši sa Zadrom i generacijom 2001. god., kada smo u tada jakoj ligi osvojili povijesno 4. mjesto (Puzar, Gambiraža, Kardum, Šlogar, Vrsaljko..), pa prvo osvojeno prvenstvo sa Croatiom (Klein-Šumanovac, Ivezić, Raza Mujanović..), pa prvenstvo i kup sa Gospićem 2010., prvenstvo sa Novim Zagrebom, ali i Agram s kojim nemam trofej u obliku medalje, ali imam još važniji trofej, a to su prijateljstva za cijeli život. Također, prošla sezona u kojo sam sa Zadrom ponovila to povijesno 4. mjesto, iako se kvaliteta lige ne može mjeriti sa onom iz 2000.-ih godina, ali povijest pamti rezultate. Uglavnom, iz svakog kluba sam otišla bogatija za iskustvo, što kao igračica, što kao osoba.
– Kako vidiš današnji trenutak hrvatske ženskem košarke?
– Današnji trenutak ženske košarke u Hrvata nažalost nije na nivou kakav bismo svi željeli. Liga je sve slabija, sve se manje ulaže u mlađe pogone, a seniorsku ligu igraju 15-godišnjakinje, koje pokazuju odlične talente. Međutim, smatram koliko je to u jednu ruku dobro (stjecanje iskustva), toliko je loše preskakivanje vlastitih liga (mogućnost ozljeda i zasićenja). Raspadom Gospića i Jolliya, liga tone sve dublje. Na primjeru ta dva kluba vidimo kako neulaganje u mlađe pogone ne donosi ništa dobro i takve scenarije bi trebalo izbjegavati ako želimo dugoročno kvalitetnu ligu.
– Kakve su ambicije Raguse u ovom prvenstvu? Prošle su postigli najveći uspjeh u povijesti dubrovačke ženske košarke. Može li se još više?
– Ambicije Raguse ove sezone bile su nekakva zlatna sredina. S obzirom da smo postigli željeni rezultat već na pola sezone, nekakav cilj jest afirmacija naših mlađih cura (Haklička i Ursić). Lagala bih kad bih rekla da se zadovoljavamo tim 5. mjestom. Imamo priliku boriti se sa Trešnjevkom i Zadrom za poziciju 3 do 5 tako da rasterećeno pristupamo tome, iako su favoriti obje navedene ekipe, ali dat ćemo sve od sebe da nekome pomrsimo račune haha. Od prošle godine otišla je cijela prva petorka i nerealno je za očekivati ponavljanje prošlogodišnjeg uspjeha kamoli nešto više.
Tihomir Begić
Foto: Ina Marin / Snimio: T.Vlašić
P.S. Završavajući ovaj tekst i dodatno naknadno provjeravajući došli smo do podatka da u A1 ligi aktivno košarku igraju još tri mame i to u Brodu na Savi a to su: Marina Akšamović Ćurković, Ana Alar Vuković i Helena Pračuk Mađarac.
