Namjerno smo velikim slovima u naslovu napisali ime i prezime naše nekadašnje košarkašice, proslavljene internacionalne ikone ženske košarke Žane Lelas koja je danas u Splitu tragično završila svoj život. U 52. godini. Ona je bila VELIKA – veliki igrač, veliki trener i veliki čovjek. Njezin iznenadni šokantni odlazak iz ove doline suza sve nas je pogodio, ama baš svakoga tko zna tu plemenitu splitsku dušu. Tko pozna njezinu dobrotu, njezin osjećaj za ljudski i pošteno, za njezinu upornost u svemu što je radila. U košarci posebno i učenju mladih toj lijepoj igri. I njezinoj radosti kad na nekoga prenese svoje znanje i kad taj “njezin netko” postiže uspjehe. Zato odlazak takvih osoba u vječnost osiromašuje nas kao ljude, a da ne govorimo kakav je to gubitak za njezine najmilije – za njezina Lokicu i njihovu Niku, za Lelase, za njezinu Košarkašku akademiju i njene cure, za hrvatsku žensku košarku uopće. Zato im s velikom tugom, i istim takvim poštovanjem te žene, upućujemo izraze sućuti jer smo se u svim razgovorima s njom i te kako uvjerili u njezinu plemenitost, njezinu dobrotu, njezinu stručnost, njezinu objektivnost i njezinu ljubav koju je gajila prema ženskoj košarci. Ovo ljeto je kao prva trenerica Hrvatske juniorske reprezentacije trebala biti u Rigi, ali nije otišla jer je imala jaku reakciju na drugo COVID cjepivo i kad smo se čuli znala je reći: “Moj Bega, čudno se osjećam, neka nemoć me uhvatila!”
Bila je nevjerojatan borac, fajter do zadnjeg što se vidjelo i na našim juniorkama koje je ljetos zajedno spremala s trenericom Jacović i koje su u Rigi plijenile igrom i postigle odličan rezultat. Među njima i njezina Nika. Nije voljela nepravdu, mislila je da će ljudi znati više poštovati to što radi – da se mlade ne prepušta ulici i raznim uličnim porocima nego da se bave sportom, da ih dovodi u svoju Košarkašku akademiju i uči toj plemenitoj igri koju je igrala diljem meridijana. Otišla je naša Žana, naša košarkaška zvijezda. Neće više biti ni koordinatorica HKS-a za mlađe reprezentativne uzraste, ni članica Stručnog savjeta za žensku košarku, ni izbornica juniorske niti bilo koje druge Hrvatske, ni trenerica svoje ekipe Košarkaške akademije, koju je teškom mukom i s malo lokalnog razumijevanja od ničega dovela do Premijer lige. Sama. Ona i njezin Lokica. I splitska dica koja su najprije voljela nju, a preko nje zavoljela i košarku.
Nećemo u ovom tekstu nabrajati njezine uspjehe jer su oni veliki i mnogobrojni. Napravili su je pravom sportskom zvijezdom koja se, nažalost, danas ugasila. Ali i zvijezdom koja je iza sebe ostavila neizbrisiv trag. Falit ćeš nam, draga Žana, falit će nam razgovori s tobom. Otvoreni i iskreni kakvi su uvijek bili. Ostajemo tužni što smo te izgubili ali i sretni da smo dobili dio vremena vječnosti da s tobom živimo i da te upoznamo. Počivaj u miru Božjem!
ŽENSKA KOŠARKA
