Trudimo se da ispod našeg košarkaškog radara ne prođe niti jedna hrvatska košarkašica koja bilo gdje u Europi i svijetu igra košarku. Ovog puta na red je došla Ena Miličević bivaša igračica ŽKK Riječanke, ŽKK Novog Zagreba te ŽKK Kvarnera i nekadašnja članica mlađih reprezentativnih selekcija Hrvatske koja već šest sezona igra u inozemstvu. Sa iznimkom jedne sezone koju je provela u Francuskoj nastupajući u NF2 ligi za ekipu Saumur Loire Basket 49, ostatak svoje dosadašnje inozemne karijere provela je Italiji gdje je promijenila brojne klubove u nižim talijanskim ligama. (Olimpia Basketball club, Cestistica Rivana Alto Garda e Ledro, Ponzano Basket, A.D. Nuova Pallacanestro Treviso, Milano Basket Stars, Ad Maiora). Ovu sezonu provela je igrajući Serie B (treći po kvaliteti rang natjecanja). Kako tokom sezone nismo bili u mogućnosti redovno izvješćivati o njezinim igrama, ovo vrijeme iskoristili smo kako bi je kontaktirali i saznali njezine dojmove o sezoni iza nje.
- Što reći o protekloj sezoni? Osim da je mogla biti jedna od najljepših, a završila je kako sam se najmanje nadala. Ovo mi je već peta godina igranja u Italiji i 6-ta da sam u inozemstvu. Od Milana do Rive del Garda, preko Trevisa i Abruzza do Taranta. Mogu reći da sam Italiju prešla uzduž i poprijeko. Nakon jedne godine u Francuskoj NF2 ligi znala sam da svoju karijeru želim graditi prvenstveno u Italiji. Razlog je djelomično povezan i sa mojim diplomskim studijem menadžmenta i poduzetništva, pa nastojim uspješno spojiti ta dva područja svoga interesa. Kroz tih šest godina bilo je različitih iskustava – onih koje ću pamtiti za cijeli život i u jednoj, manjoj, mjeri onih negativnih. Uspjeh je povezan sa dva odigrana Play off-a, od kojih jedan osvojen ulazak u A2 ligu. Sezonu 2019./20. sam započela u Milanu u seriji B. Nakon pet seljenja i mijenjanja stanova u nekoliko mjeseci, ne baš najboljih klupskih rezultata, odlučila sam, zajedno sa upravom kluba, da ću sezonu nastaviti na drugom mjestu. Odabrala sam odlazak na jug, gdje mi se poziv od kluba Ad Maiora Taranto činio odličnom prilikom i pokazalo se upravo tako. Ostvarili smo super rezultate, mogu reći zavidne rezultate kojima su se svi iznenadili. Bili smo već sa obije noge u Play off-u, no na žalost svih, klupski san se nije ostvario. Prekinut je u igri s Covidom-19 i zabranom daljnjih natjecanja.
- Jesam li zadovoljna? Mogu reći da sam zadovoljna svojim učinkom, postignućima i svojim doprinosom u postizanju klupskih rezultata. Zahvalna sam klubu i upravi na povjerenju koji su mi ukazali i načinu na koji su me primili. To mi je bilo značajno iskustvo, veliki poticaj za rast samopouzdanja. Sada, kada se okrenem i proanaliziram sezonu, mogu reći da sam stvarno zadovoljna. Nova iskustva, novi pogledi i nova znanja. Na meni je (kao na početku svake sezone) da se uklopim u sredinu, nađem zajednički jezik s trenerom i shvatim kakva su njegova očekivanja od mene. Ako ukazanim povjerenjem i potvrdite svoje vrijednosti, nema razloga za nezadovoljstvo.
- Što reći kao rezime? Iza mene je jedna “uzburkana”‘ sezona u kojoj je bilo i ozljeda one prirode, ”usporavanja” u odnosu na postizanje zacrtanih ciljeva, ali na sreću, uspjela sam ih riješiti i ostvariti odličan rezultat u Ad Maiori, u Tarantu, što je zasluga zajedništva i dobrih odnosa u klubu te timskog rada. Takvi ciljevi u sportu predstavljaju iznimnu dinamiku. Iako najveću motivaciju može predstavljati mogućnost samoostvarenja, sama usmjerenost za sport kojim se želimo baviti, donosi veliko zadovoljstvo.
Krešimir Dabić
Foto: Ena Miličević