Emilija Podrug poznato je i afirmirano košarkaško ime i prezime. Igrala je u Mađarskoj, Poljskoj, Italiji, Španjolskoj, Francuskoj i, slobodno se može reći, cijeli je život u košarci. Reprezentativnoj i klupskoj. Rekli bismo da je ona klasičan primjer kako se voli taj sport, kako se s njim živi. “Ukrali” smo joj malo vremena namijenjenog za odmor da je čujemo. Pratili smo njene uglavnom odlične ovosezonske igre u Lyonu, ali nas je njezin prelazak iz tog kluba u Nantes zaintrigirao.
– Zašto si prešla u Nantes?
– Ponudu iz Nantesa sam prihvatila iz razloga šta sam upoznata sa ligom, organizacijom kluba s kojim sam imala dobra iskustva iz prošlosti.
– EU mediji su napisali da se tamo vraćaš. Znači li to da si već tamo igrala?
– Da, igrala sam u Nantesu prije četiri godine (sezona 201o/11) i imala sam super sezonu i sve u svezi s klubom i navijačima ostalo mi je u lijepom sjećanju.
– Jesi li bila zadovoljna u Lyonu?
– U Lyonu san bila iznimno zadovoljna i voljela bih da sam mogla završiti svoju karijeru tamo, ali slučajem okolnosti put me odveo u drugu destinaciju.
– Kakva je suradnja bila s Marinom Maljković, a kasnije i sa Dabovićkom?
– Za Marinu Maljković mogu reći da mi je u početku bilo malo teško naviknuti se na njezin ritam i način rada, ali s vremenom sam se naviknula i što mi se kod nje sviđa jest što preferira brzu košarku što meni kao igraču odgovara, a Milica Dabović je došla pred kraj sezone, zadnjih dva mjeseca, i nismo se toliko i upoznale i družile, ali na košarkaskom terenu mogu reći da je borac i da daje uvijek maksimum svojih mogućnosti.
– Zašto je kažnjen Lyon?
– A Lyon je kažnjen zbog financijskih problema iz prošli godina i federacija nije više htjela popustati dok ne plate sve dugove i prebacili su ih u drugu ligu ako do roka ne srede sve dugove, a što sam čitala ovih dana, vidjela sam da su sve uspjeli srediti tako da su ponovno u prvoj ligi.
– Usporedba naše i francuske košarke?
– Neusporediva. Francuska je, po meni poslije Turske, jedna od najjačih u Europi. U francuskoj ligi svak svakoga može dobiti, i što je dobro za francusku košarko stvarno puno se ulaže, što se, nažalost, ne može reći za hrvatsku košarku. Velika je šteta što malo ljudi želi pomoći u stvaranju dobre lige i napredak mladih igrača, što se ove godine vidjelo sa Medveščakom. Radili su godinama sa mladom generacijom da bi na kraju te cure dokazale koliko vrijede i osvojile hrvatsko prvenstvo.
– Pratiš li reprezentaciju i što kažeš?
– Pratim našu reprezentaciju i veoma mi je drago što su ponovno uspjele otići na europsko prvenstvo i biti među europskom elitom gdje nam je i mjesto.
– Dokle se misliš baviti košarkom? Ko staro si vino. Što starija to bolja!
– Paaaa… kad vidim i čujem cijelu situaciju u Hrvatskoj, vjerujte mi nije mi u interesu još prestati igrati dvije ili tri godine. Imam sreću što su me zaobišle ozljede tijekom cijele košarkaške karijere, a i u ovim godinama još volim i guštam u tome šta radim.
– Jesi li bila sad u Nantesu i kakve su ambicije kluba?
– Što se tiče ambicija vjerujem da je klubu u interesu da dođu među prve četiri ekipe što će biti po meni jako teško jer s obzirom na budžet napravili su mladu ekipu (osim mene) i bez nekih velikih zvijezda tako da će nam svaka utakmica biti teška i izazovna.
– Što vam znači naš portal u inozemstvu?
– Hvala redakciji ženske košarke što nas pratite u inozemstvu i želim da i dalje ostanete u ženskoj košarci i nastavite pratite sve naše cure u Hrvatskoj i inozemstvu i budete uz nas do daljnjega. Puno nam značite jer samo tu možemo pročitati brze i sveže informacije iz svijeta ženske košarke.
Baš nam je “sjela” ta njezina pohvala za drugi rođendan i dala volje da ustrajemo i dalje. Zahvaljujući na razgovoru ostavili smo Emiliju Podrug zavičajnom guštu, omiškom suncu i moru, ne dvojeći da će u Nantesu doživjeti još puno lijepih trenutaka predvodeći, kao iskusna košarkašica, jednu mladu i ambicioznu ekipu.
Autor: Tihomir Begić
Foto: Emilija Podrug /womensbasketball-in-france.com/
