Svaki istinski ljubitelj hrvatske ženske košarke voli kada se na toj sceni pojavi neko novo ime, a prvenstvena utakmica Premijer lige u Požegi u prvi je plan izbacila ime Dorotee Brandić i njenu poziciju Top 1 košarkašice 5. kola. Zato smo krenuli tragom tog uspjeha želeći sportskoj javnosti otkriti tko je ta cura koja je dobrom igrom protiv viceprvakinja Hrvatske iz Požege skrenula pozornost na sebe.
- Košarkaška javnost malo zna o tebi. Ova utakmica u Požegi te ”izbacila” u prvi plan. Tko je zapravo Dorotea Brandić?
- Zovem se Dorotea Brandić, rođena sam 14. 2. 2005. u Sisku gdje sam živjela i školovala se sve do početka 2021. godine kada sam, nakon razornih potresa iz prosinca 2020. godine, koji su pogodili i moj grad, došla u Rijeku. Danas sam maturantica Ekonomske škole Mije Mirkovića u Rijeci i članica FSV-a.
- Gdje si i kako započela igrati košarku i kako si zavoljela ovaj sport?
- Košarku sam počela trenirati s osam godina u KK Sisak. Baka me je odvela na jedan trening u mojoj osnovnoj školi i to je bilo to! Obožavala sam treninge i korak po korak sam napredovala.
- U kojim si do sada klubovima igrala, koji su te treneri trenirali i koje si rezultate postizala?
- Započela sam trenirati u KK Sisak gdje su me trenirali između ostalih Ranko Hrs, Domagoj Vasiljević i Roman Kozlović. Kako su Sisak i Petrinja jako blizu, a u Sisku nije bilo dovoljno djevojčica s kojima bih igrala, prešla sam u ŽKK Lovrekice gdje me je trenirao trener Ivan Boras s kojima sam igrala kadetsku, juniorsku i seniorsku ligu. Na završnici državnog prvenstva U13 uzrasta 2018. godine igrala sam za ŽKK Croatia 2006 te smo osvojile drugo mjesto. Pravi i najveći uspjesi počinju s mojim dolaskom u Rijeku i FSV kada smo s trenerom Marinom Mijaljevićem i curama osvojile 2021. brončane medalje na završnicama kadetskog i juniorskog prvenstva Hrvatske. Ove godine smo osvojile srebro na završnici juniorskog prvenstva Hrvatske s trenerom Igorom Prtorićem.
- Kako si se snašla u novoj sredini? U Rijeci i FSV-u?
- Nakon razornog potresa u prosincu 2020. nije bilo mogućnosti za bavljenje košarkom na jačoj razini u Sisku ili Petrinji i stoga sam odlučila doći u Rijeku i FSV. S početkom drugog polugodišta, početkom 2021. sam došla u Rijeku i započela ovu lijepu priču. Nova sredina, nova škola, nove suigračice, trebalo je vremena da se opustim, ali kada radiš nešto što voliš sve je lakše. Tu su mi jako pomogli uprava i prijatelji kluba kao i suigračice.
- Igrala si državna prvenstva s FSV-om i donijela tom klubu prve državne medalje?
- S trenerom Marinom Mijaljevićem i curama smo 2021. osvojile brončane medalje na završnicama kadetskog i juniorskog prvenstva Hrvatske. Ove godine smo osvojile srebro na završnici juniorskog državnog prvenstva s trenerom Igorom Prtorićem. Završnica kadetske i juniorske lige 2021. godine mi je bi bio veliki šok zbog svega što mi se događalo, potres, smrt djeda, nova sredina tako da mi je igranje košarke bio ispušni ventil za sve probleme, dok ovogodišnja završnica je bilo čisto uživanje.
- Kako ti je igrati Premijer ligu? Koliko je ona zahtjevnija?
- Kad sam tek došla u FSV, nisam ni očekivala da ću igrati ili čak biti u seniorskom sastavu. U Petrinji sam igrala tad “2. ligu” gdje su većinom igrale igračice mog uzrasta i par godina starije. U Premijer ligi igraju puno iskusnije igračice protiv kojih se susrećemo na svakoj premijerligaškoj utakmici.
- Kako ti je bilo sresti se na terenu s Ivezić, Podrug…poznate hrvatske košarkašice?
- Bilo mi je drago igrati protiv njih. Svaku igračicu poštujem i prema svima jednako pristupam.
- Što je za tebe košarka, što ti znači u životu?
- Košarka je igra koju volim, moj ispusni ventil i nešto što me ispunjava.
- Imaš li uzora među obručevima?
- Među obručevima nemam uzora, ali moja najveća potpora i podrška je moja obitelj te mi je svaka njihova riječ vrlo bitna.
- Jesi li bila reprezentativka Hrvatske?
- Ovo ljeto bila sam na pripremama sa U18 reprezentacijom Hrvatske. Pripreme su trajale od sredine lipnja pa sve do kraja srpnja mjeseca kada je započelo Europsko prvenstvo u Bugarskoj. Bila sam u 14 najboljih, ali nažalost nisam prošla u top 12 koje su nastavile svoj put na prvenstvo.
- Kakvi su tvoji budući sportski planovi?
- Voljela bi se baviti košarkom i u buducnosti, naravno. Nadam se da neće doći do nikakve ozljede. Trenutno, kako sam već rekla, pohađam Ekonomsku školu Mije Mirkovica i maturantica sam, pa po sadašnjim procjenama, planiram upisati fakultet u Opatiji – menadžment u turizmu i ugostiteljstvu.
- Kako ste preživjeli potres? Je li vas on na neki način “otjerao” u Rijeku?
- To je bio baš težak period. Kao obitelj, ostali smo bez tri stambena objekta. Imali smo dva stana u centru grada gdje smo i živjeli, ali i kuću koja nam je služila kao vikendica. Mislim da je na kraju svega pevladala moja želja za bavljenjem sportom. Na meni je da se samo nastavim truditi i zadnja utakmica mi može biti samo vjetar u leđa za dalje. Na prvom mjestu mi je zdravlje pa onda sve ostalo.
Eto tako govori Dorotea Brandić, djevojka koja je “s obje noge na zemlji” svjesna da ovaj bljesak njezine igre u Požegi znači da mora nastaviti raditi i trenirati još žešće i još upornije u svom košarkaškom izrastanju pa će nakon toga, a beskompromisnost ima, biti još dosta novih bljeskova u njenoj košarkaškoj budućnosti.
Razgovarao: Tihomir Begić
Naslovna fotografija: Brandić na utakmici protiv Splita/ fsv
