Čini nam se da si u Americi već 100 godina! Kako teku pripreme za početak nove, pretpostavljamo za tebe, posljednje sezone u NCAA?
- Ovo je trebala bit posljednja sezona za mene u Americi, ali zbog COVID-19 osigurana mi je još jedna godina nakon ove sezone koju ću vjerojatno iskoristiti. Predsezona je bila poprilično teška za mene. Puno treniranja, a utakmice nikako da stignu. Provela sam dosta sati u teretani, bazenu i dvorani radeći na kondiciji i snazi za novu sezonu. Ovo ljeto nisam uspjela otići kući zbog virusa, tako da obitelj i prijatelje nisam vidjela već godinu i pol. Puno toga se nagomilalo, ali evo napokon sezona nam je počela 27.11. tako da će sve biti puno lakše uz košarku.
Imala si dosta neobičan košarkaški put u Americi koji su u jednom razdoblju obilježile ozljede i promjene fakulteta. Možeš li nam malo ispričati o tome?
- Da, ozljede su mi većinom bile najveći neprijatelj, ali su mi i omogućile više nego što sam ikad sanjala. Sve se događa s razlogom. Prije nego sto sam otišla u Ameriku potpisala sam sa Collegom u Georgiji, ali nakon ozljede prednjeg križnog ligamenta su mi rekli da se oporavim kući i dođem slijedeće godine. Nakon operacije koljena više nisam čula od njih. To me strašno razočaralo, te sam mislila da su moji snovi igranja u Americi gotovi. Oporavila sam se od ozljede i završila ostatak 2015-2016 sezone u ZKK Splitu. Igrajući zadnjih nekoliko utakmica dobila sam ponudu od Junior Collega u Wyomingu koji mi je ponudio punu stipendiju. Western Wyoming Community College je dvogodišnja škola nakon koje se igrači kasnije prebace na klasični college sa ostatkom od dvije godine eligibilitya. Nisam bila baš oduševljena ponudom, ali to mi je bila jedina opcija nakon takve ozljede koljena. Na tom collegu sam provela samo godinu dana, te sam sezonu zavrsila sa All-American NJCAA nagradom. Nakon godinu dana u Wyomingu prebacila sam se na IDAHO STATE UNIVERSITY gdje trenutno igram. Zbog još dvije opercije (stopalo i prednji križni ligament u drugom koljenu) dobila sam dodatnu godinu studiranja. Znam da zvuči strašno, ali zbog tih ozljeda sam završila na mjestu koje stvarno smatram drugim domom.
Prošla sezona na Idaho Stateu je bila vrlo dobra po brojkama za tebe (12.7 koševa, 4.2 skoka, 3.1 asistencija u prosjeku), imala si i utakmice preko 30 poena. Ove godine izabrana si za Preseason All-Conference Team u tvojoj Big Sky konferenciji. Kakva su tvoja osobna očekivanja ove sezone uz tako lijep poticaj na startu?
- Imam visoka očekivanja za sebe i za svoju ekipu kao i uvijek. Planiramo osvojiti konferencijski naslov ove godine, te sam spremna napraviti što god treba da pomognem ekipi doći do tog cilja. Prvu godinu igranja za ISU, imala sam ulogu čuvanja najboljeg igrača i prenošenja lopte. Prošle godine ta uloga je narasla u glavnog strijelca i kapetana. A što će biti moja uloga ove godine, stvarno ne znam. Glavni cilj mi nije zabiti najviše poena ili imati visoke brojke i valorizaciju. Imamo dobru ekipu, i svi su sposobni biti igrač utakmice. Moj plan za ovu sezonu je pomoći gdje mogu i kako mogu. Vjerujem trenerima i ekipi da znaju najbolji način kako pobijediti. Spremna sam odraditi što god mi trener zada, pa makar ne šutnula loptu niti jednom prema košu.
Tko vam je u konferenciji najveći konkurent? Jeste li možda u mogućnosti izboriti završni NCAA turnir?
- Najveći konkurent nam je University of Idaho. Prošle sezone smo izgubili od njih u polufinalu i planiramo im ove godine uzvratiti za taj poraz i donijet konferencijski naslov kući.
Kakvi su planovi i ambicije nakon završetka studiranja u Americi? Povratak u Hrvatsku, profesionalna košarka ili nešto treće?
- Imam još jednu godinu eligibilitya, tako da iskreno još ne znam kakvi su mi planovi nakon Amerike. Za sada jedini planovi na umu su mi završiti školu sa dvije diplome, te osvojit naslov ili 2 u mojoj konferenciji (BIG Sky). I za kraj hvala na intervju i puno pozdrava svima kod kuće!
ŽENSKA KOŠARKA
Foto: Dora Goleš
