O kakvoj se sportskoj veličini radi spomenimo samo nekoliko detalja. Danira Nakić je tri godine u nizu 1988., 1989. i 1990. godine službeno proglašavana najboljom košarkašicom Europe. Na Olimpijskim igrama u Seoulu 1988. godine osvojila je srebrnu medalju s reprezentacijom ex Jugoslavije. Srebrna je bila 1987. godine u Madridu na Europskom prvenstvu, a srebrno odličje donijela je i sa Svjetskog prvenstva u Kuala Lumpuru 1990. Inače, tada se igrala odlična ženska košarka u Hrvatskoj, a uz Elemes iz Šibenika važnu ulogu imala je i zagrebačka Montmontaža. Godine 1991. proglašena je za sportašicu godine u izboru dnevnog sportskog lista Sportske novosti. Nastupajući za Croatiju, 1995. je bila prvi strijelac sezone u Kupu Lilliane Ronchetti s prosjekom 25,7 koševa po utakmici. Kao “šibensko dite” bila je najprije članica šibenskih klubova Revija i Elemes, a potom je i u inozemstvu igrala košarku za klubove Scuola Pitagora (Pescara), Cepsa (TenerifeI i Centar banka (Zagreb). Dobitnica je niz međunarodnih nagrada od kojih mi posebno izdvajamo onu Međunarodnog olimpijskog odbora za promicanje žena u sportu 2009. u Lausanni.
– Možete li između niza nagrada koje ste primili izdvojiti onu “srcu najbližu”?
– Definitivno bih izdvojila olimpijsku medalju. Sva sportska natjecanja su važna i sportašima vrijedna, ali olimpijske igre su iznad svih ostalih natjecanja.
– A od osvojenih naslova?
– Prvi osvojeni kup s Elemesom, 1987. godine. Prvi veliki trofej u klupskoj seniorskoj konkurenciji. U rodnom Šibeniku je organiziran veličanstven doček, a prekrasna atmosfera i osjećaj da smo napravile nešto doista važno i vrijedno za naš grad nosila me je svih narednih godina igranja.
– Kakva se tada igrala košarka? Koliko na rijetkim snimkama na You tubeu možemo vidjeti dvorane su bile pune gledatelja, navijanje vrhunsko…Kakva je razlika između ove današnje i te?
– Možda je glavna razlika bili u publici, generalno u interesu ljudi za ženskom košarkom. Pune dvorane na ženskim košarkaškim utakmicama nisu bile slučaj rezerviran samo za Šibenik, već i za Tuzlu, Beograd, Lubljanu i puno drugih gradova. Igrala se kvalitetna košarka koja je uostalom i bila pretpostavka osvajanja medalja na velikim europskim i svjetskim natjecanjima. Konkurencija je bila veća, puno jakih ekipa i nikad nije bilo sigurno tko će osvojiti prvenstvo ili kup bivše države.
– Cijeli život ste u sportu. Supruga ste poznatog hrvatskog rukometnog reprezentativca Zvonimira Bilića, imate dvije kćeri košarkašice u Trešnjevci, i kako je biti sportska obitelj u Hrvatskoj?
– Moram vas ispraviti, imam tri kćeri u košarci. Za sve je „kriva“ najstarija kćer koja se nakon tri godine treniranja odbojke prebacila na košarku, a za njom su krenule i mlađe dvije. Biti sportska obitelj znači ne imati slobodne vikende, svakodnevno koristiti perilicu za robu više puta, održavati redovne obiteljske kolegije kako bi dogovorili tko, kada i gdje koga vozi, ali ujedno znači puno prekrasnih trenutaka i svijest da se naša djeca putem sporta uče vrijednostima kao što su: fair play, poštovanje drugih, odgovornost, poštivanje različitosti, poštivanje pravila, samopouzdanju, važnosti prijateljstva i svim drugim dobrim stvarima koje sport pruža mladim ljudima i društvu u cjelini.
– Pratite svoje kćeri na košarkaškim utakmicama Trešnjevke. Jeste li zadovoljni i ima li izgleda da neka ponovi mamine uspjehe? Kažu da posebno mlađa ima “maminih košarkaških gena”?
– Pratim kad god stignem. Nažalost ne koliko bih htjela. Ono što bih za njih voljela prije svega jeste da uživaju u košarci, da uz sport uče onim životnim vrijednostima za koje je, po mom mišljenju, sport jedan od boljih instrumenata. Nadalje, držim da je školovanje izuzetno važno tako da, bez obzira koliko dobre ili loše bile moji savjeti njima idu u smjeru davanja prioriteta školi.
– Kako vidite današnju hrvatsku žensku košarku?
– Čini mi se, ovako bez ikakvih stručnih analiza, da nemamo dovoljno djevojčica uključenih u košarku, da imamo problema s osiguravanjem kontinuiranog stručnog rada s mlađim dobnim kategorijama te nemamo adekvatne termine i prostore za treninge najmlađih dobnih kategorija. Mnogi klubovi, koji su imali dobre rezultate i okupljale veći broj košarkašica, nažalost se gotovo preko noći gase. U što ćemo uključiti mlade ako ne postoje klubovi? Svjesna sam da je to uvjetovano brojnim razlozima, a najmanji problem su ljudi koji su trenutno uključeni u žensku košarku, jer uglavnom zahvaljujući njihovom entuzijazmu i ljubavi prema košarci (svakako ne sigurnošću njihovih radnih mjesta) opstaje dio klubova koji nemaju adekvatne izvore prihoda.
– Što nas priječi u ženskoj košarci, po vama, da hrabrije iskoračimo na europsku scenu?Danas nemamo niti jednog kluba u elitnim europskim natjecanjima (EuroLiga ili EuroCup). Kako to komentirate?
– Ima više razloga, ali svakako bih na prvo mjesto stavila činjenicu nepostojanja financijski jakih klubova koji bi mogli zadržati naše najbolje košarkašice.
– Pratite li reprezentaciju Hrvatske? Jeste li zadovoljni njenim rezultatima?
– Mislim da imamo odlične igračice obzirom na malu platformu iz koje se one generiraju. Na Europskom prvenstvu ove godine u Mađarskoj imali smo veliki broj povreda što se odrazilo na konačni rezultat. Rezultat na velikim natjecanjima ovisi o nizu faktora, a samo jedan od njih je kvaliteta igračica. Ali, nemojmo zaboraviti da su se naše cure kvalificirale i igrale na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine. To je sjajan uspjeh, za njih osobno i za cijelu hrvatsku košarku. Većina cura i danas igra tako da trebaju imati punu pažnju i podršku u pripremama za sljedeća velika natjecanja.
– U HKS-u se najavljuju i velike promjene kad je u pitanju ženska košarka. Imate li osjećaj da je ona do sada u sklopu tog saveza bila “dvanaesto prase” ili nismo imali kvalitetnih košarkašica koje je trebalo promovirati?
– Teško mi je komentirati „izvana“ kakav je pristup prema ženskoj košarci bio u sklopu HKS-a. Kvalitetnih košarkašica imamo.
– Stručni savjet za mušku košarku preuzeli su Rađa, Vranković, Kukoč i ostali poznati hrvatski košarkaški reprezentativci. Očekujete li da bi novi stručni savjet HKS-a za žensku košarku mogle preuzeti poznate i priznate hrvatske reprezentativke među kojima ste i vi?
– Ideja je izvrsna i sigurna sam da će Rađa, Vranković i Kukoć kvalitetno doprinijeti daljnjem razvoju hrvatske muške košarke. Držim da je dobro da se stručni savjet osnuje i za žensku košarku.
– Smatrate li da bi bilo dobro da o razvoju ženske košarke u Hrvatskoj vode računa upravo afirmirane košarkašice poput Vas, Mandir, Jelavić, Longin itd? Žene da vode računa o ženskoj košarci?
– Bez obzira na imena, sve afirmirane košarkašice s iskustvima velikih natjecanja, znanjem i autoritetom bez ikakvih dvojbi mogu pridonijeti razvoju ženske košarke.
– Jesu li financijska sredstva ključ za više i bolje ili mi u Hrvatskoj “nemamo ono nešto” što je potrebno za više i bolje a novcima se ne može nadomjestiti?
– Financijska sredstva su pretpostavka mnogih stvari u sportu općenito i to je pitanje koje doista treba ozbiljno promišljati na duže staze i stvarati na državnoj i lokalnoj razini uvjete za njegovo sustavno rješavanje posebice u dijelu mlađih dobnih kategorija. Uz financije, za „više i bolje“ ključni su i neki drugi elementi kao što su kvaliteta stručnog rada, dostupnost sportske infrastrukture, stvaranje dobre atmosfere u sportu, publika, medijsko praćenje kao oblik potvrde društvene vrijednosti sporta, razumijevanje obrazovnog sustava za vrhunske sportaše i dr. U Hrvatskoj definitivno imamo „ono nešto“ (ako mislite na entuzijazam, ljubav prema sportu, sportsku drskost i ustrajnost unatoč uvjetima u kojima pojedinci i timovi treniraju), o čemu najbolje svjedoče brojne medalje koje osvajaju hrvatski sportaši na velikim europskim i svjetskim natjecanjima. Ali, ako želimo kontinuitet velikih sportskih rezultata, dobro uređen sustav sporta, uključenost velikog broja djece i mladih u sport, tu onda imamo dosta prostora za unapređenje.
– Koliko danas hrvatsko društvo, postojeći hrvatski sustav općenito, vodi računa o motiviranju mladih za bolje sportske rezultate?
– Deklarativno ne stojimo loše, ali u praksi se to baš i ne vidi. Naime, već godinama u preambulama svih dokumenata o sportu gotovo uvijek kao jedan od važnijih ciljeva stoji “uključivanje što većeg broja djece i mladih u sport”. U praksi nisam primijetila značajniji iskorak u tom smislu.
– Npr. kakve koristi imaju hrvatske košarkašice od toga što od HOO dobiju rješenje da su vrhunske sportašice? Mislim da samo individualci imaju konkretne koristi i novčane pomoći, a klupski sportovi su tu zakinuti. Zar ne?
– To je djelomično točno. Naime, sportaši temeljem kategorizacije koju dobiju od HOO-a nemaju jednaka prava koja iz tog statusa proizlaze u svim hrvatskim gradovima/županijama. Negdje imaju samo sportaši individualnih sportova, negdje nitko, negdje samo pojedini sportovi. To ovisi o autonomnim odlukama lokalnih vlasti i sportskih zajednica na lokalnoj razini. O tome se već razgovaralo i na sjednicama Nacionalnog vijeća za sport i prijedlozi su išli u smjeru potrebe da se prava iz dobivenog statusa ujednače na razini cijele države uz pomoć ministarstva za područje sporta.
– Koliko pratite današnju žensku košarkašku reprezentaciju Hrvatske? Tko vam se najviše igrački sviđa, vidite li neke nove snage da dolaze?
– Pratim kad stignem, prije svega kad su utakmice na TV-u. Sve naše cure koje su u seniorskoj reprezentaciji imaju svoje specifične kvalitete. Trenutno, čak bolje poznajem naše košarkašice mlađih dobnih kategorija, koje zbog svoje djece pratim proteklih 5-6 godina, i tu definitivno mogu reći da imamo mlade snage s puno potencijala. Neke od njih su sad ključne igračice A-1 ženske lige.
– Slijede kvalifikacije za EuroBasket 2017 u Češkoj? Do sada smo tri puta zaredom bili na tim prvenstvima (2011. u Poljskoj, 2013. u Francuskoj i 2015. u Mađarskoj), možemo li i četvrti put?
– Obzirom da je većina igračica koje su igrale na proteklim europskim prvenstvima i dalje aktivna sigurno da se možemo i četvrti put kvalificirati. Važno je da bude što manje povreda i da se curama omoguće adekvatne pripreme za kvalifikacijske utakmice.
– Koliko HOO može pridonijeti da se ženska košarka otme medijskog zapostavljenosti? Nigdje je nema i da nije ovog portala, ništa se o njoj ne bi znalo? Doduše, u posljednje vrijeme se stvari pomiču malo nabolje – i HKS-ov portal daje naznake da bi kvalitetnije mogao pratiti žensku košarku, ali i mnogi klubovi otvaraju svoje web stranice jer vide da moraju i da se bez toga ne mogu promicati niti afirmirati.
– Ukoliko se stabilizira funkcioniranje Sportske televizije čiji je osnivač HOO, tada postoji veliki potencijal za žensku košarku, ali i za sve druge sportove koji teško dolaze do prostora na drugim televizijama. Sigurno bi bilo jako dobro da upravo HKS-ov portal snažno prati i mušku i žensku košarku i da uostalom bude referentna točka za sve ljubitelje košarke pa i mnoge medije u potrazi za informacijama. Web stranice pojedinih klubova, osim promocije istih, odličan je izvor informacija za roditelje djece koja su uključena i ona koja bi se htjela uključiti u trenažne procese.
– Vaša poruka za kraj – poruka curama koje se bave košarkom i poruka onima koji se bave organizacijom hrvatske ženske košarke.
– Hrvatska doista ima talentirane djece za košarku, na ljudima u sustavu sporta na svim razinama (ne samo klupskim) je da pronađu najbolji način kako ih motivirati da se uključe u što većem broju i kako ih zadržati u košarci.
Tihomir Begić
Foto: Danira Bilić (ex Nakić)
