Ona je počela trenirati košarku još u četvrtom razredu Osnovne škole Marina Držića kod Cvjetane Matić. Paralelno je nekoliko godina išla i na ju-jutsu, ali ljubav prema košarci i ekipnom sportu je bila jača. Nakon osnovne škole pohađala je opću gimnaziju u Dubrovniku, a zatim četiri godine college u Americi (FIU – Florida International University) kojeg je uspješno završila prošle godine. Carmen Miloglav. Naša novopečena seniorska reprezentativka iz Dubrovnika. Kako ti je, Carmen, bilo tamo preko velike bare, upitali smo je na početak ovog razgovora.
– Na FIU-u mi je bilo stvarno super. Klima u Miamiu je bila slična kao u Dubrovniku i nije se bilo teško priviknuti. Jedina mana je što si od svoje obitelji jako puno udaljen i na duže vrijeme. Tamo sam provela četiri predivne godine, koje su mi donijele jako puno iskustva. Bilo je naporno i teško, jer treninzi su bili jaki i nema šlepanja. Uvijek moraš dati sto posto od sebe na svakom treningu. Tamo sam osjetila tu draž kako je biti vani u tuđem svijetu i boriti se za mjesto u ekipi i eto na kraju sam dogurala i do kapetanice. Sam moj odlazak tamo je bio s ciljem da odem raditi na sebi i učiti, jer tada s 18 godina bilo gdje da sam pošla u neki klub već bi se smatrala kao profesionalni igrač, a to tada još nisam bila spremna. Htjela sam nastaviti raditi na sebi i učiti, također završiti i faks, što je meni i mojoj obitelji bilo iznimno važno, i danas kad gledam na to mislim da mi je to bio super potez i opet bih ga ponovila.
– Carmen Miloglav u seniorskoj repki. Je li te Turićev poziv iznenadio ili…
– Moram priznati da me izbornikov poziv stvarno iznenadio. Popis cura za pripreme je već dotad bio objavljen i kako moje ime nije bilo na njemu, mislila sam da je to to. Međutim, dobila sam telefonski poziv tri dana prije samog okupljanja i pitanje mogu li se priključiti pripremama. Naravno, sa velikim oduševljenjem i radosti sam prihvatila. Hvala izborniku Turiću na tom pozivu i prilici.
– Što za tebe znači taj poziv
– Meni vam taj poziv jako puno znači. Još kao mala sam oduvijek sanjala da igram u seniorskoj repci. Iako sam prošla sve te mlađe uzraste sa reprezentacijom, igranje za seniorsku vrstu je nešto više i posebnije. Još kad sam vidjela koliko je taj sam poziv značio mojoj obitelji i prijateljima, bila sam presretna.
– Jesi li prolazila kroz mlađe reprezentativne uzraste?
– Jesam, prošla sam sve te mlađe uzraste od U-14 do U-18 i bila na tri europska prvenstva (Italija, Slovačka i Izrael). Iako tu nismo imali neke zapažene rezultate, iz tog vremena pamtim samo lijepe uspomene, puno sklopljenih prijateljstava, Nešto što mi je kasnije falilo dok sam bila u Americi.
– Osim Dobroslavić u kadetskoj ti si jedina Dubrovčanka u nekoj reprezentaciji Hrvatske? Prije je bila, čini mi se, Matić.
– Trenutno tako ispada, haha. Ali zaboravili ste Kristinu Benić. Ona je posljednjih nekoliko godina bila najaktivnija u reprezentaciji i, nažalost, ove godine ju je ozljeda koljena spriječila da opet bude tu. Kako smo velike priajteljice, želim joj brz oporavak i nadam se da ćemo imati prilike zaigrati skupa u reprezentaciji.
– Kako je bilo na pripremama i jesi li imala tremu pred debi u reprezantciji?
– Na pripremama je bilo stvarno super. Baš je gušt biti među najboljim curama iz naše zemlje i imati mogućnost trenirati, učiti, upijati od njih i trenera što možes više. Ja sam imala sreću, za razliku od nekih cura, pa sam na pripreme došla odmorna, jer mi je sezona završila nešto ranije. A za tremu… Ma trema uvijek postoji i uvijek je tu haha…ali ona pozitivna i samim izlaskom na teren, bar kod mene, nestane.
– Igrati na playu zapravo je uloga davanja tona igri cijele reprezentacija? Zar ne?
– Slažem se sa ovim što ste rekli, jer od playa sve počinje, kako u napadu tako i u obrani. U napadu on je produžena ruka treneru u zvanju pravovremenih akcija, provođenju onoga što on želi i razigravanju drugih cura, dok je u obrani isto tako važan jer prva crta obrane počinje od njega. Njegov pritisak na drugog playa, osim što onemogućava, i usporava postavljanje napada protivnicke ekipe. Ja osobno obožavam igrati tu poziciju jer nisam sebičan igrač, više volim asistirati i razigravati, a u igranju obrane guštam.
– Šta kažeš na uspjeh naše reprezentacije? Osigurano je EP 2015?
– Mislim da je to velik uspijeh, jer smo stvarno dale sve od sebe što je i rezultat na kraju i pokazao.
– Nadaš li se pozivu i na to prvenstvo?
– Tko me zna, zna koliko bi mi taj poziv značio, ali dugo je još do njega. Na meni je da se trudim i radim iz treninga u trening, da imam što bolju sezonu iza sebe i time zaradim poziv. Ukoliko dođe, naravno da ću se odazvati.
– Dojmovi o ekipi (bili ste kratko zajedno ali ipak)…
– Da bilo je kratko, ali kad imate takvu ekipu ne može vam biti loše. Stalno je bila aktualna neka zafrkanicija. Atmosfera je bila super, kako na terenu, tako izvan njega i mogu samo reći sve najbolje o cijeloj ekipi. Također, hvala starijim curama na svim savjetima i pomoći da se mi mlađe uklopimo na što bolji način.
– Nešto za kraj?
– Zahvaljujem se portalu zenska-kosarka na intervjuu te mi je drago da postoji portal koji prati sve vezano za hrvatsku žensku košarku.
Foto: Carmen Miloglav
