Braslav Turić je bez dvojbe sebi osigurao mjesto u povijesti hrvatske ženeske košarke. Četiri zaredom naslova prvaka Hrvatske sa Medvešćakom, potom tri opet zaredom Kupa Hrvatske za košarkašice “Ružica Meglaj Rimac” nešto je što će trajno ostati zapisano u analima hrvatske ženske košarke. Ipak posebno priznanje prošlog je vikenda četvrti put zaredom dobio u Vodicama od kolega trenera, od struke koja se razumije u tajne trenerskog posla, što je posebno važno. Rekli bismo i mjerodavno. Bio je to povod ovom našem razgovoru ali i niz drugih pitanja iz rada Medveščaka potom seniorske reprezentacije Hrvatske kojoj je donedavno bio izbornik.
– Čestitamo, Braslave! Priznanja od kolega trenera nekako nam se čine najvrijednijim od svih drugih. Što ona znače za tebe?
– Znače potvrdu moga rada i vrednovanje svega onog što sam napravio do sada pa tako i ove godine. Treneri najbolje znaju kako je teško doći do vrha i tamo ostati. Meni je ovo treće ovogodišnje priznanje za trenera godine u ovoj sezoni: prvo sam dobio od kolega koji rade u prvoj ženskoj košarkaškoj ligi, drugo od portala eurobasket.com, treće sada u Vodicama.
– Kad ekipi dobro ide, zaslužni su svi, a kad joj ne ide, kriv je trener? Čini se da to postaje hrvatska sportska svakodnevica?
– Istina, ali nije to samo problem Hrvatske, tako je u mnogim zemljama. Teško treneri dobivaju mogućnost nešto promijeniti, uglavnom se mijenja njih. Ono za što se treneri trebaju izboriti su čvrsti i zaštićeni ugovori, na kojima će inzistirati UHKT-a preko HKS-a. Također mislim da treneri moraju osnovati svoj sindikat koji će se boriti za prava i zaštitu trenera.
– Zašto ste otišli s mjesta izbornika seniorske Hrvatske? Jedni kažu zbog neplasmana na EuroBasket, a drugi pak i zbog koncepcije koju ste nudili a koja nije prihvaćena od strane HKS-a?
– Ovo drugo je točno, iako sam ja dobio jedan SRAMEŽLJIVI argument preko telefona, koji je trajao desetak sekundi, u kojem mi je rečeno da nisam više izbornik zbog dvije stvari: lošeg rezultata na prošlom EP??? i neodlaska na ovo EP. Neodlazak na EP je argument, ali puno zakašnjeli da bi bio točan. Prava istina je nešto drugo. Ne volim se vraćati u prošlost, ali idemo po redu… Na EP 2015. smo otišli nominalno bez prve petorke: Zellous (nije joj riješena putovnica), Mišura (stres-fraktura potkoljenice, donijela iz Francuske), Ivezić (teška distorzija skočnog zgloba, nakon 30 sekundi prve utakmice), Lelas (ruptura kvadricepsa), Režan (problemi sa hrskavicama u koljenu). Na prvenstvu se ozlijedila Todorić (distorzija), Miloglav igrala na “jednoj” nozi, Mazić (napuknuće nosa), Džankić (snažan udarac u kvadriceps). Zadnju utakmicu igrali smo sa šest igračica. Prošli smo u drugi krug pobijedivši Veliku Britaniju i istu ovu Latviju koja je sad izbacila Srbiju sa Europskog prvenstva. Navodno smo trebali više… O prošlim kvalifikacijama neću pričati, mislim da se puno toga zna, ne tražim alibi. Da je razlog smjene neplasman na Europsko prvenstvo u Češkoj, onda bi bio smijenjen odmah nakon zadnje utakmice protiv Francuske 23. 11. 2016. Međutim, moje izvješće je prihvaćeno, obavio sam četiri razgovora sa predsjednicom Stručnog savjeta, jedan razgovor sa stručnim tajnikom, u rasponu od 27. 11. 2016. do 7. 3. 2017. Dakle, neplasman se zaboravilo! Istina je da sam iznio nekakvih desetak stvari na kojima sam inzistirao, jer mislim da ako se neke stvari ne promijenu, pravi rezultat će biti teško ostvariv. Jedna od tih stvari je bilo i pomlađivanje reprezentacije, ali ne pod svaku cijenu. Pravi razlog prekida suradnje je Shavonte Zellous, bio je po mom mišljenju taj što ona ne daje one rezultate zbog kojih smo je, tj. JA doveo. Njena volja, trud i želja su bile sjajne na pripremama za EP, ali onog trenutka kad je dobila putovnicu, sve se promijenilo. Ona nije pojačanje. Moje mišljenje je da ona više ne bi trebala uzeti ni jednu minutu Džankić, Slonjšak, Todorić, Periši… To je zapravo razlog zašto smo se razišli, a ne ono što mi je potiho izrečeno telefonom na Veliki četvrtak, 13. 4. 2017.
– Kakvu ste vi imali viziju seniorske Hrvatske?
– Ja sam u jednom razgovoru za vaš portal prije godinu dana rekao da mi nakon utakmice sa Francuskom, bez obzira kako ona završila, već ujutro moramo krenuti sa projektom Tokio 2020. Kod nas je veliki problem što se hrvatskom ženskom košarkom nitko ozbiljno ne bavi. Mi nemamo zaposlenu osobu koja će “živjeti” hrvatsku žensku košarku. Njome se netko stručan mora baviti. Kad kažem stručan, mislim na znanje, i to 24 sata, a ne u slobodno vrijeme. Slobodno vrijeme služi za obitelj, ribolov, kartanje…,ali nikako za košarku. Puno se toga radi na “imam osjećaj”, bez argumenta, bez plana, sa životom i košarkom iz prošlosti, kad se košarka igrala u četiri zemlje u Europi. Nažalost, oni koji žive u prošlosti, boje se budućnosti, gube u sadašnjosti!
– Je li bilo bojkota reprezentacije od strane starijih i iskusnijih djevojaka?
– Ja to nisam primjećivao. Na treninzima i utakmicama se moralo ići maksimalno, tko nije, sjedio je na klupi. Ako pričamo o neodazivanju u reprezentaciju, jedine dvije igračice koje su bitne, a nedostajale su bile su Luca Ivanković i Marija Režan. Marija ima problema sa hrskavicama i leđima, njeno tijelo trpi, ali nažalost i reprezentacija, jer je jako dobra igračica. Luca ima problema sa ahilovim tetivama, radi se o poštenoj djevojci, koja sigurno ne zaboravlja prošlost. Ne vjerujem da su bojkotirale.
– Tvoja nasljednica je sa totalno podmlađenom ekipom bila na pripremama i nisu se baš proslavili ni u Sloveniji ni u Češkoj?
– Ni u Mađarskoj. Nije rezultat toliki problem. Puno je veći problem zašto u toj reprezentaciji nije bilo Tikvić, Dojkić, Slonjšak i Marić, a one su budućnost hrvatske ženske košarke!!!
– Smatrate li da će bez starijih košarkašica Hrvatska teško i u sljedećim kvalifikacijama do EuroBasketa? Mislite li da reprezentaciju treba postupno i sustavno podmlađivati?
– Ne volim pričati o starijim i mlađim igračicama. Samo o trenutnoj kvaliteti, nema prošlosti i stare slave (HIC RODOS, HIC SALTA). Tko je bolji u ovom trenutku, taj igra! Nema podilaženja i “zaštićenih” igračica, ne može se u reprezentaciji igrati po inerciji. “Parket” je jedino mjerilo! Ako ne igraš u svome klubu, kako ćeš igrati u reprezentaciji? To nije nogomet da nekog čekaš da zabije gol u 89. minuti. Košarka se igra konstantno u oba smjera! Reprezentaciju treba postupno pomlađivati. Ako imamo dvije igračice podjednake kvalitete, uvijek treba dobiti priliku mlađa. Hoćemo li otići na slijedeće europsko prvenstvo, ovisi o više faktora: o sustavu ili modelu igre u napadu i obrani, o zdravlju igračica i ulogama igračica u svojim klubovima.
– Što se to dogodi s našim košarkašicama da im put razvoja ne ide uzlaznom linijom kao npr. kod Francuskinja, Španjolki ili npr. Belgije ili Grčke? Gdje se “izgube”, a u mlađim su uzrastima bile bolje i od. npr Epoupe, Ayayi, Spanou…?
– Tako je, bile su bolje u kadetima, gdje se još uvijek puno toga bazira na talentu. Ne zaboravimo dvije stvari: prvo, Bog je ljudima dao talent, ali talent treba oplemeniti radom i drugo, na svijetu je najviše ljudi koji su protratili talent. Mnoge naše igračice kad uđu u seniorsku ekipu pomisle da tada više ne treba raditi na sebi. Ja sam seniorska igračica i “sve znam”. Ne radi se na razvoju tehnike, pogotovo šuta, individualne taktike, te fizičkom razvoju. Škola i fakultet su često alibi: “Ne mogu trenirati jer učim, studiram….” Igračice koje su postale vrhunske, trenirale su 5-6 sati dnevno u svom razvoju, tako rade i dan danas. I onda dolazimo do čiste logike ili matematike: podjednako smo talentirane, a ja treniram svaki dan duplo više od tebe. Pomnožimo to sa brojem dana i godina, eto rezultata! Šta mislite koliko su dnevno trenirale Alba Torens, Sonja Petrović,…
– Je li individualni rad temelj svakog napretka košarkašica?
– Apsolutno. Da bismo jedan tehnički element doveli do savršenstva, moramo ga ispravno ponoviti između 10000 i 12000 puta. Kad ga naučite, onda ga treba održavati. Da biste dobili dobru igru, morate imati sjajnu tehniku. Centri moraju imati tehniku beka, a bekovi bi morali sa loptom žonglirati! Uz to moramo razvijati individualnu TAKTIKU. Dakle, odgovor na pitanje ZAŠTO se nešto radi. Na kraju paralelno sa tim razvijati individualne obrambene vještine, jer obrambeni stav je nešto jako neprirodno i na njemu se mora raditi kontinuirano.
– Medveščak je svoju superiornost potvrdio i ove sezone. Kako će biti sljedeće?
– Za sada nam odlaze Iva Todorić i Anja Majstorović, igračice koje će nam puno nedostajati. Nadam se da ćemo naći dostojne zamjene te opet “napasti” Kup i Prvenstvo. Veliki su izgledi da ćemo igrati i WABA ligu. Postavili smo kriterije i sad ih treba održati!
– Koliko važnim smatrate izlazak naših prvakinja na europsku scenu? Mislim na EuroLigu i na EuroCup. Znači na ona natjecanja koja su pod ingerencijom FIBA-e? I u klupskom i u reprezentativnom smislu?
– Mislim da je to vrlo bitno, puno gubimo što ne uspijevamo igrati u Europi, barem EuroCup. Dobili bismo dosta jakih utakmica, igračice bi se bolje razvijale, ne bi rano odlazile u inozemstvo, a od toga bi korist imali klub i reprezentacija. Ta natjecanja su skupa, bez pravog sponzora ili pokroviteljstva grada ne moguće je participirati.
– Sve ponajbolje košarkašice odoše iz Hrvatske u inozemstvo. Je li to dobro i što znači za hrvatsku košarku?
– Nikad nije dobro kad igračice odlaze, ali to je u određenom trenutku neminovnost. Problem je što odlaze premlade, neafirmirane. Od toga nema nitko korist, ni one ni klub, jedino menadžeri. One nisu spremne za jake lige, ugovori su im mali i trebaju 3-4 godine da se afirmiraju. Sa takvim odlascima liga nam je sve slabija. Neki klubovi pokušavaju sa bivšim “zvijezdama”. E sad, imate dvije vrste zvijezda. Neke zvijezde uvijek ostaju zvijezde i prekrasno svijetle. Druga vrsta je kad se zvijezda ugasi na nebu, ostane crna rupa i dok je visoko, dobro je, ali kad se spusti na parket…
– Ima li Braslav Turić inozemnih trenerskih ambicija?
– Normalno. Doći će jednom i taj trenutak, ako Bog da!
– I za kraj komentar netom završenog EuroBasketa 2017. Španjolska je novi prvak, Francuska s kojima ste igrali u kvalifikacijama druga, Belgija treća….
– Gledao sam 75 posto utakmica na prvenstvu. Mogu reći da je finale očekivano. Klasika: Španjolska – Francuska. Pozitivna iznenađenja: Belgija sa najljepšom igrom u napadu, uz Španjolsku. Grčka najbolja obrana na prvenstvu, zatim Latvija i Slovenija (nezasluženo je ispala u prvom krugu). Negativna iznenađenja: Srbija, ispadanje u drugom krugu (zlato na EP 2015 i bronca na OI 2016.), Očekivao sam više od Crne Gore, iako nije bilo Dubljevićke, te od Češke. Žao mi je Ukrajine. Bilo je zanimljivo, neizvjesno, igrala se dobra košarka, veća pozornost se davala napadu što je i povećalo draž prvenstva!
Tihomir Begić
Foto: Braslav Turić / fibaeurope.com
