Stariji je se dobro sjećaju, a ovi mlađi mogli su je gledati u Agramu i Novom Zagrebu. Baš voli košarku pa se nije htjela oprostiti od nje tako lako. Sve donedavno ju je igrala s žarom košarkaške zanesenjakinje koja je tek stupila na parket. Branka Vukičević znala je pokazati kako se igra košarka, a i mlađi su od nje imali što vidjeti i zapamtiti.
– Kad si “objesila” patike o klin i u kojem dresu?
– Nakon duge igračke karijere, patike o klin službeno sam objesila 2013. godine kad sam odigrala posljednju prvoligašku sezonu u KK Agram-Zg. To je bio službeni kraj, a prošle sezone sam iz “gušta” rekreativno odigrala nekoliko utakmica druge lige i par veteranskih turnina s ekipom iz Splita. Teško je košarci reći – zbogom!
– Ipak si ostala u košarci. U međuvremenu si uznapredovala. HKS te imenovao povjerenicom za natjecanje u A2 ligi CENTAR?
– Da, jer za mene košarka nije samo sport, košarka je način života. Prije svega, naučila me timskom radu, upornosti, radnoj disciplini te radu pod stresom i odgovornošću. Nadam se da će mi to iskustvo pomoći da što bolje obnašam funkciju povjerenice za natjecanje u ženskoj A2 ligi CENTAR.
– Smatraš li i ti da je dobro da afirmirane hrvatske košarkašice žensku košarku pomalo uzmu u svoje ruke?
– Smatram da afirmirane hrvatske košarkašice svojim iskustvom uvelike mogu pridonijeti razvoju hrvatske ženske košarke.
– Vratimo se počecima. Kako si započela igrati košarku? Otkud tolika ljubav pa si je igrala i iza tridesete?
– Kako sam od ranog djetinjstva pokazivala sklonost prema sportu, roditelji su me davne 1993. godine upisali u tadašnji ŽKK Šibenik. Košarka je bila logičan izbor jer je Šibenik košarkaški grad i ljubav prema košarci nam je pomalo urođena.
– Podsjeti nas gdje si sve igrala? U kojim klubovima? Gdje si po tebi doživjela vrhunac karijere?
– U Šibeniku sam igrala sve do 2003. godine. Nažalost, iste godine uslijedila je teška operacija koljena zbog koje sam morala pauzirati godinu dana. To vrijeme iskoristila sam kako bih diplomirala na Visokoj školi za turistički menadžment. Nakon desetljeća provedenog u svom matičnom klubu, otisnula sam se u inozemstvo, u izraelski Haifa Motzkin. Nakon Haifa Motzkina igrala sam u Montmontaži, zatim Vidicima, Gospić Industrogradnji, slovenskoj Hit Kranjskoj Gori, Puli, Lupi Promotion i Agramu. Svugdje gdje sam igrala doživjela sam prekrasne trenutke. Osim brojnih osvojenih državnih prvenstava i kupova najdraže mi je priznanje kad sam 1999. godine proglašena sportašicom Grada Šibenika, a od reprezentativnih uspjeha, osvojeno 4. mjesto na Svjetskom prvenstvu mladih seniorki održanom u Šibeniku 2003. godine.
– Igrala si s mnogim poznatim košarkaškim imenima. S kim ti je bilo najdraže igrati? Ima li neka osoba s kojom si se razumijevala pogledom, “napamet” ?
– Tijekom karijere imala sam priliku igrati s vrhunskim košarkašicama. Posebno bih istaknula Koraljku Hlede, zatim Koranu Longin, Korneliju Kvesić, Žanu Lelas, Sandru Pešić, Ranelu Škegro i brojne druge, a “no look pass” najbolje je prolazio s Petrom Štampalijom.
– Bila si i hrvatska reprezentativka. U kojim uzrastima i kakvo je to bilo svjetsko prvenstvo 2003 na kojem si nastupala kao juniorka?
– Da, bila sam hrvatska reprezentativka svih uzrasnih kategorija. 1999. godine bila sam članica čak tri reprezentativne selekcije (juniorske, mlade i seniorske). Najveći reprezentativni uspjeh je, kao što sam već istaknula, osvojeno 4. mjesto na Svjetskom prvenstvu mladih seniorki koje je osim po rezultatu posebno i po tome što je održano baš u Hrvatskoj i to na mom Baldekinu.
– Kakav je tvoj pogled na hrvatsku žensku košarku? Gdje je ona danas?
– Nažalost, hrvatska ženska košarka nije na onom nivou na kojem bi trebala biti. Teška financijska situacija u državi se odrazila na sport općenito pa tako i na žensku košarku. A1 ligu nam uglavnom igraju kadetkinje i juniorke i to bi trebali iskoristiti za njihov napredak koji bi mogao polučiti rezultat na reprezentativnom planu u bliskoj budućnosti. Nedostatke trebamo pretvoriti u prednosti. Talenata ima.
– Što treba napraviti pa da se publika vrati, da tribine budu pune, ovih dana gledamo snimku finala treće utakmice Elemes – Crvena zvezda na Baldekinu. Dvorana krcata!
– Čovjek se naježi kad to gleda. Teško je uspoređivati ono vrijeme s današnjim. Sve se promijenilo! Mislim da je kvaliteta presudna za pune tribine.
– Kako ocjenjuješ 12. mjesto naše reprezentacije na EuroBasketu 2015. u Mađarskoj?
– S obzirom da smo nastupili bez naših najboljih igračica, 12. mjesto na EuroBasketu u Mađarskoj je optimalan rezultat.
– Što misliš hoćemo li se uspjeti kvalificirati za EuroBasket 2017. u Češkoj?
– Iskreno se nadam da hoćemo, naravno to će biti puno lakše ostvariti ako reprezentacija bude kompletna.
– Šta danas radi Branka Vukičević?
– Zaposlena sam i veselim se svakom slobodnom vremenu koje provodim s prijateljima i obitelji u Šibeniku. Obožavam putovati i putujem kad god sam u mogućnosti.
Foto: Branka Vukičević / zenska-kosarka.com
