Prvi trener koji se ove sezone u Hrvatskoj okitio odličjem, i to ne bilo kakvim nego zlatnim, je Boris Virag. Sa svojim curama, koje čine U15 Croatiju 2006, najbolja su ekipa u regiji, a naslov su zaradili u Celju prošlog vikenda (14. i 15. ožujka 2015. godine). Boris Virag bio je glavni kormilar Croatijinih djevojčica do 15 godina i pokazao kako nitko u regiji boljih nema. Bio je to povod za ovaj razgovor.
– Čestitam, Borise! Je li bilo teško doći do naslova najboljih u regiji?
– Hvala na čestitkama koje ću prenijeti curama. One su najzaslužnije za ovaj uspjeh. Nikada nije lako doći do titule, ali način na koji je moja ekipa osvojila ovaj trofej sugerira drugačije. Cure su stvarno uvjerljivo prošle svih 14 prepreka koje su im se našle na putu do trofeja.
– Činjenica da ni u ligaškom dijelu ni u završnici niste doživjeli poraz najbolje govori o snazi tvoje ekipe?
– Da, zaista smo svakoj utakmici pristupili maksimalno ozbiljno, pogotovo u obrambenom segmentu što u njihovoj dobi i nije lako. Bilo je zaista vrućih terena i tu bih izdvojio utakmice protiv Jedinstva iz Tuzle, odigranu u Banjoj Luci, te utakmice protiv Vodica i Livna, odigrane u Šibeniku, koje su cure upravo maksimalnim i ozbiljnim pristupom riješile u svoju korist bez većih problema. Napomenuo bih da smo i finale riješili već u prvom poluvremenu koje smo uvijerljivo dobili rezultatom 43:20 pa smo u drugom dijelu maksimalno rotirali sve cure.
– Je li taj uspjeh rezultat kolektivne ige ili pak individualnih vrijednosti u Croatiji 2006?
– Definitivno je ovaj uspijeh kombinacija individualne kvalitete koja je došla do izražaja kroz brzu i kolektivnu košarku koju pokušavamo gajiti pogotovo u mlađim kategorijama. Također bih napomenuo da su cure sjajna klapa, konstantno se međusobno bodre, pružaju podršku jedna drugoj, vrijedne su i odgovorne. Neopisivo je zadovoljstvo raditi s njima.
– Želite li izdvojiti neke svoje igračice i pohvaliti ih?
– Iako nije praksa, zamolio bih da mi dozvolite da nabrojim sve cure jer zaslužuju biti spomenute: Lucija Marić, Martina Kos, Lea Biškupić, Linda Grbčić, Marija Dumančić, Hana Muhl, Lara Giuliani, Patricija Perić, Nika Muhl, Franka Zadro, Bruna Belić i Lucija Kostić.
– MVP lige je Lucija Kostić, a imate i dvije košarkašice u pet najboljih – Brunu Belić i Niku Muhl? One a i cijela ta generacija jamče Croatiji lijepu budućnost?
– Ipak logično, motor naše ekipe je naša prva petorka predvođena izvrsnom kapetanicom Lucijom Kostić (’00), velikim talentom Frankom Zadro (’01), nevjerojatno odgovornom Brunom Belić (’00), sveprisutnom Nikom Muhl (’01), uvijek maksimalno borbenom Lucijom Marić (’01). Mišljenja sam da je i Franka Zadro zaslužila biti u najboljoj petorci, ali pošto je praksa da maksimalno dvije igračice iz jedne ekipe mogu biti u najboljoj petorci, ta nagrada joj je izmakla. Uz navedene u ovoj ekipi imamo još perspektivnih igračica koje jamče lijepu budućnost ŽKK Croatie 2006.
– Kako ocjenjuješ završnicu u Celju?
– Pohvalio bih sve ljude uključene u organizacija ove regionalne lige od g. Filipovića, g. Kranjca, g. Ciglara pa do svih ljudi iz ŽKK Athlete Celje koji su nam priuštili fantastičnu završnicu u svim kategorijama. U seniorskoj konkurenciji smo mogli vidjeti zaista neizvjesne i kvalitetne utakmice, tri produžetka, u U17 također neizvjesne utakmice, dosta iznenađenja, sjajno….
– Vratimo se trenerskom poslu. Nije ni malo lak? Ili…
– Uvijek teško pitanje, ovisno s kojeg aspekta gledate. Raditi s ovom predivnom djecom je nešto što vam gotovo uvijek izvlači osmjeh na lice. Naravno, kako se vremena mijenjaju, tako dolaze i nove generacije djece. Uvijek volim spomenuti da su današnja djeca pretrpana obvezama, plus kada na to dodate neizostavne društene mreže, dolazimo do činjenice da sve manje vremena provode igrajuči se vani na igralištima, a što u startu utječe na razvoj njihove motorike i koordinacije, što danas ovaj posao čini još zahtijevnijim, a o nekim financijskim aspektima nema smisla niti govoriti. Tu je situacija nezahvaljna kao i u cijelom društvu.
– Rad s mlađim uzrastima posebna je odgovornost. Tu ih treba naučiti elementarnim košarkaškim stvarima? Iz nejaka se trn oštri, kaže narodna poslovica! Ako ih se ne nauči kad su mladi, teško će kasnije?
– Slažem se s Vama da je rad s mladima vrlo zahtijevan i odgovoran posao. Ovaj period njihove karijere je ključan za igrački razvoj. Sada moraju pohvatati sve one tehničke stvari koje su neophode u seniorskoj košarci. Na sreću naše cure su zaista na dobrom putu.
– Otkud ljubav za trenerski rad?
– Ljubav prema košarci je postojala odmalena. U Slavonskom Brodu sam trenirao cijelo djetinjstvo, a po dolasku u Zagreb nisam uopće dvojio čim se želim baviti.
– U kojm si do sada klubovima radio i koje rezultate postizavao. Ima li neki koji ti je posebno ostao u sjećanju ili je ovaj iz Celja “šlag na tortu”?
– Karijeru sam počeo u školi košarke u KK Dubrava sa 19 godina. Nakon dvije godine provedene u Dubravi, počinjem raditi sa djevojčicama u ŽKK Medveščak. Tamo sam proveo nekoliko prelijepih godina. Sa generacijom ’91. smo osvojili drugo mjesto na državnom prvenstvu, a sa generacijom ’92. treće mjesto. Posebno bih se želio zahvaliti g. Milanu Periću koji mi je dao priliku u Medveščaku. Riječ je u velikom zaljubljeniku u žensku košarku kojeg neizmjerno cijenim. Nakon odlaska iz Medveščaka radio sam u Novom Zagrebu gdje sam također doživio lijepe trenutke. Tada je došao poziv ŽKK Croatie 2006 koji nisam mogao odbiti. Sa kadetkinjama smo osvojili treće mjesto, iako smo tada trebali postići bolji rezultat. Nakon pauze od dvije godine sam se vratio trenerskom poslu. Najveći uspjesi su došli prošle godine kada je naša mlađekadetska ekipa osvojila državno prvenstvo. Sljedeći uspjeh je upravo već spomenuto osvajanje regionalne U 15 lige, a u klubu smo uvjereni da nam to neće biti jedina titula ove sezone.
– Croatia 2006 sutra? Kadetkinje, odnosno U15 najbolje su u regiji? Što je s juniorkama? Seniorke su osigurale A1 status i dogodine, ovaj vikend igraju završnicu Kupa Hrvatske…Puno se toga nabolje promijenilo u Croatiji 2006?
– Croatiju 2006 sutra vidim kao klub koji će se oslanjati na svoj kadar uz eventualno 2-3 igračice sa strane. Vrlo je bitno da klub funkcionira unutar svojih mogućnosti jer jedino tako dugoročno može biti stabilan. Naravno da ćemo uvijek težiti ka boljemu, ali bez nerealnih planova. Što se tiče mlađih kategorija, situacija nam je zaista sjajna. U kategoriji U15 smo osvojili regionalnu ligu, U 16 kadetkinje su prve u Zagrebu te su se plasirale na poluzavršnicu prvenstva Hrvatske. Mlađekadetska U14 ekipa je također prva u Zagrebu sa trenutnim omjerom 7:0. Kada je juniorska ekipa u pitanju, dvije naše najbolje juniorke (Divčić, Belošević) smo dali na posudbu u ŽKK Karlovac obzirom da zadnjih godina imamo odličnu suradnju sa spomenutim klubom. Igramo drugu juniorsku ekipu sa našim kadetkinjama i mlađim kadetkinjama. Što se tiče seniorki svoj primarni cilj smo ostvarili a to je ostanak u A1 lig. Povrh toga seniorke su napravile rezultatski iskorak u Kupu plasiravši se na Final Four koji nas za dva dana očekuje u Rijeci. Potajno se nadamo da možemo iznenaditi favorita Ragusu te ostvariti najveći uspjeh od 2006. godine. Tu obavezno moram spomenuti mog kolegu Tomislava Perkovića koji je našu seniorsku ekipu odveo tamo gdje nas nitko nije vidio na početku sezone. Ja mu iskreno čestitam na tome kao i našim seniorkama. Kako mi je zadovoljstvo raditi sa curama u klubu, tako mi je zadovoljstvo i surađivati sa Tomislavom Perkovičem. Konstantno razgovaramo u svakom slijedeće klupskom koraku, konzultiramo se uvijek i jako uvažavamo jedan drugoga što nas definitivno čini jačim.
– I nešto za kraj, a što možda nisam dotaknuo u dosadašnjem razgovoru?
– Za kraj želim portalu Ženska košarka da ovako sjajno nastavi izvještavati o svim zbivanjima u ženskoj košarci i dalje te vam se zahvaljujem na razgovoru.
Tihomir Begić
Floto: Boris Virag
