Ostat će negdje zapisano kako se kapetanica Zagreba Antonija Jurić od aktivnog igranja košarke oprostila na premijerligaškoj utakmici u Trnskom 17. travnja 2021. godine. Baš kapetanski. U pobjedi nad Plamen Požegom zabila je 22 koša, najviše u svojoj ekipi, bila je najbolja ali je ta utakmica donijela i ono – dosta je bilo! Samo dan kasnije, dok se dojmovi slegnu, upitali smo je kako je bilo oprostiti se od košarke?
- Iskreno, nisam još skroz ni svjesna da je ovo kraj. No sigurno da je teško s obzirom na tolike godine provedene u košarci, na sve lijepe trenutke te poznanstva koja sam stekla. Vjerojatno će mi nedostajati taj ritam treninga i utakmica, ali je došao trenutak za neke druge stvari u životu.
Magistrica si ekonomije, radiš u banci i najbolji dokaz da sport i znanost mogu zajedno?
- Nisam jedini takav primjer, ali smatram da se sve može uskladiti kada znaš što želiš u životu. Sigurno da ima puno odricanja i da je ponekad taj ritam naporan, ali uz puno volje, rada i truda sve se može izbalansirati. U početku su to bile školske/fakultetske obaveze i sport, a zadnjih 6 godina posao i sport.
Bila si sa Zagrebom i na vrhu i na dnu. Kako si u svim trenucima ostala vjerna klubu iz Trnskog jer kao odlična igračica sigurno si mogla promijeniti sredinu?
- Ipak je Novi Zagreb moj klub. Tu sam odrasla i započela svoj košarkaški put i uz njega me vežu neki od najljepših trenutaka u životu. Također mi je Novi Zagreb dao i nešto više od košarke i medalja. Tu sam upoznala svoje najbolje prijateljice i to ne bih mijenjala ni za što (Biba, Ključa, Danijela (Fuš), Tina i Marijana). Kada se sve to uzme u obzir naravno da sam uvijek bila uz klub u bilo kojoj situaciji. Najlakše je otići kada stvari krenu loše, ali smatram da se treba boriti i u lijepim i u teškim trenutcima kluba te sam uvijek bila na raspolaganju kada god je trebalo.
Najlakše je otići kada stvari krenu loše, ali smatram da se treba boriti i u lijepim i u teškim trenutcima kluba te sam uvijek bila na raspolaganju kada god je trebalo.
Kako sad kad ostavljaš aktivnu košarku gledaš na svoju sportsku karijeru?
- Kao sportaš uvijek težiš najboljem i cilj ti je osvojiti natjecanje koje igraš. Imala sam tu sreću te sam osvojila prvenstvo i 2 puta kup. Tu bih dodala i osvojene Europske sveučilišne igre u Kopru te 2 medalje na državnim prvenstvima u mlađim kategorijama koje sam ostvarila sa svojim prijateljicama. Naravno, bilo je tu i teških trenutaka kada se boriš da ne ispadneš iz lige, ali sve u svemu ništa ne bih mijenjala.
Koliko ti je košarka pomogla u životu?
- Mislim da me košarka izgradila kao osobu. Naučila me disciplini, upornosti, timskom radu i drugim stvarima koje danas primjenjujem i u privatnom životu. S košarkom sam dobila uspomene za cijeli život, upoznala puno prijatelja, stekla lijepa poznanstva te proputovala pola Europe.
Šta kažu roditelji koji su te stalno pratili u tvom sportskom rastu?
- Roditelji i brat su mi uvijek bili podrška, na svakoj utakmici na tribinama i uz sve pobjede i poraze. Također mi je velika podrška i dečko koji je i sam u košarci pa sam od njega dobivala i stručne savjete za igru. Svi oni su uvijek podržavali sve moje odluke pa tako i ovu o prestanku igranja. Veliko im hvala za sve.
I za ktaj?
- Za kraj bih se htjela zahvaliti svim trenerima koji su me trenirali te svim suigračicama s kojima sam igrala. Hvala i trenutnom vodstvu kluba i suigračicama na predivnom oproštaju i poklonu. A posebno hvala prof. Rađenoviću i treneru Gjuri Simonu s kojima sam najduže surađivala.
ŽENSKA KOŠARKA/Tihomir Begić
Foto: Antonija Jurić na oproštaju od igranja košarke/facebook
