Još jedna iz plejade kadetskih viceprvakinja Europe je Andrijana Cvitković danas košarkašica talijanskog PF Umbertide. Iznimno fajterski raspoložena pod koševima, odlučna i beskompromisna, vrlo brzo se nametnula kao jedna od nositeljica igre Umbertidea te je kao takva osvojila povjerenje trenera i suigračica ali i simpatije tamošnje publike.
– Najprije kako je tekla tvoja sportska karijera? Jedno vrijeme si bila u Americi? Gdje si poslije igrala?
– Imala sam samo sedam godina kada je započela moja košarkaška karijera u mojem rodnom gradu, Kraljevici, u redovima KK Kraljevica odakle sam nakon pet godina prešla u riječki klub ŽKK Riječanka. U Rijeci sam igrala sve do završetka Osnovne škole i sa 15 godina sam otišla na školovanje u Ameriku gdje sam nastavila igrati košarku. U Americi sam košarku igrala osam godina; prve četiri godine srednjoškolsku košarku u Culver Academy (Indiana), a nakon srednje škole, nastavila sam igrati košarku kao stipendirana studentica na University of Dayton (Ohio). U Daytonu sam igrala košarku na najvišem nivou u skladu sa američkim NCAA-om, s kojom sam košarkaškom ekipom postigla Elite 8 rezultate (8 najboljih univerzitetskih ekipa u Americi). Nakon završetka fakulteta vratila sam se u Europu i svoju prvu profesionalnu sezonu odigrala u prvoj ligi Mađarske, u redovima kluba MTK Budimpešta. Trenutno u svojoj drugoj inozemnoj sezoni igram u drugoj talijanskoj ligi u klubu PF Umbertide.
– Danas si jedna od stožernih igračica Umbertidea? Kako ti je u Italiji, jesi li zadovoljna svojim statusom tamo?
– Da, jedna sam od stožernih igračica u PF Umbertide. Jako sam zadovoljna sa radom kluba i rezultatima koje za sada postižem, ali smatram da je ovo samo početak. Talijanska liga i njihov način natjecanja odgovara mi i mislim da sam se tu, svojom igrom, dobro uklopila. Ne razmišljam previše o svome statusu trenutno, nego nastojim iz utakmice u utakmicu konstantno davati najbolje rezultate. Nakon mnogo godina, ponovno se u talijanskim košarkaškim dvoranama susrećem sa hrvatskim košarkašicama s kojima sam godinama dijelila uspjehe mladih uzrasta u dresu hrvatske reprezentacije. Veliko mi je zadovoljstvo ponovno zaigrati sa tim igračicama, pa makar i na suprotnim stranama. (Lana Pačkovski, Mia Mašic, Karmen Čičić, op.a.).
– Kakve su ambicije kluba i imaš li ti ambicije igrati najjaču talijansku ligu?
– Plan kluba je ulazak u playoff i daljnji razvoj mladih igračica. Jedna smo od najmlađih ekipa ove lige, ali to nas ne zaustavlja u dobrim rezultatima. PF Umbertide nastoji održati tu kulturu rada sa mladim igračicama i razviti u budućnosti vodeće igračice ove, a možda i prve talijanske lige. Da, definitivno imam želju igrati košarku na najvišem mogućem nivou i u ovom trenutku ne znam hoće li to biti talijanska prva liga ili neka druga.
– Koja je liga jača – talijanska Serie A2 ili Prva ženska liga Hrvatske? Mogu li se te dvije lige uopće uspoređivati i kad je u pitanju kvaliteta igre ali i zainteresiranost publike?
– Iskreno, predugo sam izbivala iz Hrvatske da bih realno znala usporediti talijansku Serije A2 i Prvu žensku ligu Hrvatske. Međutim, jedno je istina, a to je da se talijanska Serije A2 liga sastoji od sjeverne i južne regije koje ukupno imaju 32 ekipe, 16 na sjeveru i 16 na jugu, što znači da su konkurencija igračica i broj odigranih utakmica znatno veći od Prve ženske lige Hrvatske koja sveukupno ima 12 ekipa. Trenutno nisam u poziciji da bih mogla dati objektivnu i stručnu usporedbu između te dvije lige, ali kad i ako jednom možda ponovno zaigram u Hrvatskoj, moći ću komentirati i usporediti te dvije lige. A do tada samo mogu reći da PF Umbertide ima gotovo najbolje i najvatrenije navijače u ovoj ligi, i to stvarno puno govori o poticaju u igri za košarkašice Umbertida. To mogu ocijeniti, ako se uzme u obzir da sam u Americi svaku utakmicu igrala pred mnogobrojnom publikom, 5000 gledatelja i više.
– Bila si srebrena kadetska viceprvakinja Europe s reprezentacijom Hrvatske? Kako danas gledaš na taj uspjeh kojeg još niti jedan uzrast u Hrvatskoj ni blizu nije dosegnuo?
– Uvijek se sa radošću prisjećam tog uspjeha i željna sam prilike da ostvarim nove uspjehe u dresu reprezentacije Hrvatske sa tim istim i novim igračicama. Iz generacije rođene 1993. i 1994. bio je veliki broj talentiranih igračica. Voljela bih vidjeti što bi te igračice mogle ostvariti kada bi se ponovno našle zajedno na terenu. To bi uistinu bilo nešto fantastično.
– Može li jednog dana npr. Željko Ciglar sa tim kadetkinjama i još nekim curama rođenim 1995. i kasnije, jurnuti na seniorski vrh Europe? Imate li potencijala za to?
– Kao što sam već rekla smatram da je generacija tih kadetkinja, koju je tada vodio trener Željko Ciglar, uistinu jedna talentirana generacija i uz dobru organizaciju, rad i prenošenje iskustva nekih starijih i iskusnijih i isto tako uključivanjem nekih talentiranih mlađih igračica, svašta bi bilo moguće. Uvjerena sam u to.
– Kakvi su ti budući sportski planovi?
– Moji daljnji sportski planovi su kontinuirani rad i razvoj moje igre. Želim zaigrati na najvišem mogućem nivou, u sljedećoj sezoni, možda u prvoj talijanskoj ligi ili negdje drugdje. Najviše od svega želim priliku da svojom igrom, na hrvatskom parketu, pokažem da je i meni mjesto u redovima ženske seniorske reprezentacije Hrvatske.
Tihomir Begić
Foto: Andrijana Cvitković, oslonac igre PF Umbertide /fbumbertide
