Još dok je nosila dres Novog Zagreba u finalnoj utakmici doigravanja za prvakinje Hrvatske protiv Medveščaka na Pešćenici ozljedila se Ana Semren. Bila je to sezona 2013/14 i teška ozljeda usporila je košarkaški napredak i rast naše sugovornice. Srećom, to vrijeme je iza nje, a ljubav prema košarci bila je jača od svih boli koje je trebalo pretrpjeti i vratiti se.
– Je li ti bilo teško to vrijeme operacije, rehabilitacije, povratka?
– Naravno da svakom sportašu teško padaju ozljede, pogotovo ove dugotrajnije tj. teže prirode. Međutim, uz stručan tim doktora i podršku svoje obitelji i prijatelja uspjela sam sve prevladati i vratiti se ponovno igranju.
– Danas se polako vraćaš onoj ozbiljnoj košarci u dresu Dubrave. Zašto si baš izabrala Dubravu?
– Trener Zoran Jokić javio se u prvom trenutku. Baš dok sam se dvoumila oko vraćanja na parket, stigao je njegov poziv. Smatrala sam idealnom prilikom zaigrati u takvom jednom klubu, bez velikog pritiska, a opet uz postojanje ambicija ostvarenja što boljeg rezultata, po mogućnosti ulaska u prvu ligu (A1). Stoga mi se Dubrava činila najidelanijim rješenjem.
– S Anom Čačić, dok nije prešla u Medveščak, “vedrila si i oblačila” A2 ligom. Dubrava nema nit jedan poraz do sada u A2 ligi?
– Uz Anu Čačić bilo je lagano i jednostavno igrati, odnosno ostvarivati pobjede na terenu. Međutim, iako je otišla, ipak smo nastavili u pobjedničkom nizu i još uvijek smo bez poraza. Naravno da fali i da nije isto bez nje, ali uz veliki trud i kvalitetu drugih suigračica uspjevamo nadomjestiti njezin odlazak.
– Sad si sa mladom doktoricom Anom Karaga glavna nositeljica igre Dubrave. Dokle misliš tamo igrati?
– Nakon odlaska Ane Čačić, Karaga se nametnula kao nova vodeća karika kluba. S obzirom na njenu kvalitetu, odgovornost i osobnost to je bilo i za očekivat i da ne spominjem da je uz sve to ona dijete ŽKK Dubrava. Moram napomenuti da je to skupina jako pozitivnih cura koje košarku igraju iz ljubavi iako im nije prioritet u životu. Ali ljubav, trud i zajedništvo nas drži na prvoj poziciji ljestvice. Iskreno, uživam igrati s tim curama i u takvoj atmosferi. Planiram igrati do kraja ove sezone, a za dalje ćemo vidjeti.
– Kakvi su ti košarkaški planovi za budučnost?
– Plan je završiti sezonu u Dubravi, što bolje se plasirani i bez ozljeda, a o daljnjoj budućnosti razmišljati poslije toga.
– Bila si u Montmontaži, Medveščaku, Šibeniku, u Novom Zagrebu? Bila si reprezentativka. Što ti je ostalo u najljepšem sjećanju iz svega toga?
– Sve to omogućilo mi je skupiti puno iskustva i osjetiti igranje košarke na nekoj većoj razini, profesionalnoj razini. rad sa stručnim timovima – od trenera, pomoćnog, kondicijskog, doktora, fizioteropeuta i sl. Osim toga stekla sam mnogo prijateljstava što će mi ostati, nadam se, do kraja života i to smatram svojim velikim dobitkom.
– Je li sve to vrijedilo truda? Svi ti treninzi, sva ta putovanja, utakmice, povrede, povratci…?
– Mislim da sam sve rekla u prethodnom pitanju. Bez obzira na ozljede puno je više pozitivnih i ljepših stvari koje mi je donijela košarka i izgradila me u kvalitetniju osobu.
Tihomir Begić
Foto: Ana Semren (11) iz dana kada je igrala za šibenski Jolly JBS
